Vidyapati

[Neven Mehinagić]

Maithil Kokil Vidyapati (vjerovatno 1352-1448). Pisao je na sanskritu, maithiliju i abahati. Pored poznatih pjesama za Shivu, Vidyapati je pisao i vaišnavsku poeziju, a njegove "Ljubavne pjesme" o zabavama Krišne i Radhe ubrajaju se među bisere vaišnavske poezije.

Vidyapati: Ljubavne pjesme

Prvi zanos

U šaputavom joj glasu bjehu drhtaji.
Stidjela se izustiti riječi.
Što se dogodilo noćas ljupkoj Radhi?
Sad pristaje, sad plaši se.
Upitana za ljubav, zatvara oči,
Žudna doseći ocean želje.
On za poljubac moli je.
Ona usta okreće u stranu
A potom, kao noćni ljiljan, mjesec hvata je.
Osjeća njegov dodir na pojasu.
Zna da njeno blago ljubavi opljačkano je.
Haljinom svojom grudi prekriva.
Blago osta nepokriveno.

Vidyapati čudi se nad zanemarenom posteljom.
Ljubavnici uposleni su, jedno s drugim u naručju.



*"Mjesec hvata je." Zbog svoje blještave ljepote mjesec je očito simbol za Krišnu ili ljubavnika.
  U indijskoj misli i praksi, grudi su bile smatrane sjedištem čednosti. Zbog toga je Radhina instiktivna
  reakcija bila da ih pokrije, usprkos drugim sudbonosnim posljedicama.




Prvi užitak

Na stranu s mislima djetinjastim.
U postelju dođi.
Stid odbaci.
Lice podigni.
Zašto gubiti vrijeme
Linije po tlu crtajući?
O prekrasna Radha,
S ljubavnikom svojim ostani.
Strah odagnaj.
Po prvi put
Sjedini se s njim u ljubavi.
Tvoj užitak prvi
Uskoro može postati
Same ljubavi velika igra
Između lotosa i pčele....




Smjela ljubav

Idem danas prijateljice draga,
I neću plašit se starijih kod kuće.
Riječi neće uznemirit me.
Sandalom koža moja blistat će.
Biserjem ukrasit ću se.
Bez crnila svog oči mi sjaju.
Tijelo u tkaninu bijelu umotat ću
I koracima kročit dokonim.
Kad luna nasmješena nebo zapali
Pred očima radoznalim ustuknut neću
Niti ću se sakrit.
Toliko sam toga krila
Iz straha od drugih,
čak i vale ljubavi moje.





Pljačkaš

Bila sam sama. Prijateljice su mi otišle ispred. Noć bila je
tamna i munje su sijevale.
Kad sam izašla iz šumarka, on me zaustavio. Samo bi se Krišna
usudio opljačkati me. Osramotila bih se pred svijetom da mi
je odjeću uzeo. "Ostavi mi haljinu, Krišna," povikala sam "nova je,
pocijepat ćeš je."




Proljeće i ljubav

Drveće opet raste. Svježe cvijeće cvijeta. Proljeće stiže sa
mirisnim južnim vjetrom i pčele su opijene. Šumu Vrinde
ispunjaju novi povjetarci.
Krišna je došao.
Na riječnoj obali, ukrašenoj šumarcima, novi su ljubavnici u
ljubavi izgubljeni. Opijene medom procvalih mangoa, kokile
živahno pjevaju. Srca mladih djevojaka pijana su od užitaka.
Šumu ispunja novi okus ljubavi.



Znaci mladosti

Sa strane na stranu, poput strelica, Radhine oči lete.
Nemirno joj tijelo i haljine puni prašine.
Blistavi joj osmijeh neprestano sija.
Sa stidom, haljine ka usnama diže.
Preplašena, vrti se i onda opet mirna je,
Dok evo kreće putima ljubavi.
Ponekad u svoje rascvale grudi zuri
Skrivajuć ih brzo, onda zaboravljajuć da su tu.
Djetinjstvo i djevojaštvo isprepliću se
I oboje, novo i staro, zaboravljeni su.

Vidyapati kaže: O Gospodaru života,
Zar nepoznati su ti znaci mladosti?

Komentar:
"Puni prašine." Radha je bila tako nemirna da nije marila gdje ide ili sjedi. Zbog toga su joj tijelo i haljine postali uprljani prašinom.

[Dali]

Hvala ti za ovu poeziju!!!!!

[Dali]

Nevene, jedna velika molba, pisi nam nekada i o Kalidasi, Natajashastri (cini mi se, ako me sjecanje dobro sluzi, Natajashastra je djelo u kojem se govori o teoriji teatra, vjerovatno onog indijskog, ili ako znas gdje se moze besplatno downloadirati, molim te javi. , ali ipak pozdravljam tvoje pisanje o indijskoj poeziji, knjizevnosti generalno. Trenutno mi jos pada na pamet i Saraojini Naidu. Jos uvijek se uvodim u njenu poeziju, ali mogu da zakljucim da, ona kao savremena indijska pjesnikinja se također "oslanja", "inspiriše"na duhovnu tradiciju Indije. U principu, pise ljubavne pjesme, ali kao prototekst (uslovno rečeno "materijal za rađu svojih pjesama"), koristi se hiduističkim božanstvima i njihovim božanskim karakteristikama. Naime, pjesma "Rajputska ljubavna pjesma" je dobar primjer. U strukturu te pjesme "uplela" je i Parvati. Da skratim priču, indijska duhovna tradicija sluzi joj kao materijal za gradnju pjesama koje svojim pjesnickim talentom vjesto pretvara u ljubavne pjesme.

[Neven Mehinagić]

Hvala. Vrindavan je, u ovom dobu, širokom publikumu svakako najzanimljivija lokacija, te se stoga i mogu predstaviti piscima davni umjetnički eksperimenti koji su naslutili dolazeće vrijeme sve većeg opadanja inteligencije kod ljudske vrste.
U takvoj situaciji, mnogi ne vjeruju u postojanje duhovne nauke i strana im je pomisao o vlastitim suptilnim čulima koja mogu razvijati s ciljem bolje spoznaje svega što ih okružuje i njih samih.

«Tako, znajući da je transcendentalna prema materijalnim čulima, osoba treba razboritom duhovnom inteligencijom obuzdati um i tako duhovnom snagom savladati tog nezasitog neprijatelja poznatog kao požuda.» Bg 3.43

Tako kaže Svevišnja Božanska Ličnost, a kada razmislimo o tome da ugnijezdimo duhovnost u našoj književnosti, prethodno se upoznavši s njom uz pomoć same Svevišnje Božanske Ličnosti, dolazimo do sasvim čistog odraza svih naših nastojanja. Ipak, mnogima je prirodniji znanstveni put, te je stoga i duhovna znanost interesantnija tema od predanog služenja, no jedno bez drugoga svakako ne idu, te se kao dio prakse podrazumijeva barem slijeđenje određenih principa. Regulativni principi utvrđeni u ISKCON-u, međunarodnom duhovnom pokretu, dovoljni su da bi se došlo do napretka na polju duhovne znanosti, uz uvjet da je znanstveni pristup zasnovan na činjenicama, kao i na vlastitom razumijevanju integralnih svetih spisa.

Što se tiče indijske poezije, poznato mi je da se veći broj ISKCON bhakta koji govore i pišu našim jezikom, bavi istraživanjem svjetske literature, pa pomalo i prevođenjem (i Vidyapatija sam copy/paste sa vaišnavskog foruma; nadam se da me zbog toga neće spaliti na lomači, he he), tako da ih možemo zamoliti za nešto određeno, odnosno za ono što si naveo.