Amsterdam, I. McEwan

[Malvina]

Drago mi je što vam je ova knjiga bila zanimljiva - vaši komentari ostavljaju takav utisak.
Čini mi se da se bookeraj upecala i čita McEwana dalje, a hux?

[hux]

Ispitni rokovi su (uskoro i diplomski- yes) pa malo sam skucen vremenski. Ali definitivno nisam zavrsio sa gdin McEwanom. Sjajna preporuka Malvina. Mislim da si uspjela stvorit predrasude sa moje strane- uvjek cu glasati za tvoj prjedlog

[Malvina]

uvjek cu glasati za tvoj prjedlog

Hvala.
Čuvaj se, tebe je lako kupiti!

[bookeraj]

(Malvina, nadam se da mi ne zamjeraš ovu intervenciju u raspravu, ubacujem se kao čitateljica, ne kao moderator)

nekako mi se ne čini da sam gotova s onim što sam mislila reći, pa ću vam ukratko pretipkati svoje bilješke koje sam napravila tijekom čitanja knjige. Neke od tih bilježaka su napravljene u tijeku čitanja, dakle, prije nego što sam imala kompletni uvid u radnju, tako da im nemojte zamjeriti ograničenost.

Bilješke su najčešće u obliku pitanja, a tiču se ne samo romana već i općenito, života i svijeta oko nas (koji mislim da bismo i iz knjiga morali zrcaliti i upijati).

1. Zašto ljudi najčešće vode besmislene razgovore pune floskula i klišeja nakon nečije smrti? Je li to dio bontona? Je li doista istina da pred smrću čovjek teško nalazi prave riječi? Ipak, čini mi se da su riječi to besmislenije i jeftinije što nam je do osobe koja je umrla manje stalo. Ili sam u krivu?

2. Zašto neki ljudi, umjesto da se suoče s bolešću i smrću, izabiru izbjegavati temu? (kao Clive u Amsterdamu) Je li strah doista toliko velik?

3. Zašto se neki ljudi utječu radu kad nisu zadovoljni ostatkom svog života?

4. Zanimljiva stvar: u Vernonovim novinama, Mnijenju, nitko osim Vernona ne želi promjene koje su nužne da bi novine opstale, jer ionako nitko osim urednika nikad nije dobio otkaz. Općenito, ta korporativna situacija u Mnijenju mi je jako zanimljiva i žao mi je da nije pobliže opisana.

5. Svidjelo mi se i ono kako je Clive zapravo postao slavan skladatelj, objavivši knjigu u kojoj glazbu vraća na svoje početne postavke: ona, da bi mogla biti dobra, mora komunicirati s publikom, ne smije biti samo hermetično, izolirano eksperimentiranje zvukom. Vjerujem da je to istinito i za književnost: da bi književnost bila dobra, publika je mora moći prihvatiti.

6. Na str. 49. nalazi se opis osjećaja koji kaže "osjećaj istinskog očekivanja, osjećaj da se sve može dogoditi". To me nekako podsjetilo na mladost.

7. Zašto su uopće Vernon i Clive sklopili onakav pakt? Što ja mislim o tome? Možda je dio komercijalizacije ovog djela pitanje dopustivosti eutanazije, ali to doista i jest jedno od najznačajnijih, najelementarnijih pitanja koje si čovječanstvo mora postaviti. I sama se pitam: treba li čovjek patiti ili mu treba skratiti muke, ukoliko su doista takve. I još uvijek ne znam odgovor na to pitanje.

8. Zabilježila sam i da misteriozan opis Molly Lane proizlazi i iz opisa njenog stana: što reći o Molly? Još uvijek me čudi kako to da se takva žena, oličenje životne vedrine i vedrine duha, pristala udati za sumornog izdavača Georgea.

9. Glede boemštine, to bi se i nekim drugim raspravljačima ovdje svidjelo: "Ti tipovi - romanopisci su bili daleko najgori - uspjeli su uvjeriti prijatelje i obitelj da ne samo njihovo radno vrijeme nego i svako dremuckanje ili šetnja, svaki napad šutnje, potištenost ili pijančevanje zaslužuju odrješenje od krivnje u ime uzvišene namjere. Krinka za prosječnost, smatrao je Clive. Nije sumnjao da je poziv uzvišen, ali loše ponašanje nije tu spadalo."

