0

Oproštajno pismo G. G. Markesa – ZALJUBLJEN U LJUBAV

Gabriel Garcia Marquez Portrait Session

Oproštajna pesma – Zaljubljen u ljubav

Kad bih imao jedan komadić života,
dokazivao bih ljudima koliko greše
kad misle da prestaju da se zaljubljuju kad ostare
a ne znaju da su ostarili kad prestaju da se
zaljubljuju.

Kad bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja
samo krpena marioneta,
i podario mi komadić života,
moguće je da ja ne bih kazivao sve šta mislim,
ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem.

Stvari bih cenio ne po onome što vrede,
već po onome što znače,
spavao bih manje, sanjao više,
shvatio sam da svaki minut koji provedemo
zatvrenih očiju,
gubimo šezdeset sekundi svetlosti.

Hodao bih kad drugi zastanu,
budio se dok ostali spavaju.
Slušao bih druge kad govore,
i kako bih uživao u sladoledu od čokolade.

Kad bi mi Bog poklonio komadić života,
oblačio bih se jednostavno,
izlagao potrbuške suncu,
ostavljajući otkrivenim ne samo telo,
već i dušu.

Bože moj, kad bih imao srce,
ispisivao bih svoju mržnju na ledu
i čekao da izgreje sunce.

Slikao bih Van Gogovim snom na zvezdama
jednu Beneditijevu poemu,
a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu
u času svitanja.

Zalivao bih ruže suzama,
da bih osetio bol od njihovih bodlji
i strastveni poljubac njihovih latica.

Bože moj, kad bih imao jedan komadić života…
Ne bih pustio da prođe nijedan jedini dan
a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim.

Uveravao bih svaku ženu i svakog muškarca
da su mi najbliži
i živeo bih zaljubljen u ljubav.

Dokazivao bih ljudima koliko greše kad misle
da prestaju da se zaljubljuju kad ostare,
a ne znaju da su ostarili kad prestanu da se
zaljubljuju.

Deci bih darovao krila,
ali bih im prepustio da sama nauče da lete.
Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa
starošću
već sa zaboravom.

Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi…
Naučio sam da čitav svet želi da živi
na vrhu planine,
a da ne zna da je istinska sreća u načinu
savladavanja litica.

Shvatio sam da kad tek rođeno dete
stegne svojom malom šakom,
po prvi put, prst svog oca,
da ga je uhvatilo zauvek.

Naučio sam da čovek ima pravo
da gleda drugog odozgo
jedino kad treba da mu pomogne da se uspravi.

Toliko sam toga mogao da naučim od vas,
premda mi to neće biti od veće koristi,
jer kad me budu spakovali u onaj sanduk,
ja ću na žalost početi da umirem.

Izvor: lektorisanje.rs

 

Objavljeno u: Poezija&Proza Tagovi: 

Spremi

Komentariši

Submit Comment
© 8898 Književnost.org.  | SitemapVideo Sitemap  |