Sestra i brat
Patti Smith je uspjela živo dočarati idealizam i nevinost dvoje mladih ljudi u potrazi za svojim umjetničkim izražajem. No, prije svega začara vas taj jedinstveni odnos ljubavi, podržavanja, pomaganja, traganja i gubljenja “sestre i brata” koji su, i kada su krenuli vlastitim, različitim životnim putovima, zauvijek ostali odani jedno drugome.
Vršnjaci, Patti Smith i Robert Mapplethorpe dolaze iz sličnih, katoličkih obitelji. No, dok je Pattin otac za obiteljskim objedom citirao Platona, Mapplethorpeovi su bili daleko rigidniji. Katolički odgoj uvelike je utjecao na budući artistički imaginarij to dvoje senzibilaca.
Fatalni ponedjeljak
Robert Michel Mapplethorpe rođen je 4. studenoga 1946. godine u Floral Parku, na Long Islandu, kao treće od šestero djece konzervativne katoličke obitelji. (Njegova “sestrica” Patti rođena je manje od dva mjeseca kasnije, na Staru godinu ‘46.). Majka je priželjkivala da njezin ljepolik sinčić postane svećenik. Iako je Robert uživao biti ministrant, njegovo zanimanje za crkvu i religiju od rane mladosti bilo je isključivo estetske naravi.
Prekretnica u životu buduće pjesnikinje događa se u ljeto 1966., kada kao devetnaestogodišnjakinja ostaje trudna. Napušta školu te uz podršku roditelja rađa dijete koje daje na usvajanje. Nakon toga odluči otići u New York. U kovčegu zamišljene dvadesetogodišnjakinje bilo je samo nekoliko komada odjeće, par olovaka, fotografija braće i sestara, bilježnica i Rimbaudove “Iluminacije”. “Bila sam praznovjerna. Stigla sam u ponedjeljak; rođena sam u ponedjeljak. Bio je to dobar dan da se dođe u New York. Nitko me nije očekivao. Sve je čekalo na mene”, piše P. Smith.
Jedna od prvih osoba na koje je nabasala tražeći svoje prijatelje po Brooklynu bio je Robert Mapplethorpe. Ubrzo će se putovi i sudbine mladih buntovnika zauvijek združiti. Prve godine zajedničkog života to dvoje zasanjanih, radoznalih, svega gladnih dvadesetineštogodišnjaka bile su obilježene neprestanom borbom za goli opastanak; bilo je to preživljavanje s različitim poslovima, život u improviziranim stanovima, više gladni nego siti, no neprestano u potrazi za umjetničkim senzacijama, za vlastitim artističkim habitusom. Njihova veza od početka je bila ljubavna; ponekad više ljubavnička, a ponekad više prijateljska, no ljubav između to dvoje bića nikada nije bila upitna.
Zajedno su crtali; Robert je izrađivao nakit , Patti je pokušavala pisati, Mapplethorpe je radio kolaže i izrađivao instalacije, P. Smith je od početka bila zadojena rock’n’rollom. Uz Dylana (neprestano su slušali “Blo-nd on Blond”), njezini su junaci bili Rolling Stonesi, John Lennon, Doors…
Neupitna ljubav
U krajnjoj besparici, Mapplethorpe se i prostituirao. Upravo za vrijeme veze s Patti, počeo je otkrivati svoju homoseksualnost. Iako su im mnogi kasnije predbacivali da je njihova veza bila tek paravan za istinsku seksualnu orijentaciju mladog umjetnika, Patti nikada nije dovodila u pitanje iskrenost njihove ljubavi, pa tako ni njezine fizičke strane. Divno je koliko ni u jednom trenutku prisjećanja na svoju srodnu dušu ta velikodušna žena ne osuđuje ono što bi mnogi nazvali seksualno devijantnim ponašanjem. Mapplethorpe je kasnije u svome radu homoseksualizam digao na visoku estesku razinu, no njegova sklonost S/M podzemlju te art na rubu pornografije još sablažnjava konzervativniji dio američke javnosti.
Buntovni duh
Kraj ‘60-ih u New Yorku bilo je doba Andyja Warhola i njegove Factory. I dok je Mapplethorpe bio fasciniran Warholom, P. Smith je bila daleko suzdržanija.
