Prč jaraca, prababa zmija, Pokoljenje gladno kruha, Gladno slobode, Gladno pičke

PETAR GUDELJ...

...Dogodi se u nekom od naroda, po nekom nerazjašnjenom usudu, da se u rijetkim cikličkim krugovima pojavi pjesnik koji može bez imalo dvoumice ponijeti sintagmu ''živi klasik''...
Petar Opačić

...Besprimjeran je način na koji Petar Gudelj postoji u književnosti, rijedak je način na koji on gradi svoj tekst, svoju kršku pjesmu. I ta pjesma je rijetka. Nečuvena!
Ivan Lovrenović

...Po Gudeljevim dinarskim plitvinama isparava se kozije mlijeko i jareći mliječ, a u njima, kao i u vučijim i janjećim očima, plivaju zvijezde i nebesa.
Miroslav Palameta

...Napisavši, jednom davno, jedan od najdemonskijih, najbolnijih i, istovremeno, najimpresivnijih stihova u našoj poeziji poslednjih decenija (''Silovah žensku kost'', u pesmi ''Žena u ravnici''), pesnik Petar Gudelj je osudio sebe na opredeljenu sudbinu: govoriti u biti bez ostatka, ogoljeno i jasno...
Adam Puslojić

Poklonite se zrnje, velikanu.. Rekao bih, bez mnogo misli, svakome osim T.S. Eliota i Octavia Paza. Gudelj je Pjesnik.
Njegovu poeziju sam fotokopirao i vezao u skripte. Tražio. Ma, tragao za njom.
Jednom sam, pukim slučajem, prije tri godine, kod uličnog prodavača u Zagrebu vidio i kupio njegovu knjigu koja je čekala, ukaljana prašinom iz kašuna punog knjiga nesretnica koje se mogu kupiti za deset kuna. Deset kuna. Imao sam VUK U NOVINAMA, izbor njegove poezije. Žuti knjižurak, koji mi je postao jedan od najbitnijih isto poslijepodne koje sam proveo po tramvajima čitajući tu snagu njegovih tvrdih, divljih riječi, oštrih kao škripa.
Lično sam imao čast da ga upoznam i uradim intervju s njim, opet u Zagrebu, ljetos. Intervju lijepim na link dole, a objavio sam ga na knjizevnost.org:
http://knjizevnost.org/index.php?subaction=showfull&id=1181591200&archive=&start_from=&ucat=4&kategorija=4

Živi povučeno u Baškoj vodi... Čovjek.. Živa legenda.. Pjesnik!

BIO SAM GROMOM

Bio sam gromom.
Bio sam grom.

Hoću li ikada proputovati još
kroz tvoje tijelo?

Munjo, ženo, travo.

Bio sam grom po noći,
po danu poskok
između tvojih sisa.

U kojem li je drvetu sad
tvoje grlo?

Moja nebeska zmijo.

Iz koje li me ptice noćas
dozivaš krikom?

------

RUKE U KRIŽU

Ruke u križu i krik podivljao
u srebrenom lišću maslina.

Krv je topla i po smilju miriše.

Slan pljusak. Preko kamena
mutna se kosa prosula.

Tišina ljubi noć u čempresima.

Mostar, 11.ožujka 1953.
------

HRVATSKI BISKUP

To je onaj u vučjoj koži.
Opasao se poskokom.

To nije knjiga, to mu je
u naramku janje.

To nije Duh sveti, to mu je
nad glavom jastreb.

Dolazi iz dinarskog krša.
Za njim puše bura.

Oženjen je. Žena mu je vučica.
Sestra mu je zmija.

Ima djecu po brdima:
sikću, cikću, urlaju, laju.

Crkva mu je pećina.
U pećini ovce i pčele.

Kadi kaduljom.
Pričešćuje kljenovom korom.

Tri jezika govori.
Plače tri plača.

Prokleo ga Sveti Otac.
Izopćila ga Mater Crkva.

Marš napolje iz moje utrobe.
Marš napolje iz moje knjige.

U jame, u ponore, u škripe.
Među zmije, među munje, među Hrvate.

Budi vilenjak.
Tuci se s oblacima.

Glagoljaj glagoljicom.
Piši bosančicom.

Usijecaj je u kamen.
Urezuj u svoju kost.

Ne dajte mu u Split,
ni u Zadar, ni u Kotor, ni u Trogir.

Bacajte na nj
drvlje, kamenje, kletve.

On je u krv pretopio
ilirsko zlato.

Nalio loze.
Nalio voćke.

Nalio janjce.
Nalio djecu.

Zacvjetao cvijetom.
Zapečatio očima.

Pokoljite mu loze.
Pokoljite mu voćke.

Pokoljite mu janjce.
Pokoljite mu djecu.

Rascvjetajte.
Raspečatite.

Natočite mješine
ilirskog zlata.

Pozlatite
rimska vrata.

Baška Voda, 23. lipnja 1979