Koja je omiljena pjesma?

[neko-neko]

splash
     
     the illusion is that you are simply
reading this poem.
the reality is that this is
more than a
poem.
this is a beggar's knife.
this is a tulip.
this is a soldier marching
through Madrid.
this is you on your
death bed.
this is Li Po laughing
underground.
this is not a god-damned
poem.
this is a horse asleep.
a butterfly in
your brain.
this is the devil's
circus.
you are not reading this
on a page.
the page is reading
you.
feel it?
it's like a cobra. it's a hungry eagle circling the room.

this is not a poem. poems are dull,
they make you sleep.

these words force you
to a new
madness.

you have been blessed, you have been pushed into a
blinding area of
light.

the elephant dreams
with you
now.
the curve of space
bends and
laughs.

you can die now.
you can die now as
people were meant to
die:
great,
victorious,
hearing the music,
being the music,
roaring,
roaring,
roaring.



aaaaaaaaa.. charles bukowski

[bookeraj]

Dvije su (inače više ne čitam poeziju).

1. Tin Ujević - Svakidašnja jadikovka
2. Charles Bukowski - so you want to be a writer

[Nastasja Filipovna]

Jedna od boljih mi je Matoševa 'Utjeha kose'...

    Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
    U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
    Na visokom odru, u agoniji svijeća,
    Gotov da ti predam život kao žrtvu.

    Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
    U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
    Sumnjajući da su tamne oči jasne
    Odakle mi nekad bolji život sjao.

    Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
    Sve što očajanjem htjedoh da oživim
    U slijepoj stravi i u strasti muke,

    U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
    Samo kosa tvoja još je bila živa,
    Pa mi reče: — Miruj! U smrti se sniva.
Kako tužno 

[vortexmoon]

Hladno pivo i Ibrica Jusić su je obradili I to dobro.

[Ludi Radoje]

...Kad budimo se sami
U času kad
Drhtimo od nežnosti
Usne koje bi ljubile
Izmucavaju molitve slomljenom kamenu...

[Malvina]

E, tako sam se dobro provela prelistavajući različite odzive na ovu temu. Da kažem samo da bi nekih 5-6 pesama bile i u mojoj konkurenciji. Ja se večeras opredeljujem za ovo:

Možda

Prelepa ženo s mladežom na licu,
ako si devojka, sa mnom pođi,
ako si udata, idi svojim putem,
ako si udova, da vidimo, možda...

Indijanci Kečua (Peru)

[JohanMose]

Dooobro:

Jurak Ot Petrof: 1.000 orgazama kasnije

zajebana stvar
kad imaš osjećaj da se nešto očekuje od tebe
nešto kao savršena šansa za pravu grešku
a zašto da je ne učinimo, može nam bit,
kao kad pokupiš kurvu iz bara - ne znam je li vam se to dogodilo -
vadiš flašu konjaka iz frižidera
uđeš u taksi i odjebeš
u njenim gaćama - kakav vidik, kakva rupa
tu smo, baš na vrijeme da joj ga nabiješ u usta,
da ga sakriješ u karminu
da ga uