Sylvia Plath i Bare Share

[Nevencica]

Mislim da je to nužno... Patnja stvara prostor u čovjeku koji čezne za popunjenjem i onda... Puf! Divna Sylvia,
Svi su oni propatili; Selimoviću ubili brata, Andrić 20 godina čekao jednu ženu; ali ispade: Na Drini Ćuprija, Derviš i Smrt, vjerovatno je slicno i s Pipi Dugom Čarappm...

[essence_de_femme]

Mad Girl's Love Song


"I shut my eyes and all the world drops dead;
I lift my lids and all is born again.
(I think I made you up inside my head.)

The stars go waltzing out in blue and red,
And arbitrary blackness gallops in:
I shut my eyes and all the world drops dead.

I dreamed that you bewitched me into bed
And sung me moon-struck, kissed me quite insane.
(I think I made you up inside my head.)

God topples from the sky, hell's fires fade:
Exit seraphim and Satan's men:
I shut my eyes and all the world drops dead.

I fancied you'd return the way you said,
But I grow old and I forget your name.
(I think I made you up inside my head.)

I should have loved a thunderbird instead;
At least when spring comes they roar back again.
I shut my eyes and all the world drops dead.
(I think I made you up inside my head.)"

ma draže mi je pročitati izvorni oblik,ako ga već razumijem...
ova je zaista divna:)

[vortexmoon]

Ljudi moji, evo još Silvije.

Ja sam okomita

No ja bih radije bila vodoravna.
Ja nisam drvo s korijenom u zemlji
Što siše minerale i majčinsku ljubav
Kako bih svakog ožujka mogla svjetlucati u lišću,
Niti sam ja ljepota vrtne ljehe
Što privlači svoj dio uzvika "Ah", živopisno obojena,
Nesvjesna da će uskoro morati izgubiti latice.
U usporedbi sa mnom, drvo je besmrtno
A vrtna gredica nije visoka, no to više iznenađuje.
I ja želim dug vijek prvoga i izazovnost potonje.

Noćas, u jedva zamjetnoj svjetlosti zvijezda,
Drveće i cvijeće rasiplje svoje prohladne mirise.
Šećem među njima, no nijedno od njih me ne zamjećuje.
Katkada mislim da kada spavam
Mora da sam im najsavršenije nalik -
Misli su postale nejasnim.
Prirodnije je za me da ležim.
Tad smo nebo i ja u otvorenom razgovoru,
A bit ću korisna kad konačno legnem:
Tad će me drveće moći već jednom dotaći i cvjetovi naći vremena za me.

[liberthin]

''Da bi se unistio svijet pomocu samoga sebe, bila bi zabluda iz ocajnog egoizma. Najlaksi izlaz iz svih malih zazidanih slijepih puteva od koje grebemo noktima...Zelim da se ubijem, da pobjegnem od odgovornosti, da ponovo otpuzem natrag beznadezno u maternicu.''

(citat iz dnevnika)

[oliva]

Ženski Lazar


Opet sam to izvela
Jednom u svakih deset leta
To mi uspeva -


Neka vrsta pokretnog čuda, moja put
sjajna kao nacistički abažur,
moje desno stopalo


Pritiskač za hartiju
Moje lice bezlično, fino
Jevrejsko rublje.


Salvet u kut,
O, moj neprijatelju.
Jesam li užasna?


Nos, očne duplje, svi zubi?
Neprijatni zadah
Nestaće za dan.


Ubrzo, ubrzo će meso
Što grobna ga raka pojede
Kod kuće na meni da bude


A ja nasmejana žena.
Meni je tek trideseta.
I kao mačka mogu devet puta da mrem.


Ovo je Treći Put.
Koliko đubreta
Za uništenje svake decenije.


Koliki milion niti.
Gomila što krcka kikiriki
Gura se da vidi


Kako mi odvijaju ruku, nogu-
Veliko svlačenje.
Gospodo, dame,


To su moje ruke
Moja kolena
Moguće da sam kost i koža


Pa ipak ista sam, identična žena
Prvi put se desilo kad mi je bilo deset godina.
Nesrećan slucaj


Drugi put sam mislila
Da istrajem i da se više ne vraćam tu.
Njihala sam se sklopljena


Ko morska školjka.
Morali su da me zovu i zovu
I crve s mene skidaju kao biserje lepljivo.


