Platonska ljubav
“Šantić je prema Emini imao jednu platonsku ljubav, jednu pjesničku ljubav i simpatiju, jer stvarna ljubav se nije ni mogla dogoditi jer je Emina bila jedanaestogodišnja djevojčica, a Šantić zreliji mladić od 25 godina kada ju je vidio”, kaže nam pjesnik Salih Trbonja Sevdi, koji je Eminu upoznao kao staricu, ali legenda o Emini i njezin duh u Mostaru su još itekako živi. Budući da su se tada muslimanske žene pokrivale već u 12.-13. godini, i Emina je već za godinu-dvije stavila šal i pokrila se. Šantić ju je zapazio iz svoje radnje (bio je trgovac) kuda bi Emina prolazila svaku večer po vodu.
“Šantić se oduševio pojavom tog djevojčurka. Iz te platonske ljubavi rodila se prekrasna pjesma koja je kasnije i uglazbljena i ostala je jedna od najljepših sevdalinki”, kaže Trbonja. Emina se nakon nekoliko godina udala za bogatog mostarskog trgovca i intelektualaca Koludera, koji je u to vrijeme govorio nekoliko jezika i imao svoju trgovinu. Imali su četiri kćerke.
Lijepa i u starosti
“Emina je stanovala blizu Starog mosta, u Sefića sokaku, otac joj je bio poznati mostarski hodža Sefić. Kad se udala, Emina je preselila na Carinu. Kuća u kojoj se živjeli sada je srušena i napravljena je nova”, kaže Trbonja.
“I sad pamtim njezino lice kad je već bila starica – lice joj je bilo kao snijeg, bez ijedne bore, bila je jako lijepa, blaga, mila…, privukla me ta njezina ljepota. Kao dječak sam joj išao kupovati cigarete. Igrajući se uvijek bih jednim okom gledao je li ona na vratima da joj sa zadovoljstvom odem kupiti cigarete. Uživao sam u njezinom licu koje je isijavalo toplotu, milost, jedno divno osjećanje. Bila je izvanredna ljepotica”, kaže Trbonja, kroz osmijeh otkrivajući da je Emina pušila cigarete “Ljubuški” bez filtra. Emina je i danas ostala sinonim i za ljepotu žene i za ljepotu Mostara. I nakon svoje smrti Emina je postala dio Šantićevih stihova. Kad je Himzo Polovina rekao starici iz Donje Mahale Sevdi Katici da je Emina umrla, ona je napisala nadopunu Šantićevih stihova: “Umro stari pjesnik, umrla Emina, ostala je pusta bašča od jasmina. Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće, pjesma o Emini nikad umrijet neće.” Pjesma o Emini nikad nije umrla.
Skulptura u bronci
Krajem svibnja, zahvaljujući suradnji Velike Kladuše i Grada Mostara, te umjetnika ovih dvaju gradova koja traje već dugi niz godina, kipar Zlatko Serdarević iz Velike Kladuše napravio je skulpturu Emine u gipsu, koja bi trebala biti izlivena u bronci i postavljena u Mostaru. Dopredsjednik Gradskog vijeća Mostara Murat Ćorić kaže nam da je trenutačno u fazi pronalaženje sredstava za ovaj kip, a Muzej Hercegovine će u međuvremenu s nadležnim Odjelom za urbanističko planiranje Grada Mostara naći mjesto gdje bi se nakon toga bista postavila. Asim Krhan, ravnatelj Muzeja Hercegovine, kaže nam da Eminina bista najvjerojatnije neće biti uz Šantićevu, upravo iz razloga što njih dvoje nikada nisu bili zajedno – da platonska ljubav ostane platonska ljubav. Emina je ostala simbolom čežnjive ljubavi, ljepote. Pjesma o Emini i Aleksa Šantić ostaju legende Mostara.
(Piše: A. Copf – Dnevni List)
