To se vidi i u likovima njegovih gorštakinja, snažnih i umiljatih žena kojima je ljubav nasušna potreba duše i tijela.

Čini mi se da nigdje nisam sreo toliko strasti kao u Mrgudi, toliko bolne čežnje kao u Maruški, toliko skrivene ženske nesreće kao u Tubi.

Ta nenapisana knjiga Kočićeve ljubavi ostvarila se, na svojevrstan način, u “Ljubavnoj knjižici” Dragana Lakićevića kome je pored brojnih drugih nagrada nedavno zapala čast da dobije i “Kočićevo pero”, koje predstavlja krunu njegove zavidne kolekcije literarnih priznanja.

Dragan Lakićević je danas jedan od najznačajnijih pjesnika i romanopisaca srpskog jezičkog područja, stvaralac za odrasle i djecu, pa zatim kritičar i izučavalac književnosti. Dug je spisak njegovih objavljenih djela.

“Ljubavna knjižica” je ostvarenje u kojem je na malom broju strana pisac iznio ne samo svoje prebogato životno iskustvo, poznavanje ljudi i promišljanje o svijetu, nego i svoje stvaralačko umijeće, talenat graditelja u čijem zdanju nema ni nepotrebnih zidova ni neuklopljenih, suvišnih riječi.

“Ljubavna knjižica” o svojevrsnom ljubavnom mnogouglu, čija se radnja dešava u Beogradu, Njujorku i Frankfurtu, u isto vrijeme je i psihološka studija o najintimnijim potrebama i snovima ljudskog bića, o neiscrpnom, neiskazivom i beskonačno iznijansiranom odnosu muškarca i žene, žene koju je Bog stvorio od Adamovog rebra, koja je njegov dio i bez čijeg prisustva čovjek ne može da ostvari svoju potpunost.

Ovo je u isti mah i roman o našem vremenu, gubitku zavičaja, rasijanju, o vječitoj težnji za povratkom korijenima, o teškom prilagođavanju naših ljudi koji fizički odlaze, ali u suštini ne mogu da odu jer im u rodnoj zemlji ostaje dio duše.

Za “Ljubavnu knjižicu” Dragana Lakićevića mogao bih reći da je jedno od boljih književnih ostvarenja u posljednje vrijeme koje je ugledalo svjetlost dana, te poželimo da Kočićevim perom Lakićević dopriča istoriju svojih junaka, jer je priča o ljubavi vječita kao i sam život.