Školska lektira

[trilian]

Evo nešto dumam,

da nas u školi nisu peglali sa tom lektirom, vrag zna kolko bi ljudi protraćilo život ne pročitavši ama baš ništa... A opet, ta je lektira bila često prepuna nekih rodoljubivih udava i sličnih njanja...

Ali, nisam htjela o tome upšte. Pročitah u par postova ono što odavno znam... Svaka knjiga ima svoje vrijeme. Sa četrnaest mi se duvalo za Anu Karenjinu. Sad bih je možda razumjela, ali svejedno znam priču. Kad kažem vrijeme, ne mislim baš ni da je važno je li ti četrnaest ili četrespet, važno je u kom si periodu, zaljubljen, smoren, poletan, razočaran... ne legne isto. A opet... ta slatka tajna nepročitane knjige... Dok stoji tamo, na polici u knjižari i dok još ne slutiš šta u njoj ima, otkud možeš znati da li ti se rimuje sa psihofizičkim stanjem i hoće li te dotać baš tamo gdje treba ili ne treba...

Uzmeš, poneseš doma i ostaviš na svoju policu. Gledaš je par dana dok ne dovršiš nešto drugo. Kao čokoladu od 300g, čuvaš je za kriziranje, za kišno popodne, za posle dijete.

I sad, baš kao i ta čokolada od koje ponekad imam samo pun stomak i grižu savjesti kada zgužvam staniol... tako ponekad padne neka zgodna, kalorična knjiga, da mi je prosto krivo što se nismo ranije srele. No... često tu bude i mučnine. Tmasti osjećaj preslatke šećerne punoće, gađenje izazvano pretjerivanjem, banalizacija uživanja i more sličnih tanano iznijansiranih osjećaja. Bolje da nikad nisam kupila tu knjigu-čokoladu šta već...

Sa čokoladom mi je još i lakše. Mučnina prođe. Neke odurne rečenice i loše utiske dugo pamtim. Češće upamtim ime lošeg pisca. Privatno ga mrzim. Oni dobri su u redu. Dozirani, normalni, kao recimo, čokolada od 100 grama. Regularno.

Opet... ima i onih rijetkih uživanja... Mocart kugla koja se tako dugo topi u ustima... Onaj drugi dio "bounti" štapića koji ostavim u džepu jakne - za poslije - i nađem ga tek za 2 nedjelje...
Takve pamtim.

Odoh u čokoladnu temu. Bolje mi je da se vratim dok još imam kome. Elem, ta lektira, t.j. kada nakon dugogodišnjeg školovanja naletimo na neku poznatu knjigu (koja je u ono vrijeme bila nevjerovatan davež i čitali smo je na preskoke i prepričavali jedni drugima da bi se skrpile te ocjene) i ispostavi se da je knjiga ustvari sjajna ... To vam je kao kad mama napravi lijenu pitu, onakvu kakvu je uvijek pravila, (a vi je jeli onako usput, kao hleb i pekmez) a ona zamiriše na djetinjstvo i čini vam se da ništa ljepše u životu svome nijeste probali....

Zaključak: čega se sjećam iz školske lektire? Dječaci Pavlove ulice - Ferenc Molnar. Imala sam 11 ili 12 i crkla sam plačući. Skoro sam, jedne nedjelje prije podne uhvatila na TV-u taj film. Italijansko-mađarska koprodukcija. I plakala, plakala.

[Nevencica]

Meni je žao što sam toliko knjiga pročitala, a nisam ih mogla razumjeti kao klinka duboko u teen godinama. Sad mi ostaje da nadoknađujem.

[vortexmoon]

Trilian, super si to usporedila s čokoladom.

Ono što ja kao maturant moram priznati je da je veliki broj lektira koje nisam pročitala. Čak sam mrzila što me tjeraju da čitam knjige tipa Dundo Maroje ili ne znam šta. Prkosila sam i prkosim čitanjem nekih potpuno drugačijih djela, za koje sam čula od nekih potpuno drugih osoba (a ne od profesora), koje sam pronašla u kućnoj biblioteci, guglala, čula za njih na nekom forumu...

