Onda postaneš siva eminencija koju svi oslovljavaju s: Hmm,
akademiče ; Molit ću lijepo
akademika da nam... ; Kako Vi,
akademiče, Evo, kad razgovaramo, pođimo od
akademika..
i sl.. (nešto kao u centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića

)
Tako da, jednom kad dodješ na taj nivo, sve druge potrebe prestaju.. Jednostavno - bivstvuješ.. Ali bivstvuješ kao
akademikPazi, kako ti zvuči; zamisli samo:
akademik davors...
Znam, znam.. da se naježiš, jelda?