Goran Veselinović

[Goran_V]

.

[Goran_V]

REKLA SI MI

rekla si mi: učini me svojom sluškinjom
ali tako da se ne osjećam kao da sam zarobljena
i zarobi me ali tako da se ne osjećam kao da sam
podređena i privuci me ali tako da se ne osjećam
kao da sam otrgnuta

[Goran_V]

RAZMAZIO SAM SVOJU DRAGU


razmazio sam svoju dragu
i sad više ne znam šta ću
ona hoće da je grickam,
da joj tepam, da je cupkam
mimo svakog zdravog šteka
da je stalno mobom zvrckam

toliko sam je razmazio da sam
kao što vidite i pjesmu o tome napisao
(tj. još je pišem)
i ako se ovako nastavi prinuđen sam
da se obratim ministarstvu Ljubavi
jer je to, kako sam načuo, u njihovoj
nadležnosti

pokušaću i to da od sad budem malo grublji
i kako se to u našem narodu veli malo
nepristupačniji. i naravno da ću gledati da izgledam
kao neko ko i nije nešto naročito zainteresovan
za te ljubavne igre i igrice

i šta da vam kažem, moji ljudi
možda bi ova pjesma i imala neki smisao
da mi ona nije prije samo nekoliko sekundi
prišla sva mazna i slatka i…

[Goran_V]

BEZBROJ SAM TI PUTA PRIČAO KROZ ŠAPAT


          …na obali kraj rijeke Vrbas


bezbroj sam ti puta pričao kroz šapat
o nekim brodovima što odnose zaljubljene
o nekim ostrvima o velikim vatrama
i trešnjama što samo jednom u životu cvjetaju
i ti bi me slušala tako tiha, nježna, zaljubljena
slušala bi moju pjesmu kojom nas dozivam
a onda bi jedan slavuj sletio na tvoje rame
samo da bi ti rekao koliko te volim u ovom danu
samo da bi ti rekao koliko te volim u ovom životu
i sjećaš li se one rijeke što je dobila naziv po
nekim tužnim vrbama ispod kojih smo se
krišom sastajali čim bi se dan primakao kraju
ja bih po običaju uvijek kasnio a ti bi me čekala
čekala čekala zagledana u zamreškanu vodu
rijeke naše mladosti rijeke naše ludosti
tamo gdje se tvrđava Kastel nježno otvara sutonu
otvara ljubavi otvara nježnosti i divljini pokreta
ove bi te riječi poznale jedina a onda bi i sunce
drukčije sijalo i nestao bi onaj tamni industrijski oblak
iznad svega što se nekad imalo
iznad svega što je nekad davno u našim dušama treperilo kao
svetionik za izgubljenog moreplovca
tamo na obali rijeke Vrbas

[Goran_V]

ZALJUBLJENE OČI


kao ona dva velika prekookeanska broda
što ne znaju šta bi drugo pa se sudaraju
i vole i zavrću uši nevoljama
kao da nijedne druge oči ne postoje
te su oči pune sjaja punije od sunca i
vedrije od maja i da vam kažem ljudi
nije to nimalo naivna priča da znate
čuvajte se vi tamo zaljubljenih očiju
jedan pogled je više nego dovoljan
a tek dva, uf, tu već gubiš glavu
i zaboravljaš svoje ime i kreveljiš se
i pucaš neke šale a sve zbog nekih djevojčica
i njihove kose i njihovog smješka
zbog kojeg si se znao potući s petoricom
na jednom času

i naravno, zbog neke tamo što te nije fermala
ni pet para a ti joj ime svuda ispisivao i kladio se da
će biti tvoja mada ste se na kraju ipak poljubili

dječija posla!

na brošurama za školske priredbe
ja sam joj pisao azbuku nježnosti
koja i danas jednako postoji
koja se i danas jednako piše

[Goran_V]

