"Onostrano" u srpskoj drami

[marijadina]

 U srpskoj drami javljaju se "zivi mrtvci", precesto. Da l je neko razmisljao o tom motivu? Sta mislite zasto ga nasi dramski pisci toliko cesto koriste i sta time postizu?  Evo u kojim dramama sam se ja susrela s tim: Cudo u Sarganu, Kamen za pod glavu, Sabirni centar, Srpska drama, Transilvanija... Javlja li se jos negdje?

[marijadina]

Ovo izgleda nikoga ne interesuje!

[Ludi Radoje]

Svi smo mi Morlaci, Dinaridi, Ravničari i Divljaci. U našem (mislim na sve ove srodne južne slavenske duše, osim Slovenaca) narodu onostrano je tek iskočilo iz kuće. Tek su babe juče prestale hukati i kucati o drvo, pljuvati i micati se smjesta da zlo ne čuje. Silna patnja kroz silne godine učinila je svoje. Zato je onostrano tu. Konstantno pored nas.

Ne bi rekao da je samo drama u pitanju. To je stil života i teret vijekova.

[bookeraj]

nisam toliko proučavala dramu, srpsku ili ovih prostora, ali moram se složiti s Ludim Radojem - praznovjerje i duhovi s jedne strane, mudrost predaka s druge. Pa se onda kao odmak pojavilo to da se forsirala stvarnosna proza.

[Malvina]

Zanimljivo zapažanje, marijadina!
 Na žalost, nisam pročitala dovoljno da bih komentarisala.
Jako mi je drago što su pokrenute teme vezane za dramu, jer mi je to skrenulo pažnju na deo književnosti koji sam poprilično zanemarila. Danas ću uzeti Saru Kejn iz biblioteke.
Volela bih da čujem još dobrih preporuka.

[marijadina]

Vidim da drama bas i nije omiljena tema. I jako mi je zao zbog toga. Jer je drama, kao sto sinisa Kovacevic kaze, carica svih rodova.

[bookeraj]

meni osobno je to roman - car svih rodova (volim i dobre kratke priče, daleko od toga). Ne znam, možda je to zato što dramu doživljavam vrstom nekakve... "primijenjene književnosti", koja svoju punu svrhu doživljava tek kad se uprizori i postavi na kazališne daske.

[marijadina]

Pa i nije to bas tako. Drama je i kao knjizevno djelo cjelovita.

[JohanMose]

Pa i nije to bas tako. Drama je i kao knjizevno djelo cjelovita.

Draga marijadina, ja volim dramu. Jako. Intenzivno sam se bavio teatrom preko sedam godina, igrao k'o lud, putovao, pisao, čak ponešto i režirao. Čitao sam drame kako dijete jede kekse - obilato i nezasito. Znam brojne i drugujem s brojnim dramaturginjama. Da ne pominjem glumce. Dakle - dramu definitivno volim.

S jedne strane se slažem s bookeraj kad kaže da je doživljava kao primijenjenu književnost. Često dijelim taj osjećaj. Ali s druge ima drama koje su bolesno dobre i potpune, čak kad ih ''suho'' čitaš. Da ne idemo dalje od klasika, pogledaj Šekspira. Ili Pintera. Bokte.. 

Što se tiče carice svih rodova - ne bi se usudio da budem toliko pretenciozno uopšten ni oko čega. Ako bi, onda bi rekao da je s moje tačke gledišta poezija carica rodova jer je skok u dalj. Roman, priče, putopisi, pa i drame pješače. Poezija prenosi osjećaj u trenutku.

Paa..

[n!xau]

Očekivano da će Siniča Kovačević za dramu to reći, ta cijeli život se bavi istom. Sinša je odvjetnik drame, njen zastupnik.
Ovdje se očito radi o ukusu, a znamo šta latini o tome kažu (iako se nebi složio).
Preferiram prozu, ali ne osporavam književnu vrijednost drame i poštujem je ako ne i više od proze bilo koje vrste (vjerojatno zbog činjenice što prozu danas svi pišu, tako i ja), ali trenutno se pronalazim u čitanju romana, novela ili viceva i to je književna vrsta.
Jasno da su Ibsenove ili Čehovljove drame cjelovite, zašto moje priče nisu cjelovite?!

[bookeraj]

dapače, jasno je da je cjelovita. samo kažem da kao čitateljica dajem prednost nekim drugim vrstama ispred drame (Johane, pripadamo sličnim generacijama, od osnovne škole igram u dramskim družinama, od kojih su neke srednjoškolske bile i prilično cijenjene, poput Zlotvora, pa sam pokušala i u nezavisnim produkcijama da se okušam, ali to je neslavno propalo nakon jedne odigrane Snjeguljice...)

[marijadina]

Otišli smo daleko od teme o kojoj sam ovdje željela razgovarati. JohanMose, pošto si se toliko intezivno bavio dramom, možeš li da mi kažes da li si se igdje u svjetskoj dramaturgiji susreo sa dupliranjem dramskog vremena na način na koji to recimo radi Dušan Kovačević u Sabirnom centru? Da li se još negdje, osim kod nas pojavljuju živi mrtvaci ( ne duhovi, kao što je duh oca u Hamletu, već mrtvaci kakvi su recimo u Čudu u Šarganu)? i šta uopšte misliš o tpm postupku?