La Boheme

[liberthin]

Postovani,
Dobro dosli u drustvo 'prokletih pjesnika', bohema...

[liberthin]

Kazivajte ovdje sve o vasoj agoniji, u cemu trazite utjehu i skolniste (u kojem picu...)...i sve ono sto utice bolno na vas. Dakle, jos jednom zelim dobrodoslicu...u La Boheme ! ! !

[lj(ubica)sti]

Ako uzmemo realan presjek aktualna vremena i prostora - daklem, lokacija: StarMo, Hercegovina (kolonija: Bošnja i ždamo Hercegovina), a aktualni trenutak - vječito kretenoidno poraće. Apsolutno opravdavam heroin!

I to nije nikakav pičkarasti pesimizam ili pjesničko teljenje, to je objektivno stanje svijesti - ako želimo biti iskreni jedni prema drugima! Drugo je ako ćemo se prenemagat - onda su ljudi u biti dobri - ko što i jesu, i ja kao kršćanin apsolutno stojim iza toga, ali im vrijeme i prostor zadaju da su primarno mahniti (što bjesomučno većina pokušava sakriti) i gotovo organski okrutni (tuđa patnja je užitak!)...

Smisao bi bio u prihvaćanju zadatih okolnosti i aktivnom sudjelovanju (pa makar i u peksinluku), da bi dobio puni spektar stvari okolo i da bi (vrlo jednostavno rečeno) ojačao kao osoba (kao institucija!) - nakon čega slijedi, sasvim logično prilagođavanje svijeta svojim uzusima - jer si dovoljno jak da to možeš - pa ćemo da vidimo kakav je to tvoj / moj / naš svijet u biti - jel stvarno dobar?? Ili jednako (ako ne i gore) mahnit i okrutan...??

Neke se stvari mogu kupiti novcem, za sve ostalo - tu je križ na Humu.

[Ludi Radoje]

Mah.. Pokušaš, daš sve od sebe, al kad je kurata sudbina, kurata je dibidus! Cvijeće treba zaliti, kućne ljubimce odnjegovati, biti korektan s ljudima i paziti da ti glasno žvakanje kolegice na poslu s povremenim mljackavim uzdisajem ne povuče onu malu crvenu žičicu pa da ne eksplodiraju nebesa nad tobom kad se spustiš bijesom pravednika na sve žohare.

Ne smiješ dirnuti u cure tj. žene Koje su zapasale u dob kao skakavci na Banat. Odmah ispadaš agresor nad svim tim okicama iza kojih čuče dušice pune topline i šege iza kojih se krije prepreden merifetluk kakav samo žena umije da istka pod maskom nejakosti. O, braćo muška. Biti iskren i čojstven (makar pomalo od oboje), a pritom muško u današnjem modernom svijetu sloboda, gejeva i internet književnika (i to Loših do Boga!) znači biti osuđen na robovanje! Jer, moraš je tretirati kao damu, jer je ljepši (fizički slabiji) spol, s druge strane moraš tolerisati njenu divlju (čitaj, e dosta smo mi žene robovale) stranu, tako da ti ona, kao bokser s dva para ruku, sa svake strane nađe meko tkivo, jer ne možeš biti idiot, prvenstveno radi sebe. A ona može jer su sestre tlačene vijekovima, i toga je dosta, hajmo nadoknađivat! Jednakost i špice! Do mjere kad jednakost krene uz dlaku (čitaj kad jadnog muškića ispali na mjesec i kad mu se ukaže bijes pravednika), tad se u toj, je li, modernoj, divljoj i sl, ukaže dama i svetica, nježna ženica.. I jebeš ga tad...

O braćo muška... Ma jebo patetiku.. Pazite šta radite!

Posvuda su!

 

[Arieka]

(...) u cemu trazite utjehu i skolniste (u kojem picu...)...(...)

preporucujem ovo



nekih 70% alkohola, apolutno boemski.

[liberthin]

izbljedi od absinta dzep, i odma nije boemski 

[Ludi Radoje]

Ma kakav pusti absint. To je gol kurac! Ako neko treba da pije te zavrzlame i iz kojeg razloga, (izuzev vlastitog zadovoljstva, što čovjek mora da poštuje, jel) onda ja nisam odavde, ili šta? Hitler je pio taj sok, pa padao u delirijume i imao vizije, pa ispade belaj od drugog svjetskog radi Űbermenscha. (Ima to u nekoj od e-knjiga na sajtu, vidio sam..)

