On smatra da je najbitnije da javnost sazna da sudski spor nema nikakve veze sa Andrićevim poreklom jer niko ne osporava da je on rođen kao katolik, odrastao u hrvatskoj porodici, ali da se zvanično osećao srpskim piscem i da je celokupnu imovinu, uključujući autorska prava, ostavio Zadužbini što je sudski potvrđeno.

Testament, i sudsku odluku da je pravosnažan niko nije osporavao, podsetio je Dragojlović, pa ni glavni „krivac“ za aktuelnu medijsku hajku, Mirko Marjanović, hrvatski pisac iz BiH koji je od 1979. do 1988. bio član Upravnog odbora Zadužbine

Da podsetimo, Marjanović je, kao predsednik Matice Hrvatske za BiH, pokrenuo ediciju “Hrvatski pisci u BiH u 100 knjiga” i u nju, bez saglasnosti Zadužbine, uvrstio četiri Andrićeve knjige.

Dragojlović je naglasio da je Zadužbina pokušala da bez suda reši spor sa sarajevskim izdavačem, a kada je Marjanović to odbio, 2007. godine podneta je tužba. Prvostepeni sud je doneo presudu u korist Zadužbine jer je ceo slučaj sa pravne tačke poptuno jasan, a Matica hrvatska koja je izdavač, podnela je žalbu.

Ovaj spor bi trebalo, u najskorije vreme, da dobije svoje finale pred drugostepenim sudom u Sarajevu i Dragojlović je siguran da će odluka biti u korist Zadužbine.

Zato on doživljava aktuelno pisanje hrvatskih i bosanskih medija kao pokušaj pritiska na sud da se ospori legitimnost Zadužbine kao nosioca autorskih prava. To bi bio jedini način da se žalba onih koji su ih prekršili uvaži, smatra Dragojlović, inače će nelegalni izdavači biti obavezni da plate odštetu Zadužbini. Marjanović je ponovo svoje sumnje izneo nedavno, u tekstu koji prenosi hrvtaski “Jutarnji list”.

“Temeljno je pitanje: kako to da Andrić svoju posljednju želju povjerenu Gvozdenu Jovaniću i Milanu Đokoviću, umjesto Veri Stojić, svojoj višegodišnjoj sekretarici, nije i potpisao, niti sudski zaveo i ovjerio, ako je 5. decembra 1974. godine, 12 dana prije odlaska u bolnicu, još bio pri svijesti?

Neuvjerljivo je da on ovako važan dokument, dok još nije bio u bolnici, svjestan onoga što u njemu piše, ne potpisuje svojom rukom, da to umjesto njega čine drugi. Može li takav dokument, uopšte, biti pravno važeći? Može li proći valjanu pravnu provjeru?”, navodi Marjanović.

Dragojlović je te izjave ocenio kao pokušaj medijske manipulacije. On je objasnio da Stojićeva nije bila nikada Andrićeva „sekretarica“ već najbliža saradnica i poverenica, a ona je bila, po Andrićevoj želji i prvi upravnik Zadužbine sve do svoje smrti.

Prema testamentu slavnog pisca koji je juna 1975. proglašen punovažnim, obrazovana je Zadužbina Ive Andrića kojoj su pripala sva sredstva od autorskih honorara kao i piščeva ušteđevina, uključujući novčani deo Nobelove nagrade.

(Izvor: b92.net)