Žene na naslovnicama

[tramtincica]

Gledam naslove po književnim i inim portalima. "Nobelova nagrada ženi!", "I Bookera dobila žena!"
Sve sa uskličnicima. Što mislite o tome? Jesu li žene još uvijek toliko čuđenje u književnosti da je samo rod vrijedan izvlačenja u naslov?

[Ludi Radoje]

Mislim da nisu čuđenje.. Možda tamo negdje po proplancima rumena obraza i gojna sira još uvijek vlada princip da dobra žena dobro trpi, ali mislim da je svugdje u normalnom svijetu, uključujući naše (grozomorne prostore čemerika i genijalnosti) prostore to da žena ovo-ono, kao dobar dan. Makar oni koji nisu kreteni tako misle, a ja sam kretene davno eliminisao iz života..
Također mislim da su žene zahuktala armija koja juriša da porazi svoju ne(dovoljnu)zastupljenost i osveti se za propušteno...

[JohanMose]

Još smo mi negdje pod miškom svijeta... Doduše, Tratinčice, čija je ta vijest: Nobelova nagrada ženi?
Koje joj je porijeklo? Jer bi bilo zanimljivo da neki zapadnjaci čije vilice pucaju od jednakosti i raznobojnosti takvo što puste...

[tramtincica]

Naslov i uskličnici su sa Booksine stranice.

ostali domaći mediji malo su suzdržaniji pa tako, recimo, Novi list navodi:
"Nakon Elfriede Jelinek prije tri godine, sad je ponovno književni Nobel pripao ženi"

sumnjam da bi politički korektni zapadnjaci tako nešto pustili, što god pritom privatno mislili.

[đubre]

Mislim da si pogrešno protumačila upotrebe uskličnika u medijima, glede uspjeha žena u književnosti. Mislim, ako se ne varam, da je feministički diskurs otpočeo tek 1792. godine, i to knjigom Wallstonecraftove Odbrane prava žena, mada je tek 1918. godine kataklizmom u muškoj historiji omogućen početak emancipacija žena. Međutim, njihova borba protiv djelovanja patrijarhalne ideologije, što odvajkada reproducira sama sebe, razvijala se paradoksalno.
Ako uzmemo primjer Virdžinije Vulf i njenog jakog pristupa uticaja Frojdove psihoanalize, možemo utvrditi da je stablo, bar meni, današnje ženske književnosti upravo posijano ovdje. Naime, podsvijesni porivi vrše jak pritisak na čovjekovu svijest, te shodno tome dolazi do poremećaja u racionalnom ponašanju kod istog. Međutim, žene zbog svog ondašnjeg položaja u društvu su podložne silama podsvijesti još i više negoli muškarci. Zato se kod njih javlja ''rascijep svijesti''. Samim tim, žena piše sa pozicije podsvijesti, i to je tzv. ''ženska rečenica''. Međutim, ovim tvrdnjama se mnoge kasnije feministkinje ne slažu, jer su izgrađene na osnovu Frojdove Psihoanalize.  Frojd žensku psihu nije pripisao društveno patrijarhalnom položaju, već biologiji, tj. ''zavist na penisu'', kako je to nazvala Kejt Milet u svojevremenom uspostavljanju razlike između ''spola'' i roda''. Onda slijedi Šouvalterova distinkcija između feminističke kritike i ginokritike. Dakle, javila se ginokritika, iliti ginotekst kao odvajanje od androteksta (tj. muški romani i njihova uloga žene u istom). Zatim, H. Cixous uvodi u feminističku teoriju kritikovanje logocentrizma, sa njegovim hijerarhijskim postavljenim binarnim opozicijama (u smislu da se stvari razumiju u odnosu na njihove suprotnosti), u kojima žena uvijek predstavlja ono DRUGO. Onda se javlja i ''falocentrizam'', oznaka povezanosti društvenih i ideoloških sistema u službi patrijarhata. Odvajkada moć se pripisuje biološkom penisu. Znači da imamo posebnu, tj. ''žensku književnost'', koja se izučava u svim iole razvijenijim zemljama kao zasebna književnost, potpuno odvojena od one muške. Zanimljivo je i to da ženska književnost ima iste razvojne faze kao kod književnosti afričkih Crnaca, kao dugo potlačena grupa od evropsko-muške literature ''univerzalnih i nezaobilaznih pravila''.
Upravo zato mediji stavljaju uskličnike, ne zbog ismijavanja žena, andrgoine poetike, feminističke kritike, već zbog ''ženskog pisma'' i ginoteksta koji se uistinu razlikuje od pomenutih ''ženskih'' pokreta. Ovo je pobjeda nove književnosti, ne one što se odvajkada čita, već druge zasebne i originalne. Tema je zanimljiva, ima se o njoj mnogo toga reći...