Nikada mi se nije sviđalo imati rok za  pročitati nešto. Možda baš iz razloga što nismo uvijek raspoloženi za određeno štivo. Tako mi pored kreveta stoji hrpa knjiga koje sam započela čitati i koje još čitam, a završit ću ih boga pitaj kada.
Jednu noć sam raznježena i zaljubljena i čitat ću Antića. Sutradan želim pustolovinu i u ruci će mi se naći Kroz pustinju i prašumu. Prekosutra nešto treće...


Knjiga zbog koje sam plakala i zbog koje i dan-danas plačem - Orlovi rano lete . Mala Luna i njen pozdrav sa drugovima koji su otišli u partizane...

Parafraziram, Držite se dobro dječaci moji...Neka bude onako kako smo se dogovorili. Naći ćemo se u Prokinu Gaju i pričat ćemo o onima koji se nisu vratili... Pričat ćemo dugo i s ljubavlju.. Ali samo lijepe stvari... Jer samo to ostane iza čovjeka... I to je bilo jedino bogatsvo naših dječaka...

Btw, jesi li bila gladna dok si otvarala ovu temu? Te pita, te čokolada...

[trilian]

ha, votexmoon... kad sam u pms-u stalno mislim na slatkise...

Pored djecaka pavlove ulice plakala sam jos samo zbog "Lovca na zmajeve" ili "Goniča zmajeva" zavisi od prevoda, Haled Hoseini.
Kraj je malo holivudski napucan, ali djetinjstvo u Avganistanu je sjajno.

[tramtincica]

Trilian, super si to usporedila s čokoladom.

Ono što ja kao maturant moram priznati je da je veliki broj lektira koje nisam pročitala. Čak sam mrzila što me tjeraju da čitam knjige tipa Dundo Maroje ili ne znam šta.

Držić je puno bolji od školskih tumačenja. Ljudi nahvao i ljudi nazbilj, negromanti - di ćeš bolje od toga? a tek njegov životopis - urotnik, dužnik, bjegunac...

[vortexmoon]

Mislim da je mene odbio jezik autora. Ko zna, možda se nekad opet vratim toj knjizi.

[iklim]

ja sam voljela čitati lektiru, ali moram priznati da mi je dosta toga isparilo iz glave,
 predpostavljam da je to zbog nerazumjevanja štiva.

sjećam se samo balzaca, šekspira i antičkih drama.

glupo mi je što ljude u vrijeme najturbolentnijih hormonalniih padova i uzdizanja
muče tako nezanimljivim štivom, koje iziskuje analizu, poznavanje povijesti
i kulturnih kretanja.

zašto se ne čitaju krimići i nešto lakše za mozak...baš bezveze ta lektira
onaj tko želi i voli čitati ionako će sa strane, neobavezno, naći vremena za to

[essence_de_femme]

ne znam...mislim da lektire ne treba strpati u nešto nepotrebno ili naporno,mada se o odabiru može , itekako raspravljati.
taj neki krležin kobalt ili akvamarin koji sretnemo u srednjoj školi,izbije na površinu puno kasnije  kad se sami nad sobom jednom, nakon što i zaboravimo na Filipa i kaptolski kolodvor,nakobaltimo nad kakvom osobnom težinom ...
lektire su kao neko ulaganje za kasnije...smore nas tad ,pošteno...al opet nije svakom mama ni čitala slikovnice pred spavanje, pa se ljudi(nažalost,u velikoj većini) tek kroz lektiru upoznaju s knjigom...kakvom-takvom....tko zna koliko je ''loših'' lektira odgojilo,redove dobrih pisaca i pjesnika...
a da to nisu ni znali ,gotovo do kraja procesa...
pa šta fali i biti u tom ''blaženom neznanju'' koje te polako i sigurno oblikuje,ne opterećujući te time usput...
Dok se čitala Odiseja ...sve je izgledalo kao neka velika izgubljenost i ludost lika koji se kao neki ''frajer'' smuca uokolo i eto umori se pa se vrati kući ...a žena ,blesa ,ga (u mom tad ,hormonalno-feminističkom rasuđivanju ,na početku gimnazije i u sred puberteta)čeka.

Sad je to u shavćanju i proučavanju,jedna od najljepših ljubavnih priča,pomno zamotana u avanture da se ne pohaba...

