Rođeni Zagrepčanin

Ugledni izdavač o romanu govori kao jednom od prijelomnih djela istočnoeuropske književnosti, a na engleski je preveden gotovo pedeset godina nakon što je 1965. objavljen u Beogradu. Preveo ga je Vlada Stojiljković, koji je u Srbiji čuven po prijevodima Orwella (“1984.”) i Huxleyja (“Vrli novi svijet”), ali je cijenjen i kao dječji pisac i kao slikar. Inače je rođeni Zagrepčanin, gdje mu je otac Milentije Stojiljković sve do dolaska fašista na vlast predavao francuski na Klasičnoj gimnaziji.

– Vlada je izuzetno poštovao djelo Ranka Marinkovića, osobito “Kiklopa” , to mu je bila omiljena knjiga. Zato mu je bilo tako strašno što ona nije prevedena na engleski jezik. Kada sam ja 1994. godine za poslom otišla u Grčku, kao šefica predstavništva jedne kompanije, on je otišao sa mnom u namjeri da prevede “Kiklopa” za svoju dušu. Na prijevodu je u Grčkoj radio pune tri godine, i dugo ga je poslije toga dorađivao. Nakon toga je nepune tri godine tražio izdavača, napisao stotine pisma, ali bez uspjeha. Obratio se i hrvatskoj ambasadi ovdje u Beogradu, ali ni od toga nije bilo ništa. Na kraju ga je zatekla smrt – prisjeća se supruga Ljerka Stojiljković.

Krug se zatvorio

Nedugo nakon njegove smrti 2002. godine Sveučilište Yale se obratilo Prosveti sa željom da objave prijevod “Kiklopa”. Kako je direktor Prosvete tada bio Dejan Mihailović, Stoiljkovićev školski drug, krug se odjednom zatvorio sasvim slučajno i prijevod “Kiklopa” uskoro je bio u Americi.

Na Yaleu su bili oduševljeni, “nisu morali jednu tačku da pomere”, kaže Ljerka Stoiljković. – Prevoditi Marinkovića na engleski je isto što i prevoditi Joycea s engleskog, a Vlada je u svemu bio perfekcionist – kaže prevoditeljeva udovica.

Doista, urednici Yale Univeristy Pressa navode kako je vješti prijevod Vlade Stojiljkovića, te rad njegove urednice Ellen Ellias Bursać sačuvao svu briljantnost “ovog urnebesno smiješnog i iznimno gustog teksta”.

Urednica Ellen

Urednica knjiga Ellen Elias-Bursać doktorirala je na jugoslavistici u Zagrebu, gdje je živjela u razdoblju od 1972. do 1990. godine. Predavala je hrvatski i srpski na Odsjeku za slavistiku Sveučilišta Harvard od 1994. do 2005. godine, a trenutno živi u Nizozozemskoj. Tijekom proteklih dvadeset godina intenzivno prevodi romane, priče i publicistiku bosanskih, hrvatskih i srpskih pisaca, a “njezini” autori su tako Antun Šoljan, Dubravka Ugrešić, Slobodan Selenić te David Alabahari. Za prijevode Albaharijevih djela dobila je i nekoliko nagrada, među kojima je i nagrada Američkog udruženja književnih prevoditelja.

Pišu: Goran Milaković, Adriana Piteša

jutarnji.hr