Goran Veselinović

[Goran_V]

ŽENO


globalizacija – to su redovi i redovi ljudi
koji neumorno čekaju da se tvoje užarene oči
smiluju na njihove osamne daljine
oni koji tebe ljube njihova je ludost
a oni koji tebe vole zaboravljaju da je Anđeo agonije
ikada boravio u njihovom napaćenom srcu
ženo ti si kolijevka civilizacija ženo sfinge ti se klanjaju
ženo krilati lavovi Venecije umišljaju da su zmajevi ženo
zamka si za leptire ženo od svojih sam noći napravio svjetlosne
himne ženo u velikim zalivima mora ljudi bez straha ulaze u
samoubilačke brodove i odlaze po smirnu ženo da tebe okite
ženo da tebe poljube ženo koliko sam samo pjesama napisao
tebi u slavu ženo i na koliko sam se neprohodnih planina uspeo
samo da bi tebe poljubio ženo jer ti si dubina provalije ženo
jer ti si najviši kutak ženo zbog tebe je čovjek osvojio Mjesec
ženo zbog tebe je grčki ratnik izdahnuo na polju ženo zbog
tebe ništa više nije kao što je bilo ženo zbog tebe se sva
godišnja doba stapaju u proljet ženo zbog tebe sam progovorio
ženo zbog tebe sam potonuo ženo zbog tebe sam poletio ženo
zbog tebe se osmijehnuo ženo zbog tebe na mojim usnama
gori jedan svemir ženo zbog tebe u mom srcu živi jedna pjesma ženo
zbog tebe u mojoj duši živi jedan ludak ŽENO

Goran Veselinović

[Goran_V]

SUSRET



kažem vam bila je zima ali je ona bila toplija
od najvatrenijeg pojasa Pacifika i gledala je
u mene kao da sam posljednji čovjek na svijetu
što ne traži ništa više osim malo obične ljubavi
koju možeš da okačiš oko vrata i kažeš da je tvoja

kažem vam bilo je hladno ali je u nama gorjelo Sunce
i sve što sam od ranije poznavao sada je bilo mrtvo
i poslije samo nekoliko običnih riječi ja sam je poljubio
ni ne sluteći da će mi ta zaljubljena žena postati najljepši
način disanja svega vidljivog i nevidljivog mome nasmijanom srcu

kažem vam bilo je slučajno ali više nisam tako siguran u to
u ovome svijetu sve što se dešava dešava se s nekim razlogom
a naš je bio naša jedina ljubav divlja kao rijeka i mirna kao
potok što juri u susret prema nekom drugom potoku
koji ni ne zna da ovaj postoji i da će sutra zajedno napuniti more

Goran Veselinović

[Goran_V]

AKO ME POTRAŽIŠ




ako me potražiš u svojim mislima
vjerujući da me tamo više nećeš naći
ako u tvome napaćenom srcu
neočekivano izblijede sve naše fotografije
na kojima smo se podjednako radovali
i svijetu i cvijetu i ljubavi
ne očajavaj ljubavi moja ne očajavaj
jer to je samo zaborav koji je došao da ti
kaže da je vrijeme da se okreneš
prema nekim novim putevima
prema nekim novim ljudima
prema nekoj novoj ljubavi

[Goran_V]

TRGOVAC





gospodin u plavoj košulji
je gospodin sav u žurbi
i on ulijeće u prodavnicu malu
na kojoj piše "polovna roba"
a trgovčevo mudro oko
dobro primjećuje tu žurbu
dobro primjećuje njegove cipele
dobro primjećuje njegov novčanik
i ženu koja izgleda poprilično uhranjena
i priča otpočinje
izvolite gospodine
šta ste trebali
pa trebao sam neke stvari
znate
uobičajene stvari
znate
sutra putujem avionom
znate
i to pravom klasom
znate
ja i moja žena
znate
godišnjica
znate

ok gospodine
nema problema
mislim da ste vi klasičan
primjer putnika u žurbi
putnika bez glave
putnika s idejom
izvolite
razgledajte
osjećajte se kao
da ste u svojoj kući

...

