Suočavanje s manom

Događa se u predtehnološkom vremenu vodenica i pješačenja do škole, no bitno je važnije to što otvoreno propagira jednu ne samo zanemarenu nego gotovo ukinutu vrlinu – zajedništvo. Pero i ekipa, sjećate se, popravljaju mlin ne zbog sebe nego zbog sela, zbog koristi zajednice.

Postavljajući roman na scenu kazališta Žar ptica, Oliver Frljić svjesno se suočio s tom “manom” – da bi premostio vremensku udaljenost uveo je pripovjedača, pa nam priču govori, a onda i komentira, stari mlin osobno, pomažući nam da shvatimo to neko čudno doba kad se “voda nije kupovala u bočicama” nego se, da bi se utažila žeđ, valjalo spustiti u bunar i očistiti ga.

A zajedništvo gradi izravno na sceni gdje družba funkcionira kao dobro uigran organizam koji živi preciznim koreografiranim pokretom.

Svaka emocija prikazana je pretjeranom i jasnom gestom ili pokretom, što je trajan izvor smiješnog, ali i energije koja je tako snažna da joj je nemoguće odoljeti. Zajednička igra ansambla slabo dopušta izdvajanje pojedinaca, uz izuzetak Mlina koji Berislav Tomičić igra toplo i mekano, gotovo koketno šarmirajući publiku.

Fina korespondencija

Predstava sasvim nalikuje ranijim Frljićevim projektima za djecu, eksplozivno je dinamična, komunikativna i zabavna, potpuno podložena glazbom i otvoreno svjesna “predstavljanja”, što znači da nas ni u kojem času ne uvlači u priču, nego nas poziva da s događanjima na sceni “popričamo”.

Ipak, ovdje taj već “brendirani” Frljićev način fino korespondira sa sadržajem, uvjerljivo izlažući ono najvažnije: zajedništvo i solidarnost su, ma što društvo oko vas govorilo – vrline.

Piše: Iva Gruić

jutarnji.hr