Dovoljno je sjetiti se otkrića o trovanju Napoleona Bonapartea iz 50-ih godina, kad je Sten Forshufvud preko dnevnika Napoleonovog posilnog Louisa Marchanda, koji je opisivao Napoleonovo zdravlje mjesecima prije nego što je umro na Svetoj Heleni, otkrio kako Napoleon nije umro od raka želuca što je bila prvotna dijagnoza britanskih liječnika iz 1821. godine, već da je ubijen postepenim trovanjem arsenom, što je i potvrđeno toksikološkim istraživanjem iz 2007. godine. Doduše, dvije kasnije studije, iz 2007. i 2008. godine oborile su taj zaključak i potvrdile originalnu dijagnozu.

Stoga niti vijest koja dolazi iz Čilea ne treba olako odbaciti. Tamošnja je Komunistička partija zatražila ekshumaciju posmrtnih ostataka velikog čileanskog pjesnika Pabla Nerude upravo zbog sumnje da je umro od posljedica trovanja. Odvjetnik Komunističke partije Čilea, Eduardo Contreras, rekao je kako je uložen zahtjev za ekshumacijom kostura pjesnika nobelovca, a sad se čeka odluka Maria Carroze, poznatog suca specijaliziranog za istraživanje egzekucija počinjenih u razdoblju diktature generala Augusta Pinocheta od 1973. do 1990. godine. Razloga za sumnju svakako ima, usprkos tome što Fondacija Pablo Neruda, koja je zadužena za pjesnikovu književnu baštinu i upravljanje radom triju muzeja, odbacuje teoriju o trovanju.

Kako prenosi Associated Press, Komunistička partija, čiji je Neruda bio aktivni član, traži da se ostaci čilenaskog nobelovca ekshumiraju zbog navoda njegovog vozača. Nerudin osobni asistent i vozač, Manuel Araya, rekao je da su on i Nerudina supruga na dan njegove smrti primili telefonski poziv iz bolnice u kojoj je Neruda liječen od raka prostate. Neruda ih je, kaže Araya, pozvao da brzo dođu, jer je liječnik ušao u njegovu sobu dok je spavao i dao mu injekciju. Neruda je ubrzo potom i umro, istog dana, 23. rujna 1973. u bolnici u Santiagu.

Neven Svilar
07.12.2011.

izvor: booksa.hr