10. Jesu li Clive i Vernon prikriveni ljubavnici? Njihov je odnos ljubavnički prisan, čak atipično blizak s obzirom da su dijelili istu ljubavnicu, a postoje i one karakteristične razmirice tipične za ljubavnički odnos: rijetko se itko pita o omjerima davanja i primanja, o iskorištavanju, osim ako to nisu doista bliski prijatelji, odnosno ljubavnici.

11. Što ja mislim o objavi fotografija? Moralna dvojba: prepustiti ih njihovoj namjeni(?) ili ih objaviti "za dobrobit nacije"?

12. Što uopće misliti o dvojnom spolnom identitetu? Što danas ljudi misle o tome? Društveno uvjetovana dvojba.

13. Slažem se s ovim citatom: "Tako malo znamo jedni o drugima. Ležimo većim dijelom uronjeni, poput santi leda, dok naša vidljiva društvena bića pokazuju samo hladnoću i bjelinu. Ovdje se pružao rijedak pogled na ono ispod valova, na čovjekovu privatnost i nemir, na njegovo dostojanstvo narušeno nadmoćnom potrebom za čistom fantazijom, čistom mišlju, narušeno neukrotivim ljudskim elementom - umom." Slažem se da malo znamo jedni o drugima, čak i kad znao objektivne činjenice, teško je dokućiti subjektivnu motivaciju iza nje. Razmišljamo manje srcem, a više umom.

14. Zašto se Clive odlučuje za simboličnu borbu s prirodom? To je simbol čega? (vjerujem da je to simbol borbe s vlastitim strahovima, nakon što prevlada prirodu, pobjeđuje svoje strahove i nakon toga može oslobođeno skladati. Pobjeđuje sebe, zapravo.)

15. Osjeća li Clive ipak sram što je odlučio ne pomoći nepoznatoj ženi u Lake Districtu? Je li to razlog zašto je odmah po povratku iz šetnje napustio Lake District?

16. Rose Garmony pomalo podsjeća na liječnika Henrya iz "Subote", jednaka koncentracija na liječničko zanimanje, jednaka predanost, jednaka ljubav/privrženost bračnom drugu...

17. Tretira li Rose Garmony svog supruga kao dječaka koji je nešto zgriješio? Epizoda s Molly Lane je, kako ona kaže "hvala Bogu, gotova"... Zašto su žene općenito nesklone muškarce tretirati kao muškarce koji su dužni preuzeti odgovornost za svoje greške?

18. Fino je opisano licemjerje javnosti: jedan dan žele glavu Juliana Garmonya na panju, drugi dan ga žale i osuđuju "zločeste medije"... Koliko smo zapravo izmanipulirani onime što nam mediji serviraju? (time bismo trebali biti i puno zabrinutiji nego što smo sad)

19. Suprotnost između Clivea i Vernona - jedan odlučuje djelovati, a drugi odlučuje ne djelovati. Suprotnost između "Cliveovih" i "Vernonovih" dijelova teksta jest i u tome kako se odnose prema okolini: jedan je introspektivan, drugi je usredotočen na druge (što im je i u "naravima": Clive postoji samo za sebe i za nikoga drugog, on ne riskira emocionalno, dok Vernon kao da postoji tek posredstvom drugih, no niti on zbog toga emocionalno ne riskira. Oni su krajnosti, ekstremi.)

20. Što bih ja učinila da sam Rose Garmony?