slijedeće što sam vidio
bilo je to da je taj gospodin
koji je došao po te
kako ih je on nazvao
uobičajene stvari
iz prodavnice izašao sa
svemirskom letjelicom
psom
mačkom
pokvarenim držačem za nešto
jastukom
pokvarenim držačem za nešto drugo
otvaračem za konzerve
građevinskom dozvolom
kosilicom
pticom
značkom
naočalima sa dioptrijom - 1,5
bušačem za kaiše
zavarivačem
kuvarom za početnike
mobilnim telefonom
fiksnim telefonom
telefonom s bombonicama
telefonom za slabovide
kompasom
štipaljkama
gas maskom
portretom Monalize

o, da,
trgovac je bio oduševljen
gospodinom s plavom košuljom
gospodinom s dubokim novčanikom
gospodinom s lakiranim cipelama

[Goran_V]

ZA B.




sasvim je svejedno koliko te imam u ovom trenutku
i da li će 28. decembar zaista ostati upisan
kao dan našeg ponovnog rođenja
jer ovo su moje ruke što te grle
i ako opet budem kadar da ti napišem
još samo jednu običnu ljubavnu pjesmu
onda sam ja definitivno izgubljen slučaj
ili samo izgubljen čovjek
SAVRŠENO NESPOSOBAN DA TE ZABORAVIM

u koju ja to sortu ljudi spadam
kad mi je još uvijek zanimljivo
mjesiti kolače od prošlosti?!

moje osnovno zanimanje je obilaženje
naših mjesta i guranje nosa u stvari
koje ti stvarno mogu zadati glavobolju
znaš, možda ponekad samo previše glasno
razmišljam o stvarima koje mi istinski znače
i možda previše često sjedim u onom jednom te
istom autobusu koji ima samo jednu prokletu liniju -
do tvoje ulice i nazad kao da ne postoje neke druge ulice
u kojima bih se mogao do mile volje opijati melanholijom

a kada čitam novine (e ovo je stvarno zanimljivo)
ja odmah okrećem na onu rubriku vjenčani u tom i tom
mjesecu bojeći se da tamo možda neću ugledati
tvoje ime i prezime pored nekog drugog imena
i prezimena koje bi najradije izbrisao gumicom
ali mi je jasno da je to jedino što bih mogao da izbrišem

sutra ću opet čitati svoje omiljene dnevne novine
ali ću ovaj put početi od sportskih strana ili (ne)kulture

[Goran_V]

PJESMA ZA DŽEPNU KNJIGU



ona i on
na vrtešci
ispod nebo
iznad nebo

[Goran_V]

ZAHVALIMO GUTENBERGU




zahvalimo Gutenbergu
na njegovom otkriću
zahvalimo Gutenbergu
i ne štedimo na piću
jer sada je jedan ljevoruki
pretorijanac postao više od
običnog uobraženka
sada više niko nije kadar
da napiše nešto sasvim loše
sada su čak i ljevaci postali dešnjaci
sada su čak i ljevaci postali boemi
a jedan čovjek ne pretjerano
zainteresovan za ovozemaljske ljepote
napokon dobija priliku života
da napiše djelo dostojno divljenja

viva la Gutenberg
viva la hiljadu četristo četrdeset peta

[SOFIJA]

SASVIM SVEJEDNO KOLIKO JU IMATI U DANOM TRENUTKU... LIJEPO, ODANO I HRABRO, LIJEPA POEZIJA... CESTITKE

[Goran_V]

SASVIM SVEJEDNO KOLIKO JU IMATI U DANOM TRENUTKU... LIJEPO, ODANO I HRABRO, LIJEPA POEZIJA... CESTITKE

hvala ti Sofija, nadam se da ćeš postaviti još neke svoje pjesme

SVAKO DOBRO!