Ali na stranu to, ja pijem rakiju. Dobru, domaću i toplu. I to ne zato što sam boem ili neki pjesnik (pa po tome treba da se ne perem i visim po kafanama, ili šta?), nego zato što je volim. I nije mi to neki čvrst argument postojanja ili životnog stila, kad bi bilo tako, sjedio bih skupa s zaraslim kronerima po lokalnim kafančugama i u sedam ujutru bio namiren s tri četiri ljute. Jok, brate, pijem šta god da pijem kao što i jedem šta god da jedem, nema to nikakve veze s boemlukom. To je samo izvlakuša i prosto popunjavanje maštaroškog prostora za klince s puno slobodnog vremena.

Zato se kanite disertisanja o rakijetinama i napišite štagod, ako vam se piše. Ili igrajte fudbala ili nečeg.. Treba se malo istrčati.. Kad se čovjek oznoji, pročisti se i ne da mu se da promišlja o oblacima i fermentiranom voću i povrću.

Čuj absint boemski.. Kakvi su to bogati boemi, to košta ko kuća. Vidio sam to jednom u nekom bugarskom kurvaluku.

Haj na zdravlje! I pišimo, pišimo, pišimo!!

[toro]

Domicilan sam -dakle postojim. To je sve sto bih ja imao reci svojim rijecima.

[neko-neko]

absint je dobro pice, sad sto ga neki trpaju u neke grupice , to je druga stvar. Radije bih pila bocu absinta svaki dan vec casicu rakije okusila...No, o ukusima se ne raspravlja...

Samo mi ne diraj absint ihihihih

[Redskin]

o absintu...


ko se vatrom igra...

jednom probah, u dalekoj zemlji i daleko mu kuca bila od moje!

a nisam neka mekana dušica i nije me jednostavno oboriti s nogu.

srecom, kod nas se prodaju raznorazne pizdarije koje s absintom zajednicko imaju samo jedno - ime...



...


"Nakon prve čaše vidite stvari onakvim, kakve bi vi htjeli da budu. Nakon druge vidite ih onakvim, kakve nisu. Na kraju ih vidite onakvim, kakve zaista jesu, što je najgora stvar na svijetu."
-- Oscar Wilde --

Rimljani su je zvali absinthium (absinthial - lat. gorak), a Grci apsinthion, što znači "nepitak" (zbog gorkog okusa).

Artemisia absinthium (pelin), biljka posvećena božici Artemidi, upotrebljava se u medicini već više od 3500 godina. Grci su je smatrali lijekom protiv trovanja kukutom i gljivama, a Hipokrat ju je prepisivao protiv žutice, reumatizma, anemije i menstrualnih tegoba. Absinthe, pelin u svojoj francuskoj verziji, ipak je najpoznatiji kao glavni sastojak likera, čiji je recept, prema legendi, vještičije djelo.

Apsint je liker koji se proizvodi od anisa, pelina i šećera, a sadrži i do 72 posto alkohola. Navodno ga je prvi put pripravio dr. Pierre Ordinaire 1792., a svoj "lijek" nazvao je Artemisia Absinthium. Napitak ubrzo dobiva nadimak "La Fée Verte" ili "zelena vila", zbog svoje specifične boje. Ovaj lijek ubrzo postaje omiljeno piće, pogotovo među francuskim vojnicima u Sjevernoj Africi, koji su u apsint počeli dodavati anis da mu poprave okus.

Vrhunac popularnosti apsint je dostigao između 1880. i 1914. godine, kada je postao simbol boemskog duha Pariza. Francuzi su 1874. popili 700 hiljada litara ovog pića, a do 1910. njegova potrošnja se popela na 36 miliona litara u godini.

Zaštitni znak apsinta je kreacija Oskara Vajlda: smaragdno-zelena vila (l’heure verte) koja napijene prevodi u carstvo apsintalnih halucinacija čarobnim žezlom od opala. Osim Wilde-a, apsint je bio omiljen i medu drugim umjetnicima tog doba. Izmedu ostalih, pili su ga Ernest Dawson, Pablo Picaso, Artur Rimbaud i Boudler.

Najvatreniji poštovalac apsint-kulture bio je, ipak, Van Gogh. Omaž ovom piću dao je svojim djelom “Flaša apsinta”, a sa apsintom je žvakao pelin kako bi u organizam unio što više apsintola.

U ludilu izazvanom trovanjem apsintom je pojeo neke slike i otkinuo svoje uho, a na njegovom grobu raste bijeli kedar, po cijem je klasičnom imenu “thuja” aktivna supstanca apsinta i dobila ime. Ernest Hemingvej je napisao “Za kim zvona zvone” pod uticajem apsinta.

Američke vlasti zabranjuju apsint 1912. zbog velika broja alkoholičara, a 1920. započinje doba prohibicije, potpune zabrane alkohola.

