Fiamengo je pročitao tekst u kojem se prisjeća velikog pisca te govori  o važnosti otočnosti u njegovom pisanju. Prema njegovu tumačenju cijeli Marinkovićev opus izlazi iz rodnog mu Visa, iako je od njega prilično rano (fizički) odustao.– No ako je i otišao, ostao je »zaotočen« zauvijek, a 15-ak godina prije  smrti sve se više vraćao na Vis, kao da se želi iskupiti – rekao je Fiamengo, spomenuvši se i sprovoda na Visu. Bio je to po Fiamengu iostodobno tužan, ali i svečan trenutak, pun zahvale.

»Sabrana djela« Ranka Marinkovića u izdanju »Školske knjige« prva  su koja doista mogu nositi naziv sabranih. Iako su dosad izišla čak dva  puta, nikada nisu bila kompletna.
Njihova urednica Miroslava Vučić  posvjedočila je da joj je Marinković bio fascinacija od ranih, srednjoškolskih dana pa joj je bilo osobito drago kad je u »Školskoj knjizi«  »prošla« ideja njegovih »Sabranih djela«.

Osam knjiga objavljenih u dva kola nude novo kritičko čitanje Marinkovića te se u njima, po Vučić, ne nalazi ni jedan popratni tekst ranije igdje objavljen.
A autori su redom stručnjaci poput Krešimira Nemeca,  Morane Čale, Nikole Batušića i drugih. Uz kanonske Marinkovićeve tekstove posebno je Vučić istakla knjigu intervjua, skoro mikroeseja u  odgovorima, budući da je poznato da Marinković nije rado davao intervjue. Špiro Guberina je priznao da mu je teško reći nešto pametno »iz glave« o Marinkoviću, budući da je uglavnom govorio njegove tektove, pa  je stoga pročitao esej Georgija Para napisan u povodu Marinkovićeve  smrti.
Deseta obljetnica smrti Ranka Marinkovića u DHK-u je prizvala i publiku na prisjećanje pa su pisac Pajo Kanižaj i glumica Nada Subotić  podijelili s auditorijem nekoliko anegdota iz druženja s njim.

novilist.hr