Odg: poezija članova foruma

A praznina kao praznina
Biva mi tjesno
Od te prostranosti

------

SEBE NISI MI DAO

Dao si mi dlan
Prepun sebe.
Dao si mi oči
Da me moje oči zabole od suza
Nisi mi dao sebe!
Sebe mi nisi dao!

Dao si mi usne
Da me moje usne zabole
Od poljubaca.
I uz sve to
Sve si mi dao.

Ali nisi mi dao sebe,
Sebe mi nisi dao!

------

SAMI

Poslije ljubavi
Ja sam nova i ti si.
Više nismo o ni od juče
Ni oni od sutra.
Samo smo ja i ti
Od danas
U prošlom vremenu.
Prošlost je sve
Iza nas
Smo i mi sami.

Poslije nas
Ostali su pusti tragovi
Naših stopa.
Zvuk prvog poljupca
Izgubljen u buci sutrašnjice.
Naše ruke sad su obuzete
Da su oduzete
Lijepim stvarima.

I svega ima u svemu našem.
I ničega nema
Osim dana što dolaze.

------

VEČERAS

Večeras hoću da znam
Koliko zvjezda pada
Pred našim željama što ćute.
Čije tišine govore našim jezikom
U ovoj bašti.
Postoje li trave suviše bliske
Da spoznaju pojedinačna postojanja.
Znaju li cvjetovi tajnu livada
Kao što trave poznaju tragove pčela
I zamišljaju
Kako sve to izgleda.

Večeras hoću da znam koliko kišnih kapi
Pada sa ovog neba
I zašto ne ćute grmljavine
Pred svjetlom koje obeznanjuje postojanje mraka.
To progovaraju nezapaljene svijeće
U tišini,koja liči
Na zajedničku tišinu.
I mrak me upozorava
Na postojanje plamena
Iako je samo moj anðeo čuvar

------

DJETELINA

Odmori me svojim čulima
Nemirnog šumskog potoka
Zažubori u mojim ušima
I proteci kraj mojih usana,
Da se napijem tebe...
Prije nego što postaneš voda podmorica
I nestaneš u utrobi zemlje.

Proteci stazama mojih koraka
Da se umorna odmorim,
Vruća okupam,
Da pokidam lišće djeteline
I pošaljem ga
U tvoj izvor sreće-

Sačuvaj me od žeði
Kad protečeš kraj mojih usana
Da te napijem tebe
I da presušiš
U utrobi mojoj.

------

LEPTIRICA

Muzika koju čuješ
arija je zalutale leptirice
u paučini.
Pronesi je kroz svoje prste
Malaksalu i snenu.
Pronesi je malu
Kroz velika vrata tvog ćutanja.
I spavaj pored nje.
I nemoj nestati kao lahor
što cvijeću tjera suze na oči,
Pa ga povija tiho i sneno.

Sanjam da koračam
I nestajem tiho niz drum
Jablanova.

Taj korak stvara muk
U dnu duše
I postaje rijeka što teče
Niz obale naše ljubavi.

------
TRAŽIM TE

Ponekad te pronalazim
Kad sebe zatičem na pustim mjestima
Bez glasa-tišinama
U žuborenju života kojeg gledam sa odstojanja
Da ne padnem u tu vodu gdje te nema...

Ne pronalazim te
Ni u gomilama slova
Notama zvuka
U koraku pokreta
Nema te
Nigdje te nema...

Da te ne tražim
Neko bi te drugi tražijo
Na običnim mjestima

Zato se molim
Da te niko
Prije mene ne pronaðe...

------

GDJE POSTOJIŠ
(Saši Lošiću)

Nad čijim stolom držiš
Kašiku u ruci
U čjem mraku se razodjevaš
čije zidove gledaš
Oči kad otvoriš
Slavenske?
Kome dolaziš
I od koga odlaziš.
Gdje postojiš?

Javi mi prvim prevozom
Koji te mimoiðe.

Jesu li to trave,rosa
Ili vjetrovi podzemni?
o...jesu li to kosti
ili ljudi daleki?

1992

------

ZA MOLITVU

Osjećam
Poznata čežnja
Traži svoje vrelo
Pa se razljeva
Po mojoj duši
Bol
Kroz daljine.