Slijedeći primjer SAD-a, uskoro i ostale države zabranjuju apsint, a Francuska uvodi zabranu 1915. No piće je bilo toliko popularno da se i dalje prodavalo. Proizvođači su se na razne načine dovijali kako prikriti činjenicu da prodaju apsint; neki su išli čak toliko daleko da su apsint prodavali kao tonik za kosu. Zanimljivo je da apsint nikada nije bio zabranjivan u Velikoj Britaniji, niti u Španjolskoj.

Francuska, međutim, ponovo obnavlja proizvodnju tog slavnog kontroverznog pića. Tako Francois Guy, nasljednik poznate destilerije iz Pontarliera, ponovno počinje proizvoditi apsint, no njegov će napitak morati biti znatno blaži od svojih "originalnih" prethodnika. U litri pića količina "thujonea" - neurotoksina koji je glavni krivac za halucinacije uživatelja apsinta - ne smije prelaziti 10 mg!

Konzumiranje apsinta je predstavljalo poseban ritual. Za to se upotrebljavala posebna kašika, perforirana, duga i spljoštena kao špahtla. Ona bi stajala na rubu visoke čaše, u kojoj se nalazio gusti, smaragdno-zeleni apsint, nasut do nivoa označenog na čaši. Na kašiku bi se stavljala kocka šećera, a preko nje bi se pažljivo sipala voda, koja bi u kapljicama padala u piće. Kapi vode bi se u dodiru sa apsintom pretvarale u bjeličasti trag. Šećer bi ublažio gorčinu, a svaka kap vode bi izazivala pretapanje zelene u boju opala, što je proizvodilo vrlo atraktivnu vizuelnu senzaciju.

Ova osobina trava koje ulaze u sastav apsinta vas uvjerava da vaše skupo piće nije razblaženo prije nego vam je usuto u čašu. Efekat zamućivanja je nazvan louche i ostavlja snažan vizuelni utisak na onoga ko ga prvi put gleda.

Danas je moguce kupiti više vrsta apsinta. Od najrafiniranijih poput “Logan Fils” cija je cijena oko 200€ za litar, preko “standardnih” cija se cijena kreće od 100 do 150€ sve do najjeftinijih u čijoj su proizvodnji preskočene neke faze u destilaciji, a koji nisu mnogo skuplji od ostalih žestokih pića ali mogu biti izuzetno štetni za zdravlje.

Pretjerano konzumiranje nekvalitetnog apsinta može dovesti do mamurluka, grčeva ili epileptičnih napada, naročito kod mladih ljudi.

Džon Foterhil, iz “Moje tri krčme”:
“Sjedio sam jedne noći u Café Royal. Bilo je jako kasno. Pio sam sam. Baš sam ušao u treću fazu kad je voda došla u rukama konobara sve do moje stolice. Počeo je da je prosipa po podu. ‘Vrijeme da se ide, gospodine’, rekao mi je, ‘bojim se da sada morate da idete’. Opet je prosuo vodu. ‘Zalivaš cvijeće? To je divno! Koje je tvoje omiljeno cvijeće’ , upitah ga, a on mi ne odgovori. ‘Ja volim tulipane’, rekoh mu jer mi se činilo da nije raspoložen za priču. ‘Sad stvarno morate da idete, gospodine’, ponovi mi kao da nisam čuo. ‘Siguran sam da i ti najviše voliš tulipane’, htio sam da ga oraspoložim. Dok me iznosio da me izbaci na ulicu vidio sam kako stotine ljudi sa tulipanima umjesto glava trči oko mene”.

Sve stvari koje je volio i zaboravio vraćale su mu se kada bi okusio tog neprozirnog napitka, gorkog napitka tečne alhemije koja je umrtvljavala jezik zagrijevala mozak, zagrijevala stomak, mijenjala ideje -
Ernest Hemingwaj "Za kim zvona zvone"


kad budem imao vremena iskopat cu negdje na kompu podugacak spisak umjetnika koje je absint stajao glave!



i jos jednom - daleko mu kuca bila!

[neko-neko]

Yes, uvijek je pice/knjiiga/rijec krivo sto se mi ne mozemo obuzdati... ahhh baaa.............

[liberthin]

E jel' netko cuo za Noc Boema...imal' zainteresovanih

[Ludi Radoje]

Ispiti... mmrh.. Nocna mora svakog postenog studenta.. Je li makar neki jak fakultet? Tipa, jesi naucio sta konkretno?
inace.. kifle, kajmak i suha jaretina kazu laku noc.. Ku noc...

[liberthin]

Ekonomiju guram...a naravno da se uci, jel' nesta konkretno zanima 

[liberthin]

Imal' zainteresovanih za ''Noc Boema'' 

Gdje ste boemi, nije valjda moguce da ih je ponestalo u ovom ''modernom'' svijetu prepunog -kicha-