NE OČEKUJ


ne očekuj da te voli ono što okuješ
niti da te želi ruka u lancima
slobodan si samo onoliko koliko si
u stanju drugima slobode da daš

ne očekuj od ljudi nemoguće
jer ako tvoje snage i premašuju njihove
ne budi ohol u svojim zahtjevima
jer ćeš se jednog dana sigurno kajati

ako zatvoriš svoje srce poučen prošlošću
da li to znači da si postao mudriji, pametniji
ili nešto sasvim drugo: da si priznao poraz
pred ovom nježnom i grubom šašavošću života

i na kraju, ne očekuj da te drugi očekuju
samo zato jer si ti očekivao njih
kada dobro znaš da se ljudi razlikuju
i da je svaki čovjek priča za sebe

[Goran_V]

TRI TAČKE


upornost jedne tačke da postane kružnica
ravna je ljubavi koja u stalnom bujanju svemira
prepoznaje svoje pokrete…

ljubiti, samo ljubiti i gledati da budemo izgubljeni
ali namjerno izgubljeni i to sa svim onim dodacima
šašavosti i drugih religija…

zar ne znaš da se zbir tebe i mene još uvijek opire
svim jednačinama vječnosti koje smo stopili
u jedan jedini trenutak nas…

i da li mi zamjeraš to što sam na kraju rečenice o nama
stavio više od jedne tačke…?

[Goran_V]

KNJIGA IZGUBLJENIH STVARI


ispod bandera koje sam nekada davno
ofarbao bojom tvojih očiju
izraslo je zeleno polje slično tvojim
kapcima kad bi ih zatvorila u poljubac
glumeći tamu a bila si mi svjetlost
i na onom istom počupanom mjestu
sad opet provejava nježna razigranost
naših prvih pogleda koji su se sasvim
slučajno zapleli u neki mrak i neku prolaznost
a mi smo se tako slatko znali nasmijati prolaznosti
i u svojim koracima zajedno smo bili čvrsti
kao vjekovni hrast što probada toplu zemlju
od ćutanja kroz koje provejava nesmotrenost
dvaju ljubavnika odveć sigurnih u nadolazeće

…u Knjizi izgubljenih stvari tvoje će usne
biti iznad svih zarđalih ključeva koje sam
pogubio kroz pocijepane džepove…

glas koji mi govori – ne brini – odjednom je utihnuo
kao što more utihne pod olujnim oblacima

žena koja izlazi na balkon da pokupi veš ne izgleda
kao ti a ja sam od sunca tražio samo jedno,
da malo odvrati pogled od Ekvatora i poljubi zemlju
na kojoj se ti, moja plemkinjo, tako nježno racvjetavaš
u hiljadu magičnih boja na platnu nekog Sezana

hor u mojoj glavi silom prilika postao je šumor
što je nekada davno pjevao pjesme o tebi, o proljeću
u granama naše neobuzdane i divlje mladosti
koja se ničim i nikome nije dala ukrotiti
i zvjezde sad zijevaju umorne od nas i od ljubavi
a na trafikama se više ne kupuju ljubavni romani

o ljubavi, o ljubavi, o ljubavi,
za koga sad da pišem o magli crvenih predvečerja
u topljenju vremena na usnama izigrane čežnje?
kad niko, baš niko, ne razumije ovo moje koje
stavljam na milost i nemilost i zbog čega sam po sto
puta visio u jednome danu izgarajući kao cigar
međ prstima odbačenog pjesnika moleći jutro
da nikada više ne svane pridajući žrtvu suncu

najljepše knjige iz cijeloga svijeta govore o tome
a mi samo ćutimo zaliveni mržnjom i bjesomučnim
strahom od novog i drukčijeg!
ljubav je postala monarhija a čovjek njen poslušni sluga
sa instinktom geparda i jezikom zmije
gdje su šum vjetra i žubor vode postali proizvod
elektronskih impulsa sa radio i tv prijemnika
ispred kojih sjede mrtvi i posvađani ljudi

da li je to svijet o kojem smo sanjali?

