Roman “VAR” je za vrlo kratko vreme svoje prisutnosti na češkom književnom tržištu već pokupio komplimente tipa: “nesentimentalni pandan “GRUPNOM PORTRETU S DAMOM” Hajnriha Bela” i “jedan od vrhunaca savremene evropske književnosti”; pohvale koje sigurno gode i autoru i izdavaču, posebno ako se radi o jeziku na kome su pisali Hrabal i Kundera, i o zemlji u kojoj je ponikla “praška škola” naših najboljih filmskih reditelja.
Ipak- kaže autor Saša Stojanović – paradoks je činjenica da je roman “VAR” za samo mesec dana dobio više čeških prikaza nego domaćih kritika – uz časne izuzetke u “DANASU”, “VAVILONU” i “BLICU”- za cele dve i po godine postojanja.S druge strane, češka kritika zaista nije štedela dlanove, verovatno neopterećena odnosima (ne)moći na srpskoj književnoj sceni. Štaviše, Jirži Plocek (“Kulturni Noviny”- Brno) kaže: “ Instinktivnost blisku pornografiji, ljudski mulj, ratno pomračenje kroz koje ponekad sine nagoveštaj čovečnosti, “promenljivi” pripovedač nastoji da uravnoteži pogledima jevanđelista i da pronađe nešto zajedničko sa njihovom mučnom sudbinom… Za čitaoce koje nije strah da se probijaju kroz prilično gustu i bodljikavu džunglu, i da se vuku smrdljivim kanalima za zračkom svetlosti, roman Saše Stojanovića predstavlja veliki izazov”, dok Jakub Vaniček (“Republika”-Prag) autoru dodeljuje nesvakidašnji kompiliment: “ Njegov stil osniva srpsku južnjačku školu savremene književnosti”.
“VAR” je već doživeo čitanje odlomaka na češkom radiju, a predstavljen je i u emisiji za kulturu “KNIZNY SVET”, na državnoj češkoj televiziji”- kaže Stojanović i dodaje: “Uveren sam da će i budući prevodi – na nemački, grčki i poljski jezik – biti jednako kvalitetni kao i prevod Jana Doležala na češki jezik.”