Nemir pred suzom
Kleknuo je
Za molitvu
Pred dragim cvijetom.

Na vjetru
Drhte latice ljubičice
Kažu: vole te,
Pored mene, dani
što prolaze.

Zovem tvoje ime,
šapatom,
Da ne budim suze
što čekaju
Uspomene na tebe.

Kad te nemam
Bol ćuti
I ta plima
što me nosi k tebi
To je moje more
Umorno u osekama
što ti pruža ruke.

1998

------

MOJA ISPOVJEST

ISPOVJEDAM PEĆINE
U PAUČINI ZABORAVA
I TAJNI PROLAZ U SJENI MREŽA SJEĆANJA,
GDJE SAM OSTAVILA SRCE U PLAMENU.

I OTIŠLA
DA ĆUTIM
KAO DRVEĆE NA VJETRU
KROZ RAVNICU.

ISPOVJEDAM....

TUGU PLAMIČAKA NA UZVIŠENJIMA,
ŠTO OSVJETLJAVAJU MJESTO U DUŠI
GDJE GORI VATRA ŽIVA.

U TIŠINI
MRTVE RIJEČI LIČE
NA SUZU.

A MIR OVE ISPOVJESTI
JE ZAKLETVA
NA VJERNOST,MJESTU
ŠTO TREPERI MEÐU ZVIJEZDAMA.

------

ZVONO ZVONI

ZVONI....
PREKO UDOLINE MOGA SJEĆANJA
POSRĆE TAJ RANJENI ZVUK,
I NIJE DOŠAO DO MENE KAO GLASNIK.

UZ HRID UMORNE DUŠE
ZAPLJUSKUJE MORE SUZA
TAJ ZDENAC
U MENI NEVIDLJIVI.

NE TUŽIM ZATO...
SAMO TROME MISLI OPIPAVAJU KOSTI
I ČUDE SE
TAJ ZVUK ODZVANJA
JAČE OD ZVONA.

------

LJUBIM TE

LJUBIM TE,U OKO
AKO JE TO TUGA,BEZ SUZE
AKO JE GRIJEH
SA MALO GRIJEHA,AKO JE TO SREĆA,
BEZ SMIJEHA
LJUBIM TE,KAO DA SANJAM DA TE NE IZGUBIM
U ZORI
KAD SE I SUNCE UMORI
OD POLJUBACA.

------

LJEPOTO

Hoću li te tražiti kad me budu nosili putevi
A vrijeme pronosilo,kroz godine:bez tebe!

Hoću li te i tad,voljeti
Hoću li te sresti:
Kad mi budu na uho šaputali,nešto,
što sam željela čuti,samo tvoim glasom:
I zamišljenim tvoim riječima-u mojoj glavi:
Nikad mi ne bi izgovoreno!

Hoću li oči slopiti,nekad
Kad mi obraz budu dodirivale ruke
Strane koži obraza mog!
A ja sam svoj obraz čuvala za kožu
Tvog dodira!

Hoću li te sresti,nekad,negdje?!

Ko zna gdje te mogu sresti?Ko zna
Možda mi ni jedna ptica neće pomoći,
Glasom upozorenja,da sam na pravom putu-da te pronaðem?
Hoće li vjetrovi prećutati moim koracima put,
Koji vodi do tebe:Ljepoto....
Zašto mi oči sklapaš?Gdje si noćas?!

Možda ću jednom u osmjehu sunca
Zaboraviti da te tražim.
A ti si tamo gdje će te moje srce pronaći!!!
Ipak....Ljepoto,dok mi sklapaš oči: gdje si?

Koja te tama prepoznala,pa ti odjeću obojila sobom?
čija te toplina uspavala?
Dali svijeća ili svijetlo,oči ti sklapa za san: noćas;Ljepoto!!!

što mi oči sklapaš,kad znaš da treba da te tražim
Lutko,najdraža moja pjesmo,
Neispisana razglednice što stoiš u izlogu mog života!
Spavaš li...olovko srca moga... Dali mi to Po snovima pišeš,
Polako I isprekidano: Gdje si sad!?