[Goran_V]

BOJANKA ZA ODRASLE


kad smo na nebo obukli sve što je žuto
ne očekujući previše od vjetra i istine

kad smo se otarasili starih razloga
odričući se svih preozbiljnih istoričara

kad smo uzeli crnu i dobro je istukli
ne očekujući da preko noći postane bijela

kad smo na glavu stavili šarene šešire
slaveći jednostavnost, divljake i bubnjeve

kad smo uzjahali osmjehe jednog proljeća
velikog kao jedna kamčatska kraba

kad smo u žutim pjegama daždevnjaka
savim slučajno prepoznali Vavilon

kad smo se ljubili očima
a gledali srcima

kad smo u jednoj Zubčevoj pjesmi
prepoznali sebe od prije hiljadu godina

kad smo na gradskim klupama
isprobavali mudrost Kamasutre

kad smo bili kao tijesto ispod ruku
sudbine na pragu da ostanemo naivni

kad smo bili…
kad smo bili…

[Goran_V]

APEL


apelujem na gradske vlasti
da se u parkovima Petar Kočić
i Mladen Stojanović pod hitno
smanji broj postojećih klupa
jer se broj zaljubljenih toliko
smanjio da ni ptice više nemaju
kome da cvrkuću a penzioneri su
već odavno mrtvi
(ubijeni nebrigom i jadnim primanjima)

molim da mi vlasti u roku od petnaest dana
odgovore na moj zahtjev jer ću u protivnom
otrovati i onog posljednjeg Romea
a za Juliju se ne brinite, ona je već odavno
otišla s drugim

[Goran_V]

PRIJE TEBE


neke su se riječi motale
oko moje glave
pazeći da ne povrijede
tišinu zapaljenog vrta

i svjet je bio začuđeno mjesto
gdje su nemušte zvjezde
bile zauvjek osuđene
na žmirkanje u pogrešnim
pravcima

a onda si najednom odlučila ti
da me probudiš iz pogrešnih snova
dajući mi svoje igračke
od čiste i neprozirne zaljubljenosti
koju sam istog trena stavio u sebe
na mjesto koje i danas postoji
kao moje najdraže svetilište

i nisam te izmislio kao što to
mnogi pjesnici rade…!

i znao sam sve ljubavne pjesme
svaku tačku, zarez, misao,
sve sam znao kao djete
koje na školskoj priredbi
recituje svoju omiljenu pjesmu

sve sam znao ali ništa nisam razumio…

sve dok nisi došla ti…

sjećam se kako me je nervirao onaj Antić
sa svojim vječno zaljubljenim pjesmama
i onaj Drainac sa svojom dalekom Marijom
i onaj Zubac što je nekad davno volio neku
Svjetlanu u Mostaru pod modrim kišama
a danas su svi ti divni ljudi za mene bogovi
jer si me ti naučila da razumijem jezik ljubavi
koji je isti za sve ljude
koji je isti za sva srca

eto kakav sam ti ja bio
sve dok nisi došla ti

sve dok nisi došla ti...

[Goran_V]

TRIPTIH O LJUBAVI


I

ne mogu da izmislim osmijeh za vas
ali mogu da vas iskreno nasmijem

ne mogu da izmislim ljubav za vas
ali mogu da vas iskreno zavolim

ja ne umijem od riječi da napravim poglede
ali umijem divno da pričam očima

ja ću vam dati odgovor na sve tajne
osim na vašu
ja imam kišobran za sve kiše
osim za svoju

i ako vas pitaju o čemu ovaj pametnjaković
pjeva recite im

o ljubavi
o ljubavi
o ljubavi



II

istina je jedna
a ona kaže:

zaljubljenima se nikad ništa ne oprašta
osim njihove zaljubljenosti

i to je u isto vrijeme
i srećna i tužna istina

morate da naučite kako da izgubite glavu
i da sa četrdeset budete blesavi

i da budete malo više bezazleni, dječije bezazleni,
i da se ne osvrćete na svaku grešku koju napravite

danas se ljudi više dive onima koji dugo žive
nego onima koji srećno žive

a jedan vodencvijet živi samo osamnaest mjeseci
srećniji od bilo kojeg stvora kojeg znam



