Sevdalinka

[JohanMose]

SINOĆ SAM TI SAFO DVORU DOLAZIO


Sinoć sam ti Safo dvoru dolazio,
Na pendžeru tvome ružu ostavio,
Da okitiš njedra ljepsa od jasmina,
Ako mene ljubiš, radosti jedina.

Jutros kad te vidjeh Safo, moja vilo,
Na njedrima tvojim ruže nije bilo,
Mjesto moga cvijeta, majci živa bila,
Kitio te zumbul komšije Halila.

Safo, moja Safo, moj nevjerni druže,
Zar su ljepši, dušo, zumbuli od ruže?
Zar je tebi draži gavran od slavuja,
I biseri lažni ljepši od dragulja?

--------



Sevdalinke su tako čista i posebna narodna lirika... Dok nisam znao dovoljno o njima, mislio sam da je korak između narodne, zabavne, sevdaha i turbo folka u nekoj finoj finesi... Igrao sam u nekoj predstavi koja je za soundtrack imala sevdalinke. To je povuklo temu u kući, gdje sam primijetio da moji ukućani jako, jako gotive sevdah.. Priča se proširila, gonjena mojim mlađahnim istraživačkim nagonom, te primijetih da svi ljudi koje poštujem na intelektualnom i ljudskom nivou slušaju sevdalinke od vajkada, te da su im iste vrh, vrhova, vrhu, vrše i sl..
Proces ulaženja sevdalinke u moju uvcad, tad naštimanu spektrom od Pnk Floyda do Rachmaninova, ali potpuno operisanu od etna svih vrsta i obličja; bio je dugačak.. Tek onda kad sam shvatio okolnosti pod kojima je sevdalinka nastajala, čežnju momaka u gradskim sredinama koji su po prešutnom dogovoru prolazili ispod istog prozora svaki sumrak, da se vide s dragom na prozoru... mmm.. Tek tad sam sevdalinke apsolutno zavolio i postale su mi, ne samo slušna, nego prelijepa muzika koja me rasloji ko grančicu na buri..

[vortexmoon]

Vidiš da nismo pogriješili s otvaranjem ovog podforuma.

U mojoj se porodici od davnina voli čuti (i otpjevati) dobra sevdalinka, tako da ih od malih nogu slušam (i čitam). Nena mi je nekada radila kao daktilograf i sjećam se da je kucala onu zbirku sevdalinki pod nazivom "101 sevdalinka". Tada sam prvi put došla u kontakt sa sevdalinkama kao pisanim lirskim pjesmama. Ali, naravno, više volim čuti sevdalinku nego čitati je, pogotovo ako je u izvedbi Himze Polovine.
Moj sine, živ ti bio majci,
ne kuju se konji po mjesecu,
već po danu i žarkome suncu...

Mila majko,
ne kuni me mlada
znaš kad meni na um padne draga
ja ne gledam sunca nit' mjeseca
nit' moj doro mraka nit' oblaka...

Nervira me kada neko poredi sevdalinku sa (turbo)folkom. Sevdah je potpuno druga stvar za čiji nastanak su potrebni ljubavna čežnja i ljubavna bol, te svo to ašikovanje koje je u postu gore navedeno. Nema sevdalinke koju ne volim i nema sevdalinke koja ne valja.

No.. opet.. ja to ne slušam konstantno. Više volim gore spomenuti Watersov bend.


Btw, nimalo mi se ne sviđa što eksperimentišu sa sevdalinkama i pokušavaju ih modernizovati na neki način. Blah, nije to to.

[liberthin]

Npr. Damira Imamovic & Trio, nije experiment, vec cista umjetnost, koja kvalitetom nimalo ne odskace, naprotiv ako ne i bolja od drevnih izvodjaca...iako spaja paralelu tradicija/moderno...

[liberthin]

definitivno moj favorit, a tek obrada od Štulića...

Azra

Kraj tanana šadrvana
Gdje žubori voda živa
Šetala se svakog dana,
Sultanova ćerka mila.

Svako veče jedno ropče
stajalo kraj šadrvana,
Kako vrijeme prolazilo;
Sve je bljeđe, bljeđe bilo.

