Prešeren je u slovensku književnost unio sve važne pjesničke oblike. Sve što je napisao do 1834., kad je završio Sonetni vijenac, i tematski i formalno je u tom velikom lirskom spjevu.
Sonetni vijenac vrhunski je umjetnički oblik s 14 soneta i završnim – Magistrale – u akrostihu posvećen Prešernovoj ljubavi Juliji Primicovoj. Sonetni vijenac, neovisno o individualnim značajkama stvaralačkog čina i autentičnosti osobnih preokupacija – čežnja za životnom harmonijom i idealom ljubavi, rodoljublje i svijest o pjesnikovu poslanstvu – ima povijesno značenje, bitno ne samo za uspostavljanje slovenske poezije, nego i u stvaranju slovenskoga književnog jezika.
Najrječitije o tome govori Zdravica 1844. koja je, u odnosu na romantičarski orfejski mit, progovorila sviješću o narodu kao jedinom subjektu vlastite sudbine, a njezina je slobodarska i revolucionarna zamisao prerasla u ideju humanističkog internacionalizma.

izvor: hrt.hr