III

od malih stvari postaju velike stvari
iz malog poljupca rađa se velika ljubav

poznavao sam čovjeka koji je toliko dugo
čekao da joj kaže "volim te"
da je na kraju zaboravio šta je htio reći

vidjećete da postoji hiljadu divnih vatri
na kojima možete kovati sreću
i hiljadu divnih ljubavi
od kojih je jedna sigurno vaša

ali pazite,
što se više budete trudili da izaberete trenutak
to će vam ljubav biti nesnosnija

jer ne birate vi trenutak
nego trenutak bira vas...

[Goran_V]

ZAR JE TAKO TEŠKO


zar je tako teško
uzeti kaput kišu
sunce
mrak
i bol
u času bezrazložnog gnjeva
počastiti se šetnjom i konjakom?

i biti dobar
biti fini gospodin pod kišobranom.

ostati u društvu zvjezda
koje se ionako nizašta u ovom svjetu
ne hvataju.

mora da im je dosadila vječnost
kao i meni.

gledam ljude i ljudi gledaju mene
i opet gledam ljude i slušam priče
jer da nije tih ljudi
jer da nije tih priča
ova noć bi imala predznak
tuđeg i nevažnog

o, pun sam, pun sam hvale za vas, moji ljudi
o, pun sam, pun sam hvale za vas, moje žene

ista ova noć
me vašim licima
dobije.

i ja hodam ulicama uspavanog grada
isto toliko uspavan i miran
jer mi je drago što vas sreo
pod ovim svjetlom uličnih lampi,
pod ovim nebom zloslutne boje,

moji ljudi
i moje žene

[Goran_V]

IZMEĐU LJUBAVI I NE-LJUBAVI


stoje kilometri i kilometri
nepreglednog kineskog zida
koji su izmislili ljudi za ljude

između ljubavi i ne-ljubavi

stoje nerazumljive mržnje
dvoje ljubavnika u sobama
punim bubašvaba i ničega

između ljubavi i ne-ljubavi

svijet je otkazao letove
napustio pristaništa
i potpisao kapitulaciju

između ljubavi i ne-ljubavi

čovjek je zaključao srce
ispred drugog čovjeka
kao mak latice pred kišu

između ljubavi i ne-ljubavi

uvijek je bilo nebitno
ko je u pravu
a ko je u krivu

između ljubavi i ne-ljubavi

uvijek će se naći neko
ko će te čekati
kad svi drugi odustanu

između ljubavi i ne-ljubavi

[Goran_V]

SIMPATIČNA PJESMA


ponovo sam se osmjehnuo
onoj istoj djevojci od juče
onaj isti ruž onaj isti šal
ona ista Dositejeva ulica
i onaj mjesec
i ono vrijeme
samo smo se nas dvoje pomalo
promjenili
samo smo se nas dvoje
pomalo zbližili
i više nismo stranci i ona je
sada drugačija
slobodnija
kao da mi želi nešto reći da je
vrijeme da je pitam
za kafu
za broj
za sutra
za ljubav
za život
a Dositej mi šapće: naprijed
dječače
zgrabi je tvoja je
sad ili nikad
ljubav ne trpi čekanje
a zaljubljenost je kao vjetar
kao vjetar
požuri dječače
požuri
ali opet onaj gadni nemir
ali opet ona ista trema
i za boga dokle
a i ove noge od stakla
a i ovo srce od pruća
a i ova luda glava
što uvijek misli na najgore:
jer to što mi je uzvratila osmijeh
ne mora ništa da znači
mislim se ja u sebi
i onda ja tako kontam
stvarno sam komplikovan
previše razmišljam a malo
djelujem
malo djelujem
sutra ću je pitati
sutra