Amsterdam, I. McEwan

[tramtincica]

i rekli smo da necemo razvijati diskusiju u pravcu dobra/losa mi je knjiga

OK. dogovoreno.
Clive i Vernon - očigledno da i jednog i drugog vodi ambicija, ali za moj ukus malo previše očigledno. Motivi su grandiozni (skandal s ministrom, milenijska kompozicija, višestruki silovatelj u planini, zloupotreba zakona o eutanaziji) - javlja mi se zločesto pitanje nije li pisac tu malo kalkulirao ili, kako se danas kaže, marketinški razmišljao.
ne bih rekla da su dva junaka komplementarna, prije da su takmaci, toliko slični da među njima mora doći do sukoba. 

[hux]

Pa nedvojbeno je da ima komercijale poprilicno. Ali to mozes gledat i kao da pisac pokazuje misljenje o aktuelnim problemima.

Ja se apsolutno slazem da su veoma slicni. I naveo sam da se mogu posmatrati kao jedna licnost, i da ovo moze biti zapravo dilema samoga pisca.

p.s. kako da izvucem samo recenicu u citat, kao sto si ti sada uradila? Nemojte se smijat

[tramtincica]

Garmony mi malo izmiče i to mi fali u romanu. Znamo da je političar, istreniranog pamćenja, brzih reakcija. Fotografiran u ženskim haljinama, i to znamo. ali ne znamo zašto, kako, otkad, kako se osjećao. on, žena, djeca; prije, poslije. Najinteresantniji lik u romanu ostao je tek skiciran.

[hux]

Mozda je bas zato najinteresantniji

[tramtincica]

p.s. kako da izvucem samo recenicu u citat, kao sto si ti sada uradila?

klikneš na "citat" kod poruke iz koje hoćeš citirati rečenicu. kad ti se otvori prozor s odgovorom unutra je i cijela poruka citiran. izbriši sve iz citirane poruke osim te rečenice. pazi da ne obrišeš uglate zagrade i tekst među njima "[quote...] i [/quote]"

[Malvina]

Garmony mi malo izmiče i to mi fali u romanu. Znamo da je političar, istreniranog pamćenja, brzih reakcija. Fotografiran u ženskim haljinama, i to znamo. ali ne znamo zašto, kako, otkad, kako se osjećao. on, žena, djeca; prije, poslije. Najinteresantniji lik u romanu ostao je tek skiciran.

Garmoni igra jaku epizodnu ulogu i ne smeta mi što o njemu ne znam više. On je sredstvo za odražavanje drugih likova. Prikazan je kao licemerni političar na početku koji je Klajvu odvratan, kasnije Klajv počinje da liči na Garmonija. Pisac je odražen u svakom liku - manipulator kao Vernon, sujetni umetnik kao Klajv, perverzan (ne mogu trenutno da nađem adekvatan izraz) kao Garmoni... McEwan je inteligentan i vešt pisac i ambiciozan.

Gde sve ima komercijale u ovoj knjizi?

[bookeraj]

meni je interesantna ta "kastracija" Garmonya - najviše medijskim istupom njegove žene, Rose Garmony (koja je možda tipično ženski "žrtvovala" dostojanstvo sebe i svoje obitelji da bi ujedno spasila svog muža veće sramote i veće društvene osude  i trajno ga privezala za sebe). Što mislite o njezinom istupu? Koji su njezini motivi za to? Ne bi li svaka žena, da se otkrije da je njezin muž imao ljubavnicu i da pokazuje seksualno devijantno ponašanje, otišla od muža? U svakom slučaju, njezinim činom Garmony postaje "krotak, bezopasan, pitom" (moji epiteti) i kao takav potpuno nezanimljiv za daljnju radnju.

(inače, Rose Garmony kao lik je dosta slična Henryu, liječniku - neurologu iz "Subote", neki dijelovi kao da su prepisani).

Komercijala? Ne mislim da je rasprava koju McEwan potiče o aktualnim društvenim problemima komercijalan, to smatram dobrodošlim i aktualnim. To su ti slučajevi eutanazije (zaobilaženje zakona), pitanje morala što se tiče preljuba, privatnosti, izdavanja osobnih informacija itd.

Nismo dotakli ni pitanje Georgea Lanea: što mislite, zašto je on do kraja ostao sa ženom koja ga je neprestano varala?

