Gotovo nadrealno je bilo da se u programu promocije knjige u gradu koji je odavno kulturološki mrtav i, moglo bi se reći ksenofobičan, okupi tako impozantan broj jedinačnih uzvanika čiji odziv – kada je o ovom autoru riječ – narasta iz promocije u promociju (ne zaboravimo da se isti Emir Sokolović pojavljuje iskjučivo promotivno sa predstavljanjem novih djela – što bi se moglo smatrati tako učestalo da bi ga od predhodne promocije trebali i zaboraviti, a ne suprotno). Kako autor sam organizuje performans i cjeli projekat (od štampanja knjige do internacionalne promocije) ovo što smo mogli vidjeti djeluje još nestvarnije.
Kuriozitet predstavljenog programa, pored kolažne isprepletenesti disciplina i učesnika, je svakako Emirova odvažnost da u sredini koja je konzervativna i regresivna do nesagledivosti, javno i s mnogo emocija posveti, kako sam reče: „najvećem liriku Balkana, pokojnom pjesniku Živodragu Živkoviću. Iz istih pobuda iščitavanje stihova je povjerio đacima O.Š. „1. Maj“ (demokratski O.Š. „Mak Dizdar“) kako bi potcrtao bitnost i tragove koje ta škola baštini još iz perioda kada je pjesnik tu djelovao.
Promotori stihozbirke Emira Sokolovića „Lako je jurišati na nebo koje ćuti…“ su bili Spasoje Spremo (književni kritičar iz Beograda) i Sead Pašić (promotor iz Zenice koji je poznavajući i prateći rad autora iznio neke opservacije vezane za stvaralaštvo pomenutog). Na promociji se trebao pojaviti i pisac drugog pogovora u knjizi, Spasoje Ž. Milovanović, koji zbog pomjeranja obaveza u matičnoj pozorišnoj kući se nije mogao odazvati.

Pozdravna slova, zbog nemogućnosti odziva, uputili su:
–    Ambasada Republike Srbije,
–    Književni klub Mostar,
–    Udruženje za kulturu Novo Sarajevo kao
–    i mnogi pojedinci.
Prostor, kao i uvijek do sada, bio je dekorisan slikama akademskog slikara Mensura Begčevića.
Sve navedeno, koliko god bilo nadahnuto i inventivno govorenje, bilo bi tegobno da kompletan program nije bio osvježen bravuroznom notnom piruetom posebnih gostiju, tria „Amorosso“ koji čine:
–    Valentinom Tirsmenstein – violina,
–    Marija Đukić – klavir i
–    Bojan Tirsmenstein – violočelo
koju su pomenuti program izveli u dva bloka i oduševili prisutne.
O djelu i stvaraocu promotori su rekli:
Sead Pašić
„Činjenica da izmjena teritorijalnih jedinica na ovom geografskom prostoru dovodi do velike distrubacije unutar duhovnog sklopa gdje ne postoji kontnuitet. Drugo: njegova (Emirova) konjunktivna mapa, dakle mapa stvari o kojima autor misli ne zasniva se na vrjednosnom sistemu današnjice. Emir Sokolović je odrastao u društvu koje je apsolutno i potpuno drugačije. Govorim o uzusima na kojima se napajao (lektira, muzika, film…). Konstantno dolazi u sukob ne zbog tog što je konfliktan već što je izgradio vrjednosni sistem i razmatra svijet kroz tu prizmu…“
Spasoje Spremo
„Ono što ovu knjigu čini specifičnom i literarnom jeste kompozicija teksta u čijem pretplanu je moguća Jungovska unutrašnja sižejna struktura koja Emira Sokolovića predvodi toliko poetski da se cela priprema oko tkanja inspiracije likovnošću odjednom izlije u pesmu; u veličanstven hod poezijom, izgovaranju poezije.
Durer-ove grafike metamorfoziraju u pesnički biser kojim Emir večito žudi i još jasnije tekst poprima Durer-ove grafike i osobine tog biserja i dragog kamenja ,koje razbijene u nepravilne oblike i komadiće, imaju snagu da proizvode nove emocije i želje u duši kada princip oživljenog i produhovljenog primenjujemo u životu, a da toga nismo ni svesni…“
I za kraj ovog prikaza da navedemo izjavu jednog od posjetilaca performansa: „Uistinu je bilo nezaboravno i veliko veče, ali mi tražimo od autora i više. Šta ćemo kada nas je uveliko razmazio.“

Podatke o autoru mogu se naći na njegovoj web stranici: www.emirsokolovic.com , a kompletna promocija se može pogledati na inernet adresi:  http://www.ustream.tv/recorded/14333989