” U toj knjižnici nalazimo knjige najznačajnijih autora kako u hrvatskoj znanosti o književnosti, tako i u znanosti o književnosti uopće, primjerice jednog Zdenka Škreba, Jurja Lotmana, Borisa Škvorca i drugih, tako da mi je čast biti u „društvu“ takvih autora.”

Promotorice su se složile kako knjiga Perine Meić osvjetljava u nas nedovoljno istraženu problematiku te daje vrijedan doprinos hrvatskoj znanosti o književnosti. Knjiga je, prema riječima Mirne Brkić, koncipirana u četiri dijela: u prvom autorica uspostavlja epistemološki okvir proučavanja; u drugom i trećem nudi jasnu i preglednu sliku hrvatske književnopovijesne misli 20. stoljeća, te u četvrtom dijelu donosi završna razmatranja. Autorica u knjizi teoretski raščlanjuje probleme, ali i pokušava dati odgovore na njih, te ne bježi i od vlastitih ocjena i procjena. „U knjizi „Čitanje povijesti književnosti“ autorica se uhvatila u koštac s jednim od najznačajnijih problema hrvatske znanosti o književnosti – problemom književnopovijesne metodologije. Ponudila je teorijsku deskripciju metodoloških modela u hrvatskoj znanosti o književnosti 20. stoljeća, te predložila nova, originalna terminološka rječenja.  Knjiga Perine Meić odlikuje se visokom metateorijskom razinom, preglednom i logičnom kompozicijom, dobrim uvidom u znanstvenu literaturu i primarnu građu te na živom korpusu utemeljenim zaključcima“, rekla je, između ostalog, Brkić.