Pišući o Rakčevićevoj zbirci “Ognjišta na raskršću” Đurović ustvrđuje:

– Mnoge Rakčevićeve pjesme u ovoj zbirci na tragu su istorijske tematičnosti, čime se ne umanjuje njihova vrijednost. Čak bih rekao da su dobile onaj bol koji možemo smatrati stvaralački uspješnim. Naime, ta njena istorijska strana vještvo je ukomponovana u spektar ličnog doživljavanja svijeta. Pjesnik umije da naglasi i pojača vizuelni sklop pjesme, da razgrana i razudi njen unutrašnji tok – zapisao je Đurović.

O istoričnosti i dramatičnost i u njegovoj poeziji piše i Aleksandrova.

– Moli se pjesnik na sav glas i cjelovito mu zvuče riječi aktuelnom dramatičnošću, čestitošću, ponekad katastrofalnim udarcima srce istorije, koje se u Rakčevićevom pjesničkom srcu mijenja u skladu sa dinamikom impulsa. Svijet se otvara poetikom “Ja” – ocjena je Aleksandrove, koja dodaje da je Rakčević potčinjen jedino svojoj pjesničkoj sudbini.

Za Evtimova pak, Rakčević je, nema sumnje, pjesnik unikatnog stila i naglašene izražajnosti.

– Veselin Rakčević može jednovremeno da bude i Luna i Sunce; da se pretvori u Zemlju i u Nebo, može da bude crni demon i istovremeno bijeli anđeo. To je veliki pjesnik – on može sve, da piše originalne stihove i da pravi magiju od njih, makar to bilo svoje “Rešenje” i da tvrdi kako van kaveza života nema, odmah nakon toga opovrgava samog sebe sa slobodom svoga duha i svojih poetskih viđenja. Ovaj konjanik velike poezije ne trpi nikakve okove, ne prihvata nikakve životne i stvaralačke zabrane, tako je njegova poezija zajedno sa ljudskim osjećanjima i kao takva posjeduje bunt. Bunt protiv ravnodušja, bunt susretima farisejstva. On je uvijek u opoziciji vlastima u ime zaštite slobode, u opoziciji i samom. Osluškujući vječni glas Proviđenja, Rakčević vjeruje u njega i galopira kroz cvjetne livade života – zapisao je Evtimov.

Inače, na početku večeri Rakčević je zamolio prisutne da minutom ćutnje odaju počast nedavno preminulom članu Udruženja književnika Crne Gore Savu Lekiću.

Rakčevićeva poezija ostavila je snažan pečat i na Gerija.

– Ova poezija bunta i otpora, ali i slovenske nostalgičnosti nosi snažne lirske odrednice i poetsko-filozofske refleskije po ugledu na svog velikog prethodnika i sunarodnika koji je mjera vrednosnog sistema u pjesnikovoj otadžbini – zaključuje Geri.