Trazim pjesmu

[Savatage]

Dok sam jos isao u srednju skolu procitao sam u citanci jako lijepu i inspirativnu pjesmu, ali ne mogu se nikako sjetiti ko ju je napisao niti koji je naziv pjesme, pa se nadam da cete mi vi pomoci. 

Uglavnom, pjesnik ju je napisao na samrti i u njoj opisuje svoje osjecaje, kako tek sad primjecuje pravu ljepotu svijeta i neke sitnice koje su mu nekad bile beznacajne. Spominje, ako se dobro sjecam, izmedju ostalog, i cvijece, njegov jedinstven miris i boju.


Hvala puuuuno!

[ingrid]

Kad si išao u školu?

[Savatage]

2004-2008.

Nisam siguran u kojem razredu sam to procitao, ali bih zbilja volio da je opet pronadjem.

[JohanMose]

Imaš li kakav detalj? 

[Savatage]

Domaci je pjesnik u pitanju i sjecam se da spominje cvijece u navedenom kontekstu.

Nazalost, to je sve cega se sjecam, ali jaaaaako bih volio da je opet procitam. Ne znam sta mi je bilo da je nisam odmah zapisao kad mi se vec toliko svidjela. Bio sam mlad i lud, valjda...

[vortexmoon]

To bi mogao biti Puškin.. ili možda Holderlin.. ili Rilke

VREME JE, DRUŽE MOJ! - Puškin

Vreme je, druže moj, spokojstva srce prosi,
Za danom leti dan i svaki časak nosi
Života delić svoj, života delić krt;
Tek spremaš se da živiš, a gle, najednom, smrt!
Ne svetu mesto sreće sloboda, mir postoje,
Već davno udes nov privlači srce moje,
Već davno sanjam beg, rob klonuo i hud,
Daleku obitelj i nasladu uz trud.


JESEN / LIŠĆE - R.M. Rilke

Opada lišće, ko da iz daljina
pada, uz opor i odrečan let,
kao da venu sred nebeskih tmina
daleke bašte.

I teška zemlja pada noću
iz roja zvezda u samoću.

Svi mi padamo. I moja ruka pada.
Pad u svakom od nas živi neizbežno.

Pa ipak postoji Jedan na nebesima
koji blagom rukom svakim padom vlada.

[Savatage]

To bi mogao biti Puškin.. ili možda Holderlin.. ili Rilke

VREME JE, DRUŽE MOJ! - Puškin

Vreme je, druže moj, spokojstva srce prosi,
Za danom leti dan i svaki časak nosi
Života delić svoj, života delić krt;
Tek spremaš se da živiš, a gle, najednom, smrt!
Ne svetu mesto sreće sloboda, mir postoje,
Već davno udes nov privlači srce moje,
Već davno sanjam beg, rob klonuo i hud,
Daleku obitelj i nasladu uz trud.


JESEN / LIŠĆE - R.M. Rilke

Opada lišće, ko da iz daljina
pada, uz opor i odrečan let,
kao da venu sred nebeskih tmina
daleke bašte.

I teška zemlja pada noću
iz roja zvezda u samoću.

Svi mi padamo. I moja ruka pada.
Pad u svakom od nas živi neizbežno.

Pa ipak postoji Jedan na nebesima
koji blagom rukom svakim padom vlada.

Hvala puno, ali nazalost, nije nijedna od njih. Mada su i ove sto si poslala prekrasne.

[vortexmoon]

Znam da Puškin također ima neku pjesmu u kojoj spominje taj kružni tok života, neki starac na samrti i tek rođeno dijete.. ne mogu se sjetiti naziva pjesme..

[Savatage]

Zvuci predobro, moram poceti citati Puskina vise.