Rubajije

[JohanMose]

Evo malo obrazovnog programa. Inspirisalo me to što sam našao vijest da je i Homeini pisao poeziju... I to rubajije:


Rubajija je pesnička forma od četiri stiha, u arapskoj i persijskoj lirici, koju je proslavio persijski učenjak, filozof i pesnik Omer Hajjam.*

Puno mu je ime: Gijasuddin Ebulfettah Omer bin Ibrahim, a nadimak Hajjam označava ”čovjeka koji tka i gradi čadore”, što je bio zanat pesnikove porodice.

Hajjam je rođen 1040. godine u gradu Nišaburu, jednom od ondašnjih kulturnih centara Istoka, gde je i umro u 83-oj godini života.

Njegovi biografi kažu da je u svim znanostima koje su se tada predavale na Istoku ”imao dugu ruku”, a da mu u astronomiji i matematici nije bilo premca. Tadašnji vladar, Dželaluddin Meleksah, poverio mu je da sastavi komisiju koja je reformisala persijski kalendar, koji je i danas na snazi, a za te zasluge postavljen je za direktora velike zvezdarnice u Bagdadu.

Prijatelji i učenici dali su mu, po istočnjačkom običaju, počasni naziv – Hudžadžetul-Hakk, što znači: dokaz istine.
Ornament

Evropa je upoznala Hajjama preko rukopisa. Najstariji, od 158 rubajija, čuva se u Bodleanskoj biblioteci u Oxfordu, a pisan je 1461. godine tri i po veka posle pesnikove smrti.

...

Postoji priča kako je, jedne večeri, sjedio u društvu i zabavljao se sa svojim pjevidruzima. Najednom puhne oluja, potrne im svijeće i razbije vrč iz koga se prolije vino. Razjareni pjesnik tada digne glavu prema nebu i improvizira sljedeću rubajiju:

    Vrč moga vina leži raskomadan,
    Bože Mome si veselju ti zavidan, Bože!
    Ti po zemlji prosu moje rujno vino,
    U ustima mi je zemlja – jesi li pijan, Bože?”

Prema Bašagiću, momenat i razgovor stvarao je rubajije, a šta će dalje od njih biti, pjesnik se nije brinuo. ”Prijatelji su ih bilježili za uspomenu, a protivnici ih prepisivali da ga kompromituju u javnosti.

1.
Zbirka poezije i burence vina
Komad suha hljeba – nijema tišina
A ja i ti sami – oko nas pustinja
To je carstvo, a ne kruna od rubina!

2.
Krčmarice toči vina – ta dobar je Bog!
On dijeli svakog blaga iz obilja svog.
Ne pravi se farisejem, živi dok si mlad,
Ako kome nije šteta od užitka tvog!

3.
Pij čistoga vina iz bistra kristala
I sjećaj se svojih mladih ideala!
Vino je krv loze, a loza ti zbori:
Pij – ne trebaš tražiti od mene halala!

4.
I po nebu i po zemlji moje oko leta,
da pronađe stvar najljepšu od ovoga svijeta.
Ne imade na nebesim nijedne zvijezde,
a na zemlji, ko što ti si, nijednoga cvijeta.

5.
Tvojom dušom zefir moje srce blaži
Kad kraj mene prođe tebe da potraži
Sad se mene ko da i ne sjeća više;
Tvoju ćud primio, pa me ko ti draži.

6.
Pokraj vina i svirača u mejhani stojim
Sve ću za to dvoje dati, što nazivam svojim.
Ja u milost nemam nade, nit od kazne straha,
Vjetra, zemlje, vatre, vode – ničeg se ne bojim!

[Alma]

"Rubajija" u prevodu znaci "zlatnik". Prema tome bi Hajjamova zbirka stihova bila zbirka zlatnika... Iako sam to davno citala, jos uvijek se sjecam nekih. Evo jedne:

Ljubav je uvod knjizi više znanosti
Ljubav je pjesma mladosti.
Ti, koji nemaš pojma o čuvstvu ljubavi,
Znaj da je ljubav izvor ljudske radosti.

[đubre]

Jedna kaplja plače što iz mora seli
More joj se smije i ovako veli:

''Uistinu svi smo božanska stvorenja
Sve nas od cjeline samo tačka dijeli''

Hajjam

Zanimljiv motiv mistika, pripadnost Jedinstvu Bitka, u kome se čovjek poistovjećuje sa Bogom i u kome je on samo kap u moru Jedinstvenog Bitka. Ideju ''mistika'' kod nas su izrazili brojni pjesnici: Ahmed Vahdeti, Husein Lamekanija, Abdurahman Sirri, pa i Musa Ćazim Ćatić. Na ovog zadnjeg je sve i svašta uticalo, kao što su pjesnici matoševog kruga, preko njih pjesnici francuskog simbolizma, impresionizma, i najzad turski modernisti.
A evo i primjer varijacije spomenuta tri domaća pjesnika:

Ja sam oblikom kaplja, ali sadržinom more
U meni je cijeli svijet,
Ja sam svijet i njegova sadržina.

Abdurahman Sirri (1785.-1847.)


A duša mi poput orla slobodna i smjela
Preko međa vasione u beskrajnost pliva.
Cijela narav, c'jeli bitak u mome žiću živi
Moje žiće ko kaplja se u Jedinstvu sliva.

Musa Ćazim Ćatić (1878.-1915.)



A meni je najznamiljivija Vahdetijeva, kao panteističko opredeljenje:

Kapljica u more kad stigne, nestane je,
ona prestane biti kapljica i zove se sedam mora.
U stvari, kapljica je voda, i odvojena od vode je kapljica,
i obratno, kad kapljica u vodu stigne, ponovo je voda.
Duša zaljubljenog je kapljica iz mora svjetlosti
božijeg bića,
ako do voljenog stigne, nestane je.
Ako leptir željan dana i poklonik ljubavi za svjetlom do
svijeće stigne,
tijelo mu vatra postane i s vatrom jedno postane.

Ahmed Vahdeti



Dakle, od vina i ljubavi ostaje samo mistično-simbolična poetska alegorija na putu približavanja Bogu i spoznaje, odnosno sjedinjenja sa Njim na planu mističnoljubavnog savršenstva...

Ovom krugu u kome živimo, živimo i mremo,
ni početka niti kraja naziremo.
Niko ni da pisne pravu riječ o tajni:
otkuda smo došli, kuda li idemo?

Hajjam Omer

[Nevencica]

Ko je ovaj Đubre?
Piši još! Sviđa mi se!