Važno poglavlje u sazrijevanju mladog para bio je period koji su proveli u Chelsea Hotelu, gdje se useljavaju 1969. I dok su u ‘60-ima to dvoje klinaca bili tek promatrači, nadolazeće ‘70-e bile su njihova era.
“Chelsea Hotel bio je kao lutkina kuća u Zoni sumraka, sa stotinama soba, a svaka je bila svemir za sebe”, opisuje podneblje kultnog hotela P. Smith. U to vrijeme, revoltirana što su je zbog duge, hipijevske kose zamijenili za neku folk pjevačicu, Patti Smith se šiša po uzoru na Keitha Richardsa, što među ekipom Factoryja izaziva senzaciju. Svi su željeli taj novi, androgini look Patti Smith.
Prva Polaroid kamera
Negdje u to vrijeme u njihove živote počinju ulaziti drugi ljudi. “Njegova sklonost muškarcima bila je proždiruća, no ja se zbog toga nikada nisam osjećala manje voljenom. …Nikada ga nisam promatrala kroz optiku njegove seksualnosti. On je bio umjetnik mog života”, piše Patti Smith. Također, to je doba kada Mapplethorpe od jedne prijateljice iz Chelsea Hotela posuđuje prvu Polaroid kameru.
Presudnu ulogu u porinuću umjetničke karijere Patti Smith imao je Sam Shepard, u to doba rastuća zvijezda off Broadwaya. Patti tada već postaje dio njujorške pjesničke scene; njezini intenzivni poetski performansi praćeni frenetičnim zvukom gitare imaju sve brojniju publiku. Sa Shepardom, iako oženjenim, proživljava burnu romansu. Fatalni joj pak pisac kupuje gitaru i potiče ju na žive nastupe.
I u Mapplethorpeov život ulazi jedan fatalan Sam; obrazovan, zgodan i nadasve bogat ljubitelj umjetnosti Sam Wagstaff. Osim što postaju ljubavnici, Wagstaff je i presudni katalizator karijere mladog umjetnika. “Moj sramežljivi pornograf”, tako je Mapplethorpea zvao taj 25 godina stariji šmeker, prvi kolekcionar u Americi koji je počeo ozbiljno kupovati fotografije. I dok je Wagstaff Robertu otvorio vrata umjetničkog establishmenta i visokog društva, ovaj je njega odveo u podzemlje užitka i poroka.
Krajem 1975. u nekadašnjem studiju Jimmija Hendrixa, Electric Lady, u New Yorku s Johnom Caleom kao producentom Patti Smith snima svoj prvi album, kultni “Horses”.
Mapplethorpe je autor glasovite fotografije s naslovnice tog albuma na kojoj vidimo androginu Patti Smith s nehajno prebačenim sakoom preko ramena kako gleda ravno u kameru. “Kada danas gledam tu fotografiju, ne vidim sebe; vidim nas”, piše P. Smith.
Pronašavši vlastiti umjetnički izraz, putovi to dvoje mladih buntovnika polako se razilaze. U zenitu svoje karijere, 1979. godine Smithova upoznaje budućeg muža, gitarista MC5, Freda Sonic Smitha. “On je bio kralj među muškarcima koje sam poznavala”, opisuje svoju drugu i zadnju najveću ljubav ta rock pjesnikinja. Zajedno odlaze iz New Yorka u koji će se Patti Smith trajno vratiti tek nakon smrti muža.
Mapplethorpeu je, baš kao i Samu Wagstaffu, 1986. godine dijagnosticiran AIDS. Wagstaff umire već godinu dana kasnije, a Mapplethorpe se s opakom bolešću bori do 1989. Prije smrti Patti Smith je svome prijatelju obećala da će jednoga dana napisati priču o njima. Dvadeset godina poslije pred nama je knjiga “Just Kids”, portret dvoje umjetnika u mladosti koji su kroz obostranu ljubav pronašli vlastitu kreaciju.
Pogledajte fotoalbum “Kronike ljubavi koja je obilježila New York ‘70-ih”!
jutarnji.hr