Pitala ga jednog dana
Sultanova ćerka mila:
"Kazuj robe, odakle si,
iz plemena kojega si?"

"Ja se zovem El Muhamed
iz plemena starih Azra
Što za ljubav glavu gube
I umiru kada ljube."

[JohanMose]

E, kad smo kod toga. Kupio sam bas i knjigu Janka M. Veselinovica - Sevdalinke, narodne biser pesme za pevanje.

Obradjuje srpske sevdalinke. Nisam prije znao za to, ali skroz zamiljive pjesme:

str 37.

Miličice, visoka planino!
Sa tebe se širok jarak vidi
I sa njega bijela čaršija
Po čaršiji zlato-Jovo šeće,
Na Jovi je lijepa košulja,
Vide mu se pleća kroz košulju,
Vidi mu se vince kroz gr'oce.
Gledala ga sa pendžera djevojka,
Gledajući dozivala majku:
''Ode, vidi, moja mila majko,
''Čudno momče sad ovuda prođe
''A da mi ga bog i sreća dade,
''Ljepo bih ga znala milovati!
''Dušek bih mu naslagala ruže,
''Vezen jastuk gustog karanfila,
''I još bih mu obljubila lice!''

[hux]

Da, a mnogo slicnosti se moze naci i sa Vranjanskim pjesmama. Inace u sevdahu ima i dosta perverzije, ako malo bolje proucite vidjecete o cemu vam govorim

[Malvina]

Inace u sevdahu ima i dosta perverzije, ako malo bolje proucite vidjecete o cemu vam govorim

Pojasni. Ja ni posle malo boljeg proučavanja ne uviđam. Bar podvuci perverzne delove.

[hux]

pa npr. kad Suljagina Fata ulazi u magazu sama a za njom udje Mujo zamandali vrata...Vjerovatno je nastavak silovanje

Ili M.Puzic: Babo babo il me zeni il tamburu kupi, u nesto se udarati mora...

[vortexmoon]

Odavno nisam čula takvu glupost...

[Malvina]

Vjerovatno je nastavak silovanje

Silovanje - možda, ali u kom smeru? Just kidding. Perverzija je širok pojam, možda preoštar u ovom slučaju.
A ta pesma o Suljaginoj Fati je prva sevdalinka koju sam čula i to zahvaljujući Branku Ćopiću. On je u Magarećim godinama pisao o liku koji pevucka upravo te stihove sa zamandaljenim vratima i time podstiče maštu dečaka (autora) u vezi s daljim tokom radnje koji i tebe, Hux, kopka.
Pa, pošto je i mene zakopkalo, pronašla sam ploču Himze Polovine i odslušala Suljaginu Fatu, a onda i ostale pesme i tako sam upoznala sevdalinke. Bila sam , možda, četvrti razred OŠ.

[hux]

Dobro, priznajem malo sam se izrazio u Death Metal fazonu

[Nastasja Filipovna]

Ne ne kriviti death metal...ccc 

[JohanMose]

Hahaha.. Ma nisu perverzne Hux.. Prejake su.. Mene apsolutno emocionalno rastacu, a uopste nisam neki pateticar..

Evo jedne pricice:

Pjesma se zove “Ali pasa na Hercegovini”. To je pjesma o lijepoj Mari i trebinjskom begu, mladom gaziji Ali pasi. Mara bijase jedinica dubrovackog trgovca Simuna Ivetica. Jedinica koja je takorekuc uz zadnji cas dosla na svijet, mater ju rodila sa navrsenih 43 godine kad se niko vise nije ni nadao da bi u kuci Ivetica jos moglo biti poroda. Otac nije bio sretan jer mu je zena Vinka na svijet zensko dijete donijela. Ugasit ce mu se loza, nestace mu imena. Simun je poslije tri mjeseca zavolio svoju kcerku i nije mogao izdrzati ogovaranja po gradu, kako se ni on ne bi trebao prezivati Ivetic jer mu se loza gasi. Simun odluci napustiti Dubrovnik i potraziti novu sredinu za zivot i izabra neuobicajeno Bihac, pretezno muslimansku carsiju. Tu su nastavili zivot zadovoljni a Mara je izrastala u pravu ljepoticu.

