No vlastitim entuzijazmom i dinamičnim nastupom brzo su poništili dugo čekanje. Mladi Mostarci u klubu “Ghetto” naizmjenično su čitali vlastite pjesme iz zapažene zbirke ”Usred grada tmurna, nalaktih se da povratim“, koju su napisali uz suatorstvu s Vlatkom Marinovićem.

Osim toga, donijeli su i pregršt, kako su rekli, cijele telefonske imenike novih pjesama. Riječ je najčešće o stvarnosnim pjesmama u kojima se miješa ratna i poratna mostarska zbilja, stare i nove vrijednosti, a sve uz obilje duha i duhovitosti. Naravno, nije izostala ni ljubavna, predvalentinovska tematika.

U skladu s dobrim običajem “Rječilišta” da nitko nije gost koji bi stalno govorio, splitski domaćini čitali su svoje pjesme ili one mostarskoga trojca, a Mostarci su čitali pjesme Franka Bušića.

Karanović i Krešić su pjesnici s dosta utakmica u glasnicama, a Krešić je i glumac, pa su interpretacije bile posebno dojmljive. Mostarci su se stigli požaliti i na nedostatak kinodvorane u njihovu gradu.

“Bilo je odlično. Mostar ima jaku pjesničku scenu s dosta jakih imena, ali nema ovoliko publike”, kazao je Karanović, TV novinar, pravnik na postdiplomskom i voditelj portala knjizevnost.org.

“U kazivanju poezije nema bogomdanih. Drago mi je da su se i ostali uključili. Kazivanje je bilo odlično”, kazao je Krešić, sigurno ne prvi pjesnik među glumcima, ali vjerojatno jedini koji ne voli da mu se često plješće.

Zanimljivo je primijetiti da su osim Bušića najmotiviraniji bili Ozren Ćatović i Bruno Pavletić, iz udruge dadaističke poezije, što najbolje pokazuje dobre splitske književne odnose na kojima mu zavide i neke veće sredine.

Čitanje poezije i neformalni razgovori o njoj otegnuli su se do kasno u noć. Nakon gostovanja Mostaraca grad nije izgledao tmuran, jedino se javljao refleks potrebe vraćanja Mostaraca na mjesto čitanja. Nadamo se da se to neće čekati predugo.

(Slobodna Dalmacija – S. Kekez, foto: duje klarić / copix)