[hux]

Rose javno izdize sebe kao iznimnu zenu spremnu na veliku zrtvu. Drugo to je bio jedini nacin da spasi muzevu karijeru a time i svoju poziciju u drustvu. Zapravo, mislim da bi vecina zena u toj situaciji tako reagovale. Vjerujem  da bi reakcija bila drugacija kod zena "srednje klase" koje nisu javne licnosti (one ne bi imale sta da izgube  osim uvrnutog muza)

Sto se tice komercijale- moze se gledati na razlicite nacine, sto sam ranije napisao. Moje misljenje je negdje izmedju bookeraj i tramtincice

[Malvina]

Rose: iza svakog uspešnog muškarca stoji... S te strane je stereotip. Sada ću pomešati stvarnost i fikciju: roman je izašao 1987. čini mi se, sad me mrzi da proverim, a afera sa Monikom Levinski bila je oko 10 godina kasnije. Sećate se šta je uradila Hilari? Licemerje pod maskom dušebrižja.

Sad kad se bookeraj dotakla ženskih likova, šta mislite o mrtvoj ženi kao liku?

[tramtincica]

Gde sve ima komercijale u ovoj knjizi?

U izboru motiva koji zgodno zvuče u TV najavama. Nova knjiga o... eutanaziji.... skandalu u vladi ....propasti novinske kuće ....slavnom kompozitoru bez inspiracije ...silovanju u poznatom izletištu.

Zamislite da u Hrvatskoj netko tako najavi knjigu Miljenka Jergovića. Ne bi li svi pohrlili da prepoznaju ovoga ili onoga?

I po tome što su ti motivi zapravo slabiji dijelovi knjige, nakalemljeni na osnovu, priču o prijateljstvu na zalazu.

Za usporedbu - Alan Hollinghurst "Linija ljepote". Tamo je opisan skandal visoko rangiranog političara, precizno, logično, uvjerljivo, suosjećajno.
 

[tramtincica]

jedini nacin da spasi muzevu karijeru a time i svoju poziciju u drustvu. Zapravo, mislim da bi vecina zena u toj situaciji tako reagovale.

slažem se.
malo mi je taj TV nastup Rose and co. teatralan, vulgaran. lakše bih progutala priču da je malo utišanije. TV kamere u njihovu domu, Rose za pisaćim stolom, u blagovaonici, u stilu "mi smo fini ljudi" tako nešto. bila bi mi stvarnija.

[tramtincica]

Sad kad se bookeraj dotakla ženskih likova, šta mislite o mrtvoj ženi kao liku?

i ona mi je stereotip. da se barem sjećanja o njoj razlikuju, kao što to obično jest u životu.
da se razlikuju u detaljima, sitnicama, vremenima. da svatko pamti nešto što odgovara njegovoj slici i zaboravlja ono što je potire. da je Molly neuhvatljiva, da nam se smije iza groba.
samo to onda ne bi bio McEwanov roman. I ne bi se zvao Amsterdam, nego možda Samobor

[Malvina]

Zanimljiva mi je nemost Moli Lejn. Dok sveznajući autor bez poteškoća ulazi u umove drugih likova, u njen mu je pristup zabranjen. Ona je mrtva i za autora. Njeni postupci i želje izloženi su tumačenju drugih bez mogućnosti da ona utiče na to.

Da li nam ovaj roman govori da je mrtav čovek čovek bez uticaja, odnodsno, da je čovek bez uticaja mrtav čovek?

[bookeraj]

Mislim da Molly Lane nije nijema, ali je njezin lik definitivno idealiziran (odjednom, kako nikad tijekom njezinog života Clive nije pomislio, pomišlja kako ju je on jedini volio i kako njemu jedinom nedostaje. Sve moralne dvojbe koje ima Vernon glede objavljivanja slika, ima ih zbog toga što se boji da će ukaljati Mollynu uspomenu.) - kao idealiziran lik, Molly Lane (kako li je išlo, maštovita fotografkinja, vrtlarica, kuharica, sjajna hipi - žena koja nikad nije zatvarala ladice niti sklapala dasku za peglanje) ima nešto drugačiji utjecaj, sigurno, negoli bi to imala kao živa žena. Ali nije ostala bez utjecaja i nije zaboravljena, ni od koga.

Uostalom, svo svoje dostojanstvo George Lane stekao je isključivo smrću i nježnom uspomenom koje su drugi gajili prema njegovoj ženi.

[hux]

Meni se Molly i vise svidja ovako latentna. Zapravo njen lik je toliko interesantan da sam pozelio od McEwana da je napisao neki roman za kojeg bi Asterdam bio nastavak. Npr. vrijeme kada su Molly i Vernon zajedno zivjeli u Paris-u