Mogu reći malo više...
Knjiga je autobiografska, prati Pamuka od ranog djetinjstva do 25 godine. Većinom su to opisi Istanbula i Bosfora i njegova sjećanja kako je to bilo u njegovom djetinjstvu, KNJIGA I IMA PODNASLOV USPOMENE I GRAD. Dječak u dobi od 14-15 godina počinje slikati a njegova majka strahuje da će postati boem, poput zapadnjačkih, prije svega francuskih, što je u Istanbulu toga vremena bilo neprihvatljivo. Na kraju dječak, sada već mladić, objavljuje kako želi postati pisac.
Ima odličnih opisa Istanbula, što dječakovih, što drugih turskih pisaca ali i zapadnjaka koji su i Istanbul dolazili radi egzotike. Navodi i opisuje neke povijesne činjenice (koje ja nisam znala pa mi je samim tim bilo zanimljivije), kao na primjer potresi, požari i različite nedaće koje su istanbul gotovo sravnile sa zemljom. Spominje i piše o Baudelaireu i Gidu, neke stvari koje isto tako nisam znala, nisam kao npr. da je Baudelaire imao sifilis itd.
Malo je tjeskoban, meni je barem bio jer je dječak pun tuge kad razmišlja o gradu, a to je većina knjige.
U svakom slučaju, meni se strašno svidjela.
Nisam dugo pročitala bolju.