“…Navrsila je Mara tek desetu kad joj je se ljepota odrasle zene vec ocrtala na licu i tijelu. Carsija ju je u cudu gledala. Hodza Ismet Salkan, dobar covjek i prijatelj s kojim je Simun najradije aksamlucio, on uz rakiju i sir, a Ismet samo uz sir, jedne mu je ljetne veceri rekao da pripazi malo na dijete. Sta, bolan, da pripazim? , nije shvatio Simun jer jedini on Maru nije vidio muskim vec ocinjim ocima. Dosta mi je da ju pogledam i vec sam grijesan pred Allahom, spustio je glavu Ismet. Pa onda je ne gledaj, budalo stara! , rekao je Simun i zagrlio ga…”

Jednog dana u Bihac na konjui dojaha trebinjski beg Ali pasa. Kad je prolazio kroz carsiju kazu da su se sve djevojke pa i neki muskarci zaljubili u tu ljepotu. Sve su se djevojke nadale das ce im se posreciti i da ce biti njegove odabranice. Ali pasa je ugledao Maru.

“…Zaljubi se Alija u jedinu koja ga nije ni pogledala, jedinu ciji je otac svake noci mirno spavao, u jedinu u koju se nije smio zaljubiti. Lijepa Mara tad ni jedanaestu nije navrsila pa nije ni znala razliku u muskim pogledima. Gledala je gaziju na konju kao sto medvjed gleda u zalazak sunca. Vidjela je ljepotu, ali nije shvacala njezin smisao. Niti joj je na kraj pameti bilo da bi joj ta ljepota mogla pripadati…”

Sedam godina je Ali pasa dolazio u Bihac i projahivao kroz carsiju. Pete godine njegovog dolaska u bihacku carsiju zaljubi se i Mara u Ali pasu.

“…Stajali bi jedno pred drugim i gledali se. Satima tako. A da se nikad ne dodirnu i ne progovore ni jednu rijec. Niti je on imao njoj sta reci, niti je ona znala sta bi njemu rekla. On je bio turski beg, a ona strankinja, pa jos krscanka…”

Osmog ljeta je Ali pasa projahao samo jednom kroz carsiju, zaustavio se pred Simunovom kucom i usao unutra. Narod se dosaptavao o cemu se to u Simunovoj kuci prica.

“…Vec je padala vece kada je Ali pasa konacno izasao na avliju. Prvi puta su ga vidjeli mrkog, nikoga nije pogledao, niti se s kime pozdravio, nego je uzjahao svoga konja i otisao iz Bihaca.
Simun Ivetic nije Aliji dao svoju kcer. Nije ga, medjutim , ni odbio. Rekao mu je neka sam upita Maru pa ako ona htjedne poci za njega, otac ce je pustiti i mirazom opremiti. Kako da ju pitam ako rijec sa njom nikad nisam progovorio? , pitao je Ali pasa. Ne znam, odgovorio mu je Simun, ali druge ti nema. Pa je Alija otisao u sobu kod lijepe Mare, opet su se samo gledali , njemu se jezik svezo u cvor.
I onda je ona konacno progovorila: Da me prosis, ne bi posla za te. A da se s drugom zenis, ja bi se otrovala. Zasto?, upitao je on. Tako , rece ona. Zasto, opet je upitao. Tako, ponovila je.
I to je bilo sve. Jos su se neko vrijeme gledali u tisini pa je Ali pasa otisao. Vise se nisu vidjeli, ali su vazda jedno za drugo znali…”

A poslije toga nastade ova lijepa sevdalinka:


ALI-PAŠA NA HERCEGOVINI

Ali-paša na Hercegovini,
lijepa Mara na Bišću bijaše.
Koliko su na daleko bili,
jedno drugom jade zadavali!

Knjigu piše paša, Ali-paša:
"Lijepa Maro, bi li pošla za me?"
S Bišća Mara paši odgovara:
"Da me prosiš, ne bih pošla za te,
da s' oženiš, bih se otrovala!"

[Malvina]

Evo jedne pricice:

A odakle ti ta pričica?
Sve u jednom - i Lolita i Romeo i Julija i Andrićeva Mara Milosnica (znaš tu priču: "Sve odvodi, i sluge i konje, a mene ostavlja...") Stravu da dobiješ.

[JohanMose]

Pricicu nasao na nekom sevdah forumu.. Mislim da je preprican Jergovic uz citate. U stvari sam trazio ovu sto cu je sad nalijepiti.

(iz Insallah, Madona, insallah, Jergovic)

"Sviraj Dulzulejhu!
Nemoj, bolan Sejo, Dulzulejhu, meni ce harmonikas.
Sviraj!, rekoh.
Nemoj, Sejo, nije red!
Da, znao sam ja da nije red. Zato sam i trazio Djulzulejhu, onu jednu i jedinu sevdalinku koja je za silu stvorena.Sve druge su takve da silu ne vole, isto kao sto silu ne voli Bog, pa ako je pjevac silan, mora se sa samim sobom tuci dok ih pjeva. Izubijas si dusu, muke dzehenemske da si prosao ne bi tako bilo, samo da je otpjevas kao sto je Alaga i njemu slicni bez ikakve muke pjevaju. I koliko god da se boris, uzalud je bilo,jer ti sila ne da. Ali tu jednu, tu Dulzulejhu, vidis, Alaga ne moze otpjevati, pa ju zato ni ne pjeva, osim ako je dernek pri kraju, svi su pijani, pa misli da ga nece cuti. Ali sutra,naravno, svi pricaju o tome kako nije izvukao Dulzulejhu kako valja.I sta Alaga radi cijeloga zivota, nego sebe uvjerava da moze, pa iznova probava. Ali dzaba mu, jer u njemu sile nema. Djulzulejha je smisljena da raja za prave pjevace moze pricati kako nista ne valjaju ili da barem jednom sila natpjeva dusu. A mozda je smisljena i zbog necega goreg, cega nisam bio svjestan dok sam se te noci u Centralu spremao da dignem glas.
Vele da su se tresla prozorska okna, a stokovi od vrata samo sto nisu iskocili iz zidova, kazu da je grmilo kao sto rijetko grmi za snijeznih dana i da se zemlja tresla tako jako da su iz nje poiskakale mrtve krtice iz vremena kada grad jos nije bio grad, pricaju da me se culo do u sedmu mahalu, a da su u osmoj stare nane otvarale prozore ne bi li cule je li to stize kijametski dan, govore da takva sila Sarajevom nije prosla otkako je Eugen Savojski zapalio Bosnu, kakva je tutnjala u deset dugih minuta na koliko sam razvukao Djulzulejhu.
Toliko je trebalo da se po bostanu proseta i da se s mednom rosom porazgovara, a kada se vec sve znalo, i kako je s Djulzulejhom, i kako je sa mnom, pustio sam glasa niz dah, pa sam ga drzao i drzao, ljudi su mogli otici do kuce, provjeriti jesu li se djeca vratila iz skole i vratiti se ,stigli bi prije nego sto uzeh glas.Pjevao sam, a sve pogledavajuci Alagu Idrizovica kako mu nije drago , ali ne toliko jer su me toliki ljudi culi, pa ce sad reci da sam bolji od njega, jasno je njemu da svijet govori i ono sto ne misli, nego je Alaga patio sto ja mogu ono sto on nikada nije i nece. Kad sam zavrsio, priso je , poljubio me i sapnuo- Svaka cast!, a bolje bi bilo da je rekao-Je.em ti mater seljacku!, ili ne bi bilo bolje, nego bi meni bilo draze i mozda mi zivot poslije ne bi krenuo ovim tokom. Ali ne krivim Alagu, Boze sacuvaj, nego samo govorim kako bi bilo bolje i za mene i za njega."

Djul Zulejha po bostanu seta
sa mednom se rosom razgovara

Medna roso, gdje si zimovala
u djevojke, pod bijelim vratom

Gdje se nizu biser i merdzani
eto gdje sam zimu zimovala