[tramtincica]

ako sam te dobro razumjela kažeš da žene i samo žene pišu nešto bitno različito i novo,  neku dosad neviđenu književnost, a Booksa je to prepoznala, pa nalupala uskličnike.
Nikako se ne mogu složiti s tobom, a čini mi se da i teorija (femino-, gino- ili kako već) više nije tako nepokolebljiva. Evo što kaže Darija Žilić za cunterview.

[đubre]

ako sam te dobro razumjela kažeš da žene i samo žene pišu nešto bitno različito i novo,  neku dosad neviđenu književnost, a Booksa je to prepoznala, pa nalupala uskličnike.
Nikako se ne mogu složiti s tobom, a čini mi se da i teorija (femino-, gino- ili kako već) više nije tako nepokolebljiva. Evo što kaže Darija Žilić za cunterview.

''Žensko pismo'' je vrsta pisanja, a ne oznaka spola autora. Današnja teorija feminizma ima temelje, ustvari, ona je legitimni nasljednik ''ženskog pokreta'' iz 60-tih godina, tako da to nije ''nešto novo, neka dosad neviđenja književnost''. Ona ima izrazito orijentiranu kritičku misao: položaj žene u muškom svijetu, identitet žene, pravo na svoj jezik, različitosti svog spola, androcentička osnova književnosti i o potrebi ginokritike, etc.  Međutim danas u samom okviru feminizma dolazi do radikalnih saznanja da sve žene nisu iste, niti se nalaze u istoj situaciji. Samim tim, uzdrmana je ''ženska estetika'' na način na koji je uzdrman zapadnocentrizam u postmodernoj i post-strukturalizmu. ''Ženska književnost'', odnosno ''bijela srednja klasa'', kao nekoć i zapadnocentrizam, postavljaju marginalizaciju i univerzalnost nad ženama, koje se nalaze na samom rubu margine  na kojoj se žene u muškom svijetu inače nalaze, u književnosti. Opozicija im je npr. kao Indijka Gayatry Chakravorty Spivak, koja se u rasprave uključila sa stanovišta neomarksizma i postkolonijlane kritike. Dakle, uvedena su, pored ostalih, i nova društvena i politička pitanja rase i klase. Pa uskličniici mogu predstavljati i senzaciju, iznenađenje sa obzirom u kakvoj se situaciji današnji feminizam nalazi, jer ruku na srce pravi vrhunac je bio 70-ih godina kada su pojedinačnim krčilačkim radovima isticale: K. Milet, Šouvalter, Gilbert, S. Gubar, J. Kristeve, L. Irigay, H. Cixous, sa zanimljivim kombiniranjem lingvistike, semiotike, sociologije, psihanalize, etc.

[Ludi Radoje]

Znam šta govoriš Đubre. Ima to smisla.

[schultz]

Gledam naslove po književnim i inim portalima. "Nobelova nagrada ženi!", "I Bookera dobila žena!"
Sve sa uskličnicima. Što mislite o tome? Jesu li žene još uvijek toliko čuđenje u književnosti da je samo rod vrijedan izvlačenja u naslov?

ali zato žene još čekaju na pobjedu u Big Brotheru, a to puk voli više nego nobela i bookera skupa...

[tramtincica]

ali zato žene još čekaju na pobjedu u Big Brotheru, a to puk voli više nego nobela i bookera skupa...

istina.