[iklim]

lektire su kao neko ulaganje za kasnije...smore nas tad ,pošteno...al opet nije svakom mama ni čitala slikovnice pred spavanje, pa se ljudi(nažalost,u velikoj većini) tek kroz lektiru upoznaju s knjigom...kakvom-takvom....tko zna koliko je ''loših'' lektira odgojilo,redove dobrih pisaca i pjesnika...

mnogima to nasilno i prisilno čitanje lektire zauvijek ogadi određene autore..

iako se slažem s tobom, to treba gledati iz pedagoškog kuta, teško je tu naći ravnotežu

[Ludi Radoje]

I dobiješ profesoricu oblajhane plave kose, nesigurnog glasa, dugačkih mršavih udova i pogleda rasne usidjelice koja ti daje tricu zato što imaš stav koji je širi o dotičnom djelu, čime se kosi s njenom dogmom oko knjige koju si pročitao šezdeset puta, tj. pojeo od korica do korica, obrisao usta hrbatom i vario sadržaj kroz razgovor sa kim si god mogao (a da ima išta soli u glavi)

Srednjoškolski profesori moraju prolaziti kroz mnogo strože kontrole kad ih zapošljavaju... Moja bivša, blajhana profesorica sad me ustrtareno gleda kad god me sretne na ulici, a ja cvatem osmijehom trijumfa (jer znam da zna).

A u osnovnoj školi. Volim Doživljaje mačka Toše i Orlovi rano lete. Moje prve lektire i sad ih se sjećam. E, da. Volim i one srcedrapajuće Kovačićeve stvari.

[tramtincica]

ja sam imala sreće s profesoricama. dobila peticu za suvislo obrazloženje zašto Kumičićevu "Gospođu Sabinu" ne treba čitati.

Od srednjoškolske lektire pamtim Marinkovićevu Gloriju, prvo čitanje Selimovićevog Derviša i smrti i Krležu. Puno Krleže.

[neko-neko]

I dobiješ profesoricu oblajhane plave kose, nesigurnog glasa, dugačkih mršavih udova i pogleda rasne usidjelice koja ti daje tricu zato što imaš stav koji je širi o dotičnom djelu, čime se kosi s njenom dogmom oko knjige koju si pročitao šezdeset puta, tj. pojeo od korica do korica, obrisao usta hrbatom i vario sadržaj kroz razgovor sa kim si god mogao (a da ima išta soli u glavi)

Srednjoškolski profesori moraju prolaziti kroz mnogo strože kontrole kad ih zapošljavaju... Moja bivša, blajhana profesorica sad me ustrtareno gleda kad god me sretne na ulici, a ja cvatem osmijehom trijumfa (jer znam da zna).

Jesi mozda u Gimnaziju isao

Ne sjecam se pola procitanih stvari osim Sergta Hlapica.... U srednjoj (odnosno ta dva razreda koja sam tamo zavrsila) bilo mi je bezze, em sto nisam bila dovoljno pametna za neke jake knjige kao sto smo imali .. A i kad bihdala nekus voju interpertaciju bila bih osudjivana .... A knjiga procitanih se ne sjecam.. Zato u osnovnoj moja najdraza nastavnica ikad, mi je davala knjige iz svoje kolekcije , poput Gricke Vjestice.. Koja do dan danas ostaje najbolje stivo sto sam procitala..Jer tad mi je to leglo  kao sto je vec netko to spomenuo..Trebas se osjecati spremnim za to.. Isto kao sto slusas odredjenu vrstu glazbe ovisno o raspolozenju tako je i sa knjigama....

[liberthin]

u srednjoj nisam procitao cvreno i crno, jer su nam govrili stariji kako to obavezno trebamo procitat...kao da je to najbolji roman u gimnaziji i onda bi nam ukratko prepricali...tako da sam ja na osnovu njihovog sadrzaja izgubio volju da je uzmem u ruke...i jos nakon godinu dana ili pak i vise me drzi ista bezvoljnost za iscitavanjem pomenutog romana, ne znam 

[vortexmoon]

Što sam čitala-čitala sam! Gotova srednja...

[hux]

Previse zahtjevnih knjiga za srednjoskolce- H.Hesse- "Stepsku vuk" u 2 ili 3 srednje to je smjesno. Onda prvog koga upoznajemo je Homer (u srednjoj mislim). Lektira treba da krene od najjednostavnijih a ne obrnuto. Mnoge knjige bi bile prikladnije za fakultet a ne za srednju.

Inace ja sam novi, pozdravljam sve