– Naslov zbirke i naslovi ciklusa uzeti su iz naslova pojedinih pjesama. Mišljenja da stvaraoci nijesu najbolji kritičari svojih djela, ne treba bezuslovno prihvatiti zbog činjenice da stvaraoci implicite, a ponekad i eksplicite sugerišu o svojim opredjeljenjima, o rangiranju onoga što nude javnosti. Kada je riječ o zbirci “Zbog Sunca i Peloponeza” i šest pjesama u njoj očito je da su one u jednom privilegovanom statusu, budući su njihovi ciklusi zaslužili da budu naslovi ciklusa ili zbirke u cjelini. Tih šest pjesama su noseći stubovi zbirke, dok je naslov zbirke uzet iz naslova pjesme trećeg ciklusa koji ima jedanaest pjesama, a ova je na šestom mjestu, što može da znači da je kičmeni stub ciklusa. Ona ima i predstihovnu posvetu, naizgled čudnovatu i uslovnu: “Posvećen, nezavisnom i slobodnom intelektualcu (kad ga bude bilo), kazao je Đurković.
Kako on primjećuje naslov zbirke isijava poruku u kojoj se ulivaju i poruke svih pjesama zbirke.
– A to je pjesnikov vapaj za slobodom, iznad svih čovjekovih poriva i zlodjela, te da se onom posvetom intelektualcu odnosno kritičaru plegira da nepristrasno sagledava i afirmiše istinske pjesničke vrijednosti.
– Naslov je struktuiran tako, kao da je odgovor na pitanje, zašto je nastala zbirka ovakvog pjesničkog poriva, i iz toga odgovora implicira se kritička nota, zbog neslobode u ljudskim odnosima i ove savremene civilizacije kao što je bio slučaj sa civilizacijom i u staroj Grčkoj. Ako se vratimo na naslovnu sintagmu zbirke, onda će izvjesnije biti da pjesnik pjeva zbog slobode tj. sunca i slobodnog i dostojanstvenog života, tj. Peloponeza sa vjerom da će iz ljudskog tragizma zasijati sunce slobode ili kako bi Njegoš rekao: “Iza tuče nevrijeme evo, iza plača veselije poješ”.
Prof. dr Dragan Koprivica, primjećuje da u ovoj zbirci pjesama Pavlović, kao poklonik slobodnog, bijelog stiha, i posvećenik birane poetske riječi, svoju pjesničku pažnju ukazuje čitavom spektru tema i motiva.
– Njegove pjesme u zbirci „Zbog Sunca i Peloponeza” svojevrsna su varijanta pjesama u prozi velikog ruskog pisca Ivana Sergejeviča Turgenjeva. Ne slučajno, i ruski pisac je zastupao ove male forme kao poetske komentare stvarnosti, kao pogled čovjeka iza kojeg stoji više decenija životnog iskustva i zrelog umjetničkog stvaranja. Na sličan, ali svoj način, Milika Pavlović, međutim, ne u proznoj, nego u stihovnoj formi, sakuplja u svoju zbirku, kao u žižu interesovanja, svoje poglede na stvarnost i svoja poetska promišljanja. Njegov ugao gledanja na vrijeme i prolaznost ispunjen je onom finom, superiornom ironijom, koja čini jednu od esencijalnih oznaka umjetničkog čina. Jedan broj pjesama pripada ciklusu takozvane kosmičke poezije, u kojem autor propituje vječne teme bivstvovanja, svrhu boravka čovjeka na planeti, kao takozvanom „našem vrtu”. Pavlović naglašava poetski intoniranu zapitanost o svrhovitosti postojanja, a preko slavnih Rimljana prepoznaje i sudbine takozvanog običnog, ili malog, čovjeka, kao jedinke. Pavlović se u svojim pjesmama osvrće na sudbine velikih i malih ljudi kroz istoriju, od stare Grčke i Rima do stare Crne Gore i njenih vladara, kaže Koprivica.
Knjiga Milike Pavlovića, kako on naglašava, vrijedna je pažnje, dokaz umijeća autora sa velikim pjesničkim iskustvom, koji već decenijama brižljivo gradi vlastitu poetiku, stil, stih, poruke.
– Zato ova zbirka u cjelini odiše poetskom lapidarnošću, jezgrovitim iskazom, u njoj se osjeća vješta pjesnička ruka, jasna namjera da riječima bude tijesno a mislima prostrano. A takve knjige uvijek nalaze prečicu do duha i emocije čitaoca, te zbirku Milike Pavlovića treba zaista srdačno preporučiti za čitanje i druženje sa njegovim pjesničkim porukama, kaže Koprivica.
Gosti večeri bili su mladi pjesnici Jelena Jovanović, Milica Vulević i Bojan Rajević, a medijator programa pjesnik Radislav Gardašević, predsjednik Književne zajednice “Mirko Banjević”.
O autoru
Pavlović je objavio više knjiga poezije, “Vreteno vremena”, “Čista strana”, “Mladi snijeg”, “Brod za jednoga”, “Govoreći kao Skit”, “Poslije čaše”, “Smrt duše”. Između ostalih Milika Pavlović je dobitnik najvišeg nacionalnog priznanja za književnost, Trinaestojulske nagrade 1983. godine za zbirku “Mladi snijeg”. Pjesme su mu prevedene na više svjetskih jezika, a uvršćen je u više domaćih i stranih antologija poezije. Bio je predsjednik Udruženja književnika Crne Gore, a za rad u novinarstvu je odlikovan Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom 1984. godine.
