– I kad je riječ o ljubavi, patnji, strahu, nesanici, svi se oni u njegovoj zbirci intezivno vrtlože u pjesničkoj misli, kao tematsko izvorište i utoka, a njihove gravitavije su uvijek bez ograničenja i pripravne da se iskažu u novom obliku. Najčešće u obliku pesimističkog tonaliteta. Ovaj pjesnikov jav ne treba shvatiti kao iskoračaj ka nihilizmu, nego ka jednoj zapitanosti šta se sve našlo u krugu života. Tamo se našlo najviše nedoumica i sjete, budući da je život izdašniji u okrutnosti, nego u nježnostima. Zato se one i dozivaju, da bi bar donekle omekšale tenzije života. Pa i sam naslov zbirke govori da je svijet poete satkan od nesanica i misli gorkih sazvučja, kazao je Đurović.
Prof. dr Blagota Mrkaić inače recezent nagrađene zbirke, je istakao da pjesnički rad Radislava Gardaševića, nije toliko obiman, ali je po njegovom i mišljenju književne kritike vrlo kvalitetan.
– Gardaševićeva zbirka “Pregršti nesanice” uronjena u vlastite nemire, i kako to sažeta i dobro odabrana naslovna sintagma ističe, mnoge nesanice, a što je našlo svoje stvaralačko pokriće u brojnim pjesmama ove dosta obimne knjige. Zbirka je posvećena sjenima pjesnikove supruge Kose, što i tematsko motivski u čitavoj njenoj strukturi osmišljeno i poetski argumentovano. Zbog toga zbirka nosi pečat i eksplicitne i implicitne usmjerenosti, neodvojive od jednog teškog ličnog porodičnog udesa, koji nagovještava i sažima pjesnikov na početku dati moto – bol se ne završava, ovo je njegova savršenija strana. Svojevrsna motivska i strukturno kompoziciona usmjerenost i odvojenost od motiva sa različitih inspirativnih izvorišta, predstavlja pjesnika koji osjeća veliki rizik ponavljanja u takvom motivacijskom sistemu, a što uspijeva da nadvalada snagom nadošle inspiracije, tj duboke povezanosti stradanja i samo stradanja. Na toj osnovi uspostavljena je emotivna i misaona sinteza dostojna čitalačke pažnje i kritičkog vrednovanja, kazao je Mrkaić.
On je naglasio da je zbirka kompoziciono podijeljena u osam ciklusa čiji naslovi upućuju na određeno jedinstvo koje osnažuje unutrašnja dinamika i dobroj mjeri komunikativna poetska koherentnost.
– Žive slike preživjelog transformišu se u simbole trajanja sa obnavljajućom moći u čiju tajnovitost se ne prodire lako da bi se dosegla sva energija stihova i strofa i tako došlo do njihove potpunije značenske spoznaje. Pjesnikovi nemiri potiču iz jednog korijena, stalno se umnožavaju i varaćaju svome polazištu. U te tokove nadiru nove motivske pritoke, a koje ne potiskuje niti zamjenjuju glavne motive pjesme već ih razuđuju i opet jedine. U bolu lirskog subjekta iznijansirane su predstave satkane uzdahom i ledenom gorčinom koja se ne otapa, već zjapi nad ponorom podsjećajući na biblijsko kazivanje da cvijeta nastaje miris i hladnoća među ljudima, kazao je između ostalog Mrkaić.
Prof. dr Dragan Koprivica, jedan od članova žirija za dodjelu nagrade, je istakao da je Radislav Gardašević svojom poezijom nesumnjivo u samom vrhu crnogorske poezije.
– Ako je Crna Gora duhovni prostor gdje se biraju riječi, potrebno je postaviti pitanje kakva je je pozicija pjesnika koji stvara na tom području. Pjesnik ima još veći zadatak da na svoj način bira svoje riječi. Radislav Gardašević, to zaista i umije, što je pokazatelj i ova lijepa zbirka. Po sistemu ruskih formalista, on obične riječi preko kojih je prešla patina vremena i zbog čega su posivjele izvadi iz nekog zaborava i dovede u neki njegov lični spoj, nakon čega bljesnu novim sjajem, k azao je Koprivica.
Stihove su kazivali prof. Erieta Lakićević i student Marija Zeković. Gost večeri bio je pjesnik Arsenije Vujović, koji je bio ušao u uži izbor za nagradu. Medijator večeri bila je pjesnikinja Ana Pejović.
Riječ autora
Zahvaljujući svima koji su mu ukazali povjerenje Radislav Gradašević, je istakao da jezik kojim piše ima svoj sjaj, nepregledno bogatstvo.
– To su riječi višeznačenjske, sublimati, nešto što mnogi jezici ne posjeduju. A graditelj književnog djela ima šansu da te riječi nanovo oplemeni, da im da nova značenja i funkcionalnost. Od tih riječi može se stvarati velelepna građevina, beskrajne ljepote i gudnih obrisa. A pisci su arhitekte i od tako plemenitog materijala na njima je da sazidaju novo, koje ima sjaj, koje plijeni, ali koji suštinu stavljaju i podstavljaju kao temelj. Znači pjesnik mora da ima svoj pravac i da ga slijedi. Samo takva pjesma čija je težnja bezvremena, ipak vremena, ostaje u vremenu, živi kroz vremena. Moje nesanice su moja zvezdana počivala ja na njih imam pravo, a vi imate pravo na put do zvjezdanih nesanica i tako redom, pa ko stigne, kazao je između ostalog Gardašević.
Izvor: DAN
