Goran Veselinović

[vladimir]

kako da zavolim onu
koja na prvi nagovještaj kiša
odmahuje svojim srcem
nespremna da izdrži trenutak
koji smo godinama čekali zajedno
još prije nego što smo se upoznali
kada sam ja bio ja a ona je bila sreća

ona je tako nespremna za ljubav
ona se plaši svega što je trajno
i zbog nje mi ova noć najmanje
izgleda kao noć a najviše naliči na dan
koji ne prolazi kao svi drugi normalni dani
kada je ona tu, neuplašena

[Goran_V]

BALADA O PALIDRVCU



zaljubilo se palidrvce
u cigaru malu
to je bilo jednog ljeta
negdje na astalu

pepeljara im kumovala
svadba bješe prava
upaljaču od vrućine
žarila se glava

zajedno su uvijek bili
krili se pod stolom
živjeli su svoje snove
srećni tu pod krovom

ona mu je bila prva
i on njoj takođe
volio je svaki danak
koji uz nju prođe

ali ko i svaka priča
tako dođe zaplet
gazda bješe namćor malo
ka i puška zapet

nestalo mu cigareta
sjetio se one
što pod stolom ašik tjera
kojoj zvona zvone

uze je ko zadnju nadu
pripali je glatko
zadnju mu je uvijek bilo
popušiti slatko

dim po dim iz nosa suče
cigarete nesta
u životu palidrvca
drugoj nema mjesta

lutao je predsobljima
tražio tišinu
ko i svaki usamljenik
utjehu u vinu

gledao je noćne zvijezde
suzama ih zvao
ali gdje i kako dalje
stvarno nije znao

možda da je znao reći
pobjegnimo sada
čekaju nas noćna svjetla
nekog drugog grada

možda da je znao tajnu
ljubavi i sreće
koju niko ne zna cijelu
to se rijetko sreće

zaljubilo se palidrvce
u cigaru malu
to je bilo jednog ljeta
negdje na astalu


Goran Veselinović

[Goran_V]

Web page:
www.goranveselinovic.doodlekit.com

[Goran_V]

NEOZBILJNA PJESMA


da li ćeš se nasmijati ako ti kažem
da mi trebaš kao ćelavom čovjeku kosa
ili ćeš mi samo reći kako sam i dalje
neozbiljniji za cijela dva života od onog
koji te trenutno uspavljuje

ne znam šta bih ti rekao osim da te volim
kao što gladan čovjek voli luk uz ćevape

[Goran_V]

AKO JE ISTINA



ako je istina da je to što me opija
samo dašak minulog ljeta
u pramenu neke zamišljene prolaznice
od koje mi ostaje samo čežnja
velika kao rastojanje između
dvije posvađane pjege s desne strane nosa
onda je to slično nekoj divnoj ludosti
koja mi kuje slatke zavjere i koja mi
ne dozvoljava da se umirim u trenutku
kada mi ona uputi sasvim slučajan pogled

[Goran_V]

AKO IKAD OSTARIM


imaću bore i postaću sijed,
možda čangrizav i pomalo blijed,
baciću kliker i igraću tango,
al ću i dalje ostati Rango.

pjevaću javno borbene pjesme,
ispiću ljubav planinske česme,
prevešću nilsko-saharski Lango,
al ću i dalje ostati Rango.

opet ću krasti komšijske šljive,
oraću maštom nebeske njive,
letiću svijetom, postaću Bango,
al ću i dalje ostati Rango.

jednakim žarom ljubiću ženu
tu svoju radost, ali i sjenu,
zaigraj samnom, zaigraj tango,
ja sam još uvijek stari tvoj Rango.

 
Goran Veselinović

 
OBJAŠNJENJA:

 

*Rango - šatrovački Goran

 *Lango - Nilsko-saharski jezik iz Ugande.

 *Bango - Ova vrsta golubova pod imenom Misiri se pominje još kod Čelebije. Nju su, potvrđuju drugi razni izvori, raširile Osmanlije. Utvrđeno je da mu je poreklo iz Egipta, odakle je donešen u Anadoliju, gde je uzgajan i raširen po čitavoj osmanskoj imperiji. Međutim, pravi soj mu vuče korene iz VIII veka iz Afrike. Pravi bango je misiri (misirli, misri, đulu). Ovu vrstu, u nešto izmenjenom vidu, danas uzgajaju i Bugari i Mađari.

[Goran_V]

VEČE





za ovakvo veče ja ne nalazim ime
veče svo bez zvijezda, tek dve-tri u visini
i nečiji glasić kroz šumor sjeća mene
i ne da mi da klonem, diže me i hrabri

ulične mi lampe bijelim rupcem mašu
ali ja, tek, shvatam, spominješ me negdje
i polažeš na grudi moje stare pjesme
sa osmjehom jutra i proljećem želje

otkuda si došla? ko li mi te poslo?
da u moju javu i u moje snove
staneš lakom nogom tu gdje vječno boli
bezvremena ženo beskrajne ljepote

ni sam nisam znao kakvu dražest kriješ
kada si mi prišla onog julskog dana
bila si ko cvijeće koje pije rosu
okupana suncem, nestvarna i sjajna

[Goran_V]

LAKU NOĆ




ne treperi više svjetiljka u sobi
preko puta moje, legla je da spava
kako ona ode tužan izgled dobi
ovaj moj sobičak, ova luda glava

ostale su samo svijeće da dogore
pored stare knjige koju sada čita
odakle je došla, kako li se zove
to stvorenje malo kose boje žita

pravi se da ne zna da je svake noći
posmatram kroz prozor krišom iza platna
i dok češlja kosu, skrivene joj moći
bude staru čežnju mjesečevog klatna
 
kad bi samo znala šta u meni biva
koliki je nemir mojoj duši dala
i da moje srce sve do jutra sniva
tu ljepotu njenu, ta dva oka mala

ali ona ne zna, nit' će ikad znati
da na svakom kroku njen me eho prati
zavjese nas dijele, koraci tek mali
komšinice moja, svjetiljku ne pali!

 

Goran Veselinović

[Goran_V]

Link do nove pjesničke zbirke Dvoje .... još da je para pa da se izda, ih! :-)


http://www.scribd.com/doc/56537243/Goran-Veselinovi%C4%87-DVOJE

volio bih čuti neke vaše komentare

Živjeeeeli