[Malvina]

bookeraj, daleko od toga da ti zameram! Sjajno mi je što si pročitala knjigu tako odgovorno - s olovkom u ruci. Bilo bi divno kad bi se čitalac (ja) mogao zauzdati prilikom čitanja svake knjige, pa zapisati svoja zapažanja, lična pitanja i slične stvari. Bilo bi dobro kad bih mogla sebi nametnuti takvu disciplinu! Zato su me oduševile tvoje beleške.
Prilikom čitanja ove knjige i ja sam napravila niz beležaka u sličnom duhu, znači više u obliku pitanja. Nisam htela to da okačim smatrajući da spada u lični doživljaj. Samo sam izvukla neka pitanja iz tih beleški. Opet, to ne znači da smatram da nije trebalo da ti okačiš svoje beleške. Među njima ima pitanja koja sam i ja sebi postavila, a ima i prilaza iz uglova koje sam previdela, i to je zanimljivo.

Temu ne smatrajte zatvorenom!

Moje pitanje vezano za knjigu:
- Da li autor odgovara na pitanja koja postavlja i koja se nameću i čitaocu? Ako odgovara, kako odgovara?

[Malvina]

Sada imam dovoljno vremena da odgovorim na bookeraj-teme

1. moj je utisak da se čovek od smrti brani i brbljanjem i ulagivanjem - u to mi spada ono "o pokojniku, sve najlepše" - zatim, dotični više nije tu, nema moć govora (to je nemost o kojoj sam govorila u vezi s Moli Lejn) i ne može da se odbrani od optužbi ili pojasni svoje stavove, da se opravda. Iz ovoga se može verovatno pročitati i moj lični stav - govorim, dakle postojim )

2. naravno to je veliki, parališući strah. u ovom slučaju, mislim da je najpre u pitanju strah od gubitka kontrole nad sobom, strah od prepuštanja drugom da raspolaže tobom. i vernon i klajv su mislili da je rešenje u tome da sam izabereš onog kome ćeš predati kontrolu nad sobom. to je bio pokušaj kontrolisanja stanja bez kontrole, pokušaj upravljanja i onda kad se ne drži upravljač.

3. rad je odlična terapija za većinu loših stanja.

4. neke teme su samo okrznute, možda autor nije imao dovoljno goriva da to sve odradi do detalja. nije se udubio u dosta toga, nije mnogo daleko granao knjigu

5. da, i meni je poenta svakog dela ostvarenje komunikacije tog dela sa "publikom"

6. da

7. ne. moj stav je: ne eutanaziji. a čini mi se da je to i autorov stav. komercijalni deo mi ne leži u izboru teme, nego pomalo u načinu obrade. previše manipulacija.

8. opet Molina nemost - nema je da objasni zašto se udala za Džordža, i autor više nema pristup u njen um da to objasni, ima pristup u njenu sobu ...

10. i prijateljstvo je ljubav

11. ne. moj stav je: bez objavljivanja fotografija.

12. imamo medije, pa se više čuje o tome. možda je stvar istih razmera postojala i u vreme Starih Grka...

13. o drugima? koliko znamo o sebi?

14. hm, teško mi je da govorim o tome a da ne upletem Boga. ima li Boga u ovom romanu?

15. ne. on je opsednut svojim ciljem. potpuno bi potisnuo ženu u zaborav, da ga vernon nije pritiskao.

16. nisam čitala Subotu

18. da. masa je dovedena do usijanja i očekuje linč po svaku cenu, kada to nije garmoni, zadovoljiće se i padom vernona.

20. ne mogu to da zamislim. mislim da se ne bih udala za političara i zato mi je teško da to zamislim.

[bookeraj]

Moje pitanje vezano za knjigu:
- Da li autor odgovara na pitanja koja postavlja i koja se nameću i čitaocu? Ako odgovara, kako odgovara?

možda nisam čitala dovoljno pozorno, ali čini mi se da ne daje odgovore na pitanja koja se nameću čitatelju. Osim ako, dakako, onaj kraj knjige ne smatramo porukom čitatelja da je način na koji su postupili Vernon i Clive način na koji ne treba postupiti.

[hux]

Ja sam uglavnom rekao sve sto mislim.

- Zao mi je sto nemam naviku pisanja biljeski za vrijeme citanja. Nastojacu to promjeniti

- Mozda kasnije budem i ja dao svoje odgovore na neka pitanja