– Pojam humora je jako rastezljiv, a kako je rekao veliki Čehov, u književnosti su za humor potrebna dva čimbenika, čitatelj i pisac, kao što je to i u svakoj drugoj situaciji – onaj koji daje i onaj koji prima. Rasplakati čovjeka je lakše negoli nasmijati ga, rekao je Žmegač. Govorio je i o svome iskustvu rada na inozemnim sveučilištima, od Austrije preko Njemačke do Danske, te kazao da su najveća i najpoznatija sveučilišta smještena u malim gradovima. Pričajući o umjetnosti u Njemačkoj, napomenuo je da ta zemlja, za razliku od Francuske, gdje je središte zbivanja Pariz, ima nekoliko gradova kulture, a ne samo jedno veliko središte. Njemački su gradovi kulture i umjetnosti, svaki na svoj način, Hamburg, Stuttgart, Leipzig, Berlin…

Žmegač se tijekom razgovora sa Šiljkom osvrnuo i na problematiku prevođenja rekavši da mu je dosadno prevoditi vlastita djela, dok prevođenje općenito nije dosadno, već je virtuozno.

Za Ivu Pogorelića je rekao da je veliki pijanist kojem se divi, ali je postao veliki ekscentrik te ima potrebu da baš na svakom koncertu bude drukčiji od ostalih. Žmegačevi su miljenici, što se tiče glazbenika, Haydn, Mozart, Mahler i Beethoven, ali nije istaknuo tko mu je broj jedan jer, kako je rekao, za određeni rang više ne vrijede ljestvice jer su te ljestvice primjenjive samo do neke visine kvalitete pojedinaca.

Žmegač je i strastveni filmofil te voli gledati nova ostvarenja sedme umjetnosti. Mobitel ima i služi se njime, ali jednostrano – samo da zove kada mu nešto treba.

Navodeći osnovne podatke iz Žmegačeve opsežne biografije, Šiljak je rekao da je ovaj veliki intelektualac germanistiku studirao u Zagrebu i Göttingenu. Doktorat znanosti stekao je 1959., a od 1971. pa sve do umirovljenja 1999. redoviti je profesor njemačke književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od 2002. profesor emeritus). Objavio je više od 20 stručnih knjiga na hrvatskom i njemačkom jeziku. Glavni je urednik časopisa Umjetnost riječi. No, još uvijek je dopisni član HAZU-a.

glasistre.hr