U nastavku programa pjesnik Dušan Govedarica se, govoreći svoje stihove, prisjetio nezaboravnog druženja sa Vukmanom Otaševićem, dok je književnica Blaga Žurić dala kraći kritički osvrt na njegovo pjesničko djelo.

– Autentičnost poezije Vukmana Otapševića zasniva se na određenim estetskim sudovima. Izvor tih sudova su unutrašnji plamovi u pjesniku, izvan uticaja vremena u kojem je živio. Pisao je težeći sopstvenom majstorstvu, provjeravao svoje stihove da li su od plemenitog metala i koliko su izdržljivi, pronalazio nove nijanse, preduzimao i dokazivao smjelije poetske izlete. Branio se od života, napadao ga riječima i metaforama, zatresao silinom reprezentativnih stihova i za života se upisao u prostore vječnosti. Pisao je sa nevjerovatnom dosljednošću i disciplinom, tako da je lako zaključiti da je imao svoju pjesničku radionicu – naglasila je Žurićeva u svom obraćanju.

O Vukmanu Otaševiću veoma nadahnuto govorili su i pjesnici Miomir Mišović i Velimir Ralević, ističući da će Berane čuvati uspomene na svog velikog prijatelja, na svog svjetskog, a polimskog noćnika.

– Sa nama su večeras i Vukmanovi zavičaji, Polimlje i Nikšić, duboko svjesni , i u glasu i u ćutnji, da je neko, u njihovo ime, ostavio više nego vrijedan zapis u trajanju. Vukman je u literaturi, ali i izvan nje. U ljetu je i vijavici, u zemlji- ali i na nebeskim peronima, on je zajedničko dobro, prije svega i iznad svega – on je poezija. Njegova riječ je izronila iz molitvi i šumorenja, osvojila ukorovljene dnevi, i pronijela svoju ljepotu i važnost ovdje i nadaleko, kroz mnoge prostore i horizonte van granica Crne Gore – zaključio je Ralević.

Tokom programa, kojeg je vodio Dragiša Simović, Otaševićeve stihove kazivao je dramski umjetnik, Mirko Vlahović.

Inače, ovo su četvrte “Polimske književne staze” koje su do sada bile posvećivane Radovanu Zogoviću, Mihailu Laliću i Čedu Vukoviću.