Na zahtjev publike autorica je pročitala i ulomke iz svog drugog proznog djela “Povijest moje obitelji od 1941. do 1991. i nakon“, ustvrdivši kako nije riječ o autobiografiji ili biografiji nego o njezinu pokušaju da se uhvati u koštac sa žanrom povijesnog romana.
Odgovarajući na pitanja publike, hrvatska književnica, inače popularnija u svijetu nego kod kuće, rekla je kako zbog inozemne publike živi isključivo od pisanja.
Sajko je rekla da su bijes, gorčina, ironija i sarkazam koji prevladavaju u njenim romanima njen način pružanja otpora nametnutim stanjima. Napomenula je da ne bježi od etikete „političke autorice“, koja joj je prilijepljena. Javno čitanje upriličeno u Beču bio je prvi korak u smjeru suradnje suvremene hrvatske spisateljice s bečkim i gradišćanskim Hrvatima.
Ivana Sajko je rođena 1975. godine u Zagrebu. Studirala je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje radi na doktoratu iz komparativne književnosti. Dobitnica je nekoliko nagrada za dramsku književnost, uključujući tri nagrade Marin Držić. Nakon cijelog niza drama postavljenih i višestruko nagrađivanih u kazalištima diljem svijeta, okušala se i u pisanju romana.
Do sada je objavila zbirku drama „Smaknuta lica“ (2001.), dramsku trilogiju „Žena-bomba“(2004.), romane „Rio bar“ (2006.) i „Povijest moje obitelji“ (2009.) te teorijsku knjigu „Prema ludilu (i revoluciji), čitanje“ (Disput, 2006.).