[Goran_V]

GITARA


 ...njoj
 

i da mi pukne pet magičnih žica
pet žica od kojih svaka zna za ljubav
opet bi mi bila dovoljna samo ona
jedna da ti kažem šta sam htio reći
i kad je svih šest bilo na svom broju
 

[Goran_V]

SUNCOKRET



okrenuh se prema požaru sunca
i pravih društvo jednom lepom
neshvaćenom suncokretu
koji uvijek plače kad je sumrak
to je pomalo osjetljiv suncokret
suncokret – umjetnik
i uglavnom je u svom kaputu
i uglavnom je totalno zamišljen
i uglavnom je strašno osjetljiv
po pitanju nekih lijepih i usamljenih suncokretica
koje se svakog novog jutra okreću
prema izmišljenom Istoku koji ih hrani i čini ih ranjivim…
i kad je kiša on stalno održava neke pjesničke večeri
jer mu je tako najlakše da se otrgne osjećaju
da nije samo još jedan običan suncokret
u moru drugih običnih suncokreta
kojima ne smeta to što robuju slučaju
kojima ne smeta to što robuju Heliosu
kojima ne smeta ni ta prosta ali žalosna činjenica
da će još kolko sutra postati
nečije grickalice, hrana za ptice ili ukrasna biljka
bez ikakve svrhe na ovom tvrdom i neuspjelom svijetu…

[SOFIJA]

Psihoanalitičarka

Za dane u kojima odrastaš
Kao istezanje pubertetskog tijela
Budi kompozicija njenim napaćenim ramenima

U trzajima da se prepoznaš
Sa šakama istanjenog libida
Pomiješaj ostatke kruha i vode
Ublažavajući glad

Uh, potrgali su konce vaginalnih mreža
Raskrvavljeni mužjaci
Djevičanstvom izazvani

Još se simultani pregledi agresije
Na tanki sloj sluzokože
Tautologijski obeshrabruju
Vriskom
Mimoilazeći se s panterom koja ti neće ništa

Trudiš se, naratoru, pisati u trećem licu
Zapravo
Svaka je napisana calvinovska neispisana
Erotika koja više od ispisane znači

Freud bi me uzeo za eksperimentalnu rođaku

Oprostite Gospodine Sigismund
Kojeg nazivaju djedom istrošene slave
Poturite svoja leđa onome što nije erotika

I vidjet ćete
Da je psihoanalitika o njoj
Samo za bogate koji imaju
Vremena

[SOFIJA]

DIVNA KOMPARACIJA PJESNIČKE AURE SA SUNCOKRETOM, GORDOST ALI NE NADMENOST, STASITOST ALI NE EGOIZAM, LJEPOTA A NE PREPOTENTNOST. INICIRA NA RAZMISLJANJE...POZZ

[SOFIJA]

I JOS, GORANE, JA OSBNO VOLIM ANAFORIČNA PONAVLJANJA U STIL ZAMOTANA... BRAVO

[Goran_V]

MIRIS TVOJE KOSE



da li znaš koliko volim miris tvoje kose
da li si uopšte svjesna koliko me izluđuje miris tvoje kose
slutiš li moje neprospavane noći zbog mirisa tvoje kose
imaš li na umu koliko sam opčinjen mirisom tvoje kose
hoću li se ikada osloboditi mirisa tvoje kose
vidiš li koliko sam lud zbog mirisa tvoje kose
ja više nigdje ne putujem zbog mirisa tvoje kose
jer u mirisu tvoje kose ja sam proputovao više zaboravljenih ostrva
nego svi mornari ovog svijeta zajedno
ja ne mogu da živim bez mirisa tvoje kose
ja ne mogu da dišem bez mirisa tvoje kose
ja sam postao zarobljenik nečega što se nevidi prostim okom
mjesecima nisam oprao svoje ruke zbog mirisa tvoje kose
svaki mi šampon svaki mi parfem ima miris tvoje kose
načisto sam skrenuo zbog mirisa tvoje kose
hoću li sutra znati pomirisati neki drugi cvijet zbog mirisa tvoje kose
hoću li sutra moći uživati u nekom drugom proljeću zbog mirisa tvoje kose
obični ljudi postaju pjesnici zbog mirisa tvoje kose
obične kiše postaju valovi zbog mirisa tvoje kose
ponekad prevarim tugu i nesreću mirisom tvoje kose
ponekad ispunim večeri duge mirisom tvoje kose