Umiranje je
Veština kao i sve ostalo,
Ja to izvodim maestralno.

Izvodim tako da izgleda pakleno.
Izvodim tako da izgleda stvarno.
Moglo bi se reći rođena sam za to.


Lako je to izvesti u grobnici.
Lako je to izvesti i ostati gde si.
Ovo je teatralni


Povratak usred bela dana
Istom mestu, istom liku, istom zverskom
Poviku iznenađenja:


"Čudo!"
Koji me obara.
Plaća se


Razgledanje mojih ožiljaka, plaća se
Slušanje mog srca -
Stvarno kuca.


I plaća se, mnogo se plaća
Za reč ili dodir
Il kaplju krvi


Pramen moje kose ili mog odela.
Zato, zato Herr Doktor,
Zato Herr Neprijatelj -


Ja sam vaše delo,
Ja sam vaše blago,
Čedo od suva zlata


Sto se u vrisak istapa.
Vrtim se i gorim.
Ne mislite da vašu veliku brigu sporim.


Pepeo, pepeo-
Džarate i mešate.
Meso, kost, ničeg tu nema -


Parče sapuna,
Burma s venčanja,
Plomba zlatna.


Herr Bog, Herr Lucifer
Oprez
Oprez.


Iz pepela
Ustajem s kosama crvenim
I muškarce kao zrak tamanim.

[oliva]

Dobrota

Dobrota se oko moje kuće šunja.
Dama Dobrota, tako je fina!
Plavi i crveni dragulji njenog prstenja dime se
U prozorima, ogledala se
Ispunjavaju osmesima.

Šta je stvarnije od detinjeg plača?
Možda je divljiji plač zeca
Al duše on nema.
Šećer sve leči, tako kaže Dobrota.
Šećer je neophodan fluid.

Njegovi kristali melem mali,
O, dobroto, dobroto,
Što parčiće sakupljaš ljupko!
Moje japanske svile, očajni leptiri,
Mogu svakog časa biti probodeni, anestezirani.

I evo tebe, s šoljom čaja
U paru zamotanom.
Mlaz krvi je poezija,
Ništa ga ne zaustavlja.
Pružaš mi dva čeda, dva ružina cveta.

[oliva]

Obešeni

Ščepao me za koren kose bog neki.
Cvrčah mu u plavim voltima poput proroka pustinjaka.

Ko gušterov kapak škljocnuše s vidika noći:
Svet šturih belih dana u duplji bez senika.

Grabljiva dosada za ovo me drvo pribi.
Da je on na mom mestu, isto učinio bi.

[oliva]

JUTARNJA PESMA

Ljubav te navije kao podmazani džepni sat,
Babica te je potapšala po stopalima, i tvoj ogoljeni krik
Smestio se između čestica.
Naši glasovi odjekuju, uveličavaju naš dolazak. Nova statua.
U promaji muzeja, tvoja nagost
baca senku na našu sigurnost. Stojimo okolo uprazno kao zidovi.


Nisam ti više majka
Kada oblaci glade ogledalo da bi odrazilo njihovo sopstveno usporeno
Nestajanje pod rukom vetra.
Čitave noći tvoj dah kao noćni leptir
Treperi između spljoštenih ružičastih ruža. Budim se da bih čula:
Udaljeno more šumi mi ušima.
Jedan krik, i spotičem se o krevet, teška kao krava i rascvetana
U svojoj viktorijanskoj spavaćici.
Tvoja usta otvoreno čista kao mačja. Prozorsko okno
Beli i guta svoje bezizrazne zvezde. I sada ispituješ
Tu svoju šaku tonova;
Jasni samoglasnici dižu se poput balona.

[JohanMose]

Uhhh.. Još!

[sivka]

PONOVO UZJAHUJEM ROSINANTA

sedam sam dana
i sedam noći oplakivao
komandanta čea
u dva najkišovitija grada
severne francuske
na okrvavljenoj zemlji
u zapenjenom vazduhu
paukovu planinu
dočekivao vešalima
ali ne recite mi
da sam u dvadesetom veku
godina sedamdeset i druga
dan pedeseti
neka to kaže jabuka
i neka kaže crv
golicavih stopala
čarobno ogledalo
okovani prometej
na mesecu
ja ustajem iz mrtvih
sa mnogo stvari
koje ne treba zaboraviti
kupujem gromobran
sladoled s jagodama
jednu četvrtinu čovečanstva
planeta spava
u lepljivom prostoru
moje odsečene ruke
još uvek na oružju
ponovo krećem na put
ponovo uzjahujem rosinanta

[oliva]

KOLOS
 
Nikada neću uspjeti da te potpuno sastavim.
Spojen, zalijepljen, i pravilno uzglobljen.
Revanje mule, hroktanje svinje, bludno gaktanje
I dalje teče iz tvojih ogromnih usta.
Ovo je gore od kakve njive.

Možda smatraš se kakvim proročištem.
Glas mrtvaca, ili nekog boga.
Trideset godina trudih se
Da ti mulj iz grla izvadim
Ništa pametnija nisam.

Penjući se malim ljestvama sa ljepilom i lizalom
Pižem poput mrava u crnini
Preko jutara tvoje obrve
Da popravim velike ploče ljubanje i očistim
Ćelave, bijele humke sa očiju tvojih

Plavo nebo iz Orestije
Se u luku izvija iznad nas. O oče, sam si ti
Kadar i znamen kao Rimski forum.
Načeh svoj ručak na brdu crnih čempresa.
Tvoje izblijedjele kosti i aknatska kosa su razbacani.

U staroj im anarhiji sve do horizonta.
Trebalo bi nešto jače od udara groma
Da bi se stvorila takva ruševina.
Noćima čučih na rogu izobilja
Tvoga lijevog uha, van vjetra,

Brojeći crvene zvijezde i one boje šljive.
Sunce izlazi ispod stuba tvoga jezika.
Moji sati sjenom su vjenčani.
Ne osluškujem više grebanje
Po blijedom kamenju prstaništa.

[oliva]

Modrica

Boja se sjuri na mesto, tamnogrimizna.
Ostatak tela potpuno je ispran,
Boje bisera.

U otvoru stene,
More pomamno siše,
Jednu špilju sveg mora središte.

Veličine muve,
Znamen sudbine
Niz zid gamiže.

Zatvara se srce,
More nazad klizi,
Ogledala su pokrivena.

[oliva]

Suparnik

Kad bi se luna smejala, na tebe bi ličila.
Isti utisak ostavljaš
Prekrasnog nečeg, al razornog.
I ti i ona veliki ste dužnici svetla.
Njena O-usta nad svetom tuže; tvoja su prirodna

A prvi ti je dar da sve u kamen pretvoriš.
Budim se u mauzoleju; tu si,
Lupkaš prstima po mermernom stolu, tražiš cigarete,
Pakostan ko žena, al ne tako nervozan,
I od želje mreš da nešto bespogovorno laneš.

Luna takođe, svoje podanstvo ponižava.
Al danju je smešna.
Nezadovoljstva tvoja, s druge strane,
Stižu kroz poštanski prorez s redovitošću punom ljubavi,
Bela i prazna, rasprostiruća ko ugljen-monoksid.

Ni dana bez vesti od tebe,
Šetaš možda Afrikom, al misliš na mene.

[oliva]

Pismo

 

Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:

najprije ti čitava i meni okrenuta licem

na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči
jer ti se stidiš i poželim da te čuvam
kad padne veče,
daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.

[oliva]

SLIKA

Platno nije izdržalo te boje
Potamnelo je
Od zlobe
I sliku izdalo vatri.

Večnost je kasno došla
Da te otkupi
U pamćenju mojih očiju.

Tražiš me
Brojiš mi odmerene korake
A ja te nosim pod kožom