Postavio sam temu «Duhovna i transcendentalna književnost», a potom je pobrisao, pročitavši šta sam napisao. Uvidio sam da je moj pristup suviše intenzivan, te da moje neskriveno oduševljenje vedskom duhovnošću i naukom počinje da miriše na prozelitizam! Razmišljao sam da ako uzmem isključivo šturi znanstveni pristup i lišim ga svog proživljenog iskustva, neću dobiti ništa više od nule, mada je i to upitno. Ako proširim pristup svojim vlastitim iskustvom, onda će sva nauka dobiti smisao, ali ako pretjeram, onda se ne radi o predstavljanju vlastitog iskustva, već o određenom nametanju ili vrbovanju, što nikako nije cilj predstavljanja vedske znanosti.
Suština je iznad svih imenovanja i svih znanosti, te je veoma teško suočiti se s tim paradoksom, prihvaćajući autoritet Veda, a kamoli tek prodrijeti dublje u bit vedske znanosti.
Drevni ep Mahabharata, pored Ramajane veliki dragulj indijske i općenito svjetske književnosti, bogata je riznica za sve književne tragače, baš kao i sva prateća književnost koja se dijelom razvila nad prvim epom, ili njegovim najpoznatijim dijelom, Bhagavad gitom, ili Pjesmom Božjom. Vjerovanja za koja se tvrdi da su nastavak vedske tradicije, što je dijelom i dokazano arheološkim i drugim znanstvenim nalazima, Bhagavad gitu pronalaze izvorom suvremenog monoteističkog vjerovanja koje je rezultiralo vaišnavizmom, trećom najvećom monoteističkom religijom na svijetu, poslije kršćanstva i islama, ali je na neki način utjecalo ne samo na abrahamske religije, već i na grčku i velikim dijelom rimsku kulturu. Mahabharata, odnosno Bhagavad gita, opisuje događaje koji su odigrali prije više od 5.000 godina.
Međutim, kada bismo se bavili isključivo spekulacijom, ubrzo bismo ovaj svijet pretvorili u još neugodnije mjesto, a kada bi pravili poređenje između monoteističkih religija danas, zaključak bi opet zastao u nemogućoj integraciji, bez obzira što je vrsta vjerovanja izvana ista, a iznutra vrlo slična, s obzirom da su ljudi krajnje reprezentacije, a nad svim ljudima vladaju isti fizički i viši zakoni, te nema dvojbe da itekako logike ima u zaključku koji se odnosi na nižu vrijednost imenovanja u odnosu na prirodan način djelovanja svih ljudskih bića, bezuvjetno, sa svim njihovim prirodnim karakteristikama, uključujući i sentimentalna pitanja, poput nacionalnih, vjerskih i drugih osjećaja vezanih uz kolektiv ili grupu.
Nad Bhagavad gitom oduševljavao se Goethe, vjerovatno je Hesse Gitu pročitao najmanje 20 puta, dok je Einstein, zaronivši sa Krišnom u taj čudesni svijet iznad ovoga ostao upitan tek kako je Bog stvorio svijet, dok mu je sve ostalo, kako je izjavio, navodno bilo jasno. Mnogo se spekulisalo, nad sanskritom su postojale nesuglasice, postojalo je mnoštvo različitih tumačenja, ali svakako je najuzvišenije ono koje nas je podučilo pravilnom vlastitom promišljanju nad svime predstavljenim. Bhagavad gita kakva jeste sadrži komentare autentičnog gurua, Šrila Prabhupada, koji nam na način svojstven sljedbeniku jedne od 4 autentične vedske sampradaye (učenička naslijeđa), ali i prilagođen našem, zapadnjačkom mentalitetu, pojašnjava Bhagavad gitu, koju tako možemo sagledati u mnogo kvalitetnijem svjetlu, pritom kušavši izvorne stihove i počuvši jezik za koji je znanstveno ustanovljeno da predstavlja korijen indoeuropskih jezika.
I pazite, da ne biste, onako kao ja, u suviše strastvenom pristupu plašili drugu djecu, polako, nigdje vam se ne žuri.
Bhagavad gita, za najupornije, nalazi se na
www.poklon.org. Ipak je bolje da nabavite štampani primjerak.
Kako sam načuo, uskoro će biti pokrenuta akcija darovanja Bhagavad gite, o čemu ćete biti obaviješteni.
