Pričao je o životu u Norveškoj te fenomenu nostalgije za krajem u kojem trenutno ne boravi. Prikazan je i trailer dokumentarca “From Tokyo To Morava River” o otkačenom putovanju koje su poduzeli Sejranović, jedan Norvežanin i Japanac.

Film je prikazan u četvrtak navečer u splitskom hostelu “Golly & Bossy”. Književno druženje prošlo je u opuštenoj i ugodnoj, sejranovićevskoj atmosferi, čemu su pridonijeli i naoko nonšalantni, ali dobro pripremljeni moderatorski debitanti Luiza Bouharoua i Nenad Medelić.

Moglo se čuti da pisac, riječki student kroatistike, piše hrvatskim jezikom, ali rado rabi i turcizme, a ponekad razmišlja i na norveškom.

“Za dobar roman treba se razgolititi. No, stvarni je život samo materijal, kao kiparu glina. Inzistiranje na tome je li to zaista bilo baš tako posljedica je medijskog žutila. Uostalom, ja sam napisao roman, a ne autobiografiju”, kazao je pisac, otkrivši da se nagradom “Meša Selimović” nagrađen roman “Nigdje niotkuda” trebao zvati “Dženaza” i da je dvije godine čekao na objavljivanje.

Uz pitanja iz publike te piščevo čitanje vlastite proze, govorilo se i o problemu identiteta, književnoj situaciji u Norveškoj, gdje je prevedena samo Dubravka Ugrešić, i to s nizozemskoga, te o prevođenju, kojim se Sejranović također uspješno bavi.

“Patetika je najveći neprijatelj umjetnosti, a autoironija njezin najbolji prijatelj”, formulirao je Sejranović postulat koji dojmljivo provodi u svojim knjigama.

slobodnadalmacija.hr