Prva je od predstavljenih knjiga zbirka pjesama Oriana Bulića “Blagoslov vječnosti”, a sam autor je o njoj rekao da je većina uvrštenih pjesama napisana prije tridesetak godina, u vrijeme njegove bolesti, a za te starije pjesme Bulić je svojevremeno dobio i nagradu Goranovog proljeća. Zbirka je dopunjena i novijim pjesmama, a urednik knjige Slavko Kalčić za Bulićeve stihove kaže da su “ništa spram vječnosti, ali dovoljni za vječnost, jer Bulić kao sužanj vlastita usuda stihovima zasužnjuje i nas, njegove suputnike”.
Pri predstavljanju sljedeće knjige uloge ove dvojice pjesnika zamijenile su se, jer je Bulić bio urednik novoj zbirci pjesama Slavka Kalčića “Avrilska roža”. “Ovi nam stihovi predstavljaju zrelog pjesnika Kalčića, on je u njima postigao savršenstvo poezije koje bi funkcioniralo na bilo kojem jeziku, i to je jedan od vrhunaca poezije na čakavštini. Vesel san ča mi je dozvolija da buden urednik”, nadahnuto je govorio Bulić.
Treća je pak knjiga vrlo nesvakidašnja: autor joj je zapravo Dante Alighieri, ali naslov joj je “Paká”, i u njoj je objavljen prijevod Danteova “Pakla” na roverski čakavski dijalekt. Prevoditelj odnosno autor ove knjige je Slavko Kalčić, koji je izrazio nadu, podsjećajući se kako je u mladosti čitao Dantea i borio se s teškom razumljivošću stihova velikog pjesnika prevedenih na standardni hrvatski jezik ali s puno istarskoj djeci nerazumljivih tuđica, da će ova knjiga možda pomoći “čakavskoj djeci da bolje razumiju Dantea”.
I ovu je knjigu uredio Oriano Bulić, našalivši se pred uzvanicima promocije: “Ja san medig, a još od Našega malega mista znan da ne moren biti pravi medig ako svaku večer ne čitan Dantea, i zato san reka Slavku – daj to prevedi!”, a nešto ozbiljnije je o Kalčićevom prijevodu govorio Goran Filipi. On je istaknuo da se pri prijevodu ovakvog jednog djela na dijalekt prevoditelj zapravo nalazi pred istim problemima koje je imao Dante kad je odlučio pisati ne na tada za književnost uobičajenim latinskim, već pučkim talijanskim jezikom, kojemu su međutim mnoge riječi nedostajale pa ih je pjesnik morao sam izmišljati, ili ih uzimati iz različitih dijalekata. Zaključivši da je Kalčićev prijevod Pakla na čakavski sasvim dobro ispao, Filipi je ustvrdio i da se prevoditelj izvrsno snašao sa zahtjevnim ritmovima i rimama u Danteovim tercinama. Kalčić je na to lakonski primijetio: “Moraš biti pjesnik ako pjesnika prevodiš”.
Gost promocije, Daniel Načinović, koji je malo kasnije zapjevao i recitirao i vlastite stihove, pripomenuo je kako se ne može sjetiti da je ikada “slušao Dantea u nekoj gostionici, pa je ova prigoda veliki napredak”, i vrlo je interesantno, zaključio je, “ući na čakavštini u tu gustu šumu u kojoj počinje Danteov put”.
Uz autore, stihove iz predstavljenih knjiga kazivala je Doris Drandić Vrtačić; a dobroj atmosferi pridonijeli su i gunjci – Miloš Pernić na bajsu te David Ivić i Denis Grabar na violini.
glasistre.hr
