Autor: tportal.hr/Hina

Izvor: tportal.hr

‘Sretna sam osoba jer sam u svojem životu upoznala nekoliko ljudi koji svijetle’, kazala je u Zagrebu jedna od najprevođenijih i najnagrađivanijih ruskih spisateljica Ljudmila Ulicka, govoreći o ljudima koje je poznavala a koji su je inspirirali u romanu ‘Daniel Stein, prevoditelj”, čiji je hrvatski prijevod objavljen prošli tjedan u izdanju Frakture.

Po mnogima najznačajniji ruski roman našega vremena, ‘Daniel Stein, prevoditelj’ bavi se holokaustom i potrebom za pomirenjem židovske i kršćanske vjere i islama. Temeljen je na istinitoj priči o poljskom Židovu koji je tijekom Drugog svjetskog rata spašavao svoje sunarodnjake radeći kao prevoditelj za Gestapo.

‘Što više vremena prolazi od njegove smrti, to sam uvjerenija da je on bio jedan od svetaca 20. stoljeća’, rekla je Ulicka na tribini Razotkrivanje u Medijateci Francuskog instituta u organizaciji njezina hrvatskog nakladnika.

‘On nije imao neprijatelja, njegovi su neprijatelji bili samo ideološke naravi. Bio je jedan otvoren i jednostavan čovjek kojega su svi voljeli’, dodala je autorica, koja je stvarnoga Daniela i upoznala.

Ulicka je priču rekonstruirala na temelju sjećanja i dokumenata, pisama i svjedočanstava onih koji su ga poznavali. Za njegovu ju je priču zainteresirao jedan drugi čovjek, svećenik kojega je srela u Moskvi. Puno detalja morala je promijeniti zbog okolnosti u kojima je stvarni Daniel živio u vrijeme objave romana, no biografski su se podaci uglavnom sačuvali, ostali točni i postoje u romanu, kazala je spisateljica, koja je priznala da su dva važna ženska lika u romanu njezine dvije prijateljice koje je utkala u priču iako Daniela uopće nisu poznavale.

‘Kad sam počela pisati taj roman bila sam jedan čovjek, a kada sam završila bila sam netko sasvim drugi jer sve što se događa tijekom pisanja piscu daje neki novi pravac’, kazala je Ulicka o tome kako je taj roman utjecao na njezin život.

‘No, na kraju sve što sam napisala dobilo je vlastiti magičan život, pa ne mogu reći da sam tu knjigu ja smislila: ona se stvorila sama, naprosto se formirala u takvom obliku u kakvom jest’, dodala je.

Roman je na hrvatski s ruskog preveo Igor Buljan, koji je preveo i njezine knjige ‘Sonječka i druge priče’, objavljenu 2009. u izdanju Sysprinta, te ‘Veseli sprovod’ (2008., Vuković& Runjić).

Genetičarka po struci, Ulicka je prije književne karijere radila u genetičkom laboratoriju, dok nije dobila otkaz zbog pretipkavanja zabranjenog samizdata.

‘Često mi daju epitet disidenta, no ja nikad nisam bila disident. Naprosto potječem iz prilično širokog kruga moskovske inteligencije, moje disidentstvo svodi se na čitanje knjiga’, kazala je autorica o tome vremenu.

U čitavom svojem životu potpisala je samo jedno prosvjedno pismo, a ono što ih je sve tada mučilo bilo je ‘odsustvo slobode, religiozna istraživanja i pokušaji da nekako u tom društvu bez zraka u kojemu smo ostali nešto napravimo da se lakše osjećamo’.