Marina Šur-Puhlovski

[tramtincica]

Čini se da je i Marina Šur-Puhlovski nevidljiva spisateljica.
Nedavno sam pročitala njen roman Nesanica. Obiteljska saga, ispričana u dahu, specifična rečenica. Cijelo vrijeme mi je negdje iznad glave stajalo pitanje "kako bi Glembayevi izgledali u ovom ruhu?"
Onda sam našla njenu stranicu. Piše godinama, izdaje knjige, a ja sam je tek sad otkrila.

[desertus]

Zapisi s koljena. Putopis po obali. Sjajno.

[Nevencica]

      «Poezija Marine Šur Puhlovski … izvire iz svakodnevnog, realnog okružja i prelama se kroz prizmu najdubljih, najintimnijih proživljavanja, neprestano noseći u sebi tanane primisli o smislu postojanja…  Upravo zbog toga poezija u ovoj zbirci….fascinira svojim naoko lagodnim, spontanim tijekom, ali i dubinom emocija, snagom gnomskih mudrih izričaja, nad kojima će se zamisliti svaki pozorniji čitatelj…  Poruke su jasne, bez nepotrebnih, zaobilaznih opisivanja, a pjesničke slike žive, uvjerljive, stil kazivanja neopterećen bilo kakvim teorijskim umišljajima…Sve to budi radosno uzbuđenje iščitavanja…i smjerokaz je da zavole poeziju i oni koji to još nisu».

(Iz recenzije Rajke Balać, Hrvatsko slovo, 1999.)

Ima li njenih pjesama za naći igdje? I ja bi da zavolim poeziju..

[davors]

Ja sam čitao samo "Zapise s koljena", doista odlično. Od njenih proza, po naslovu me jako privlači "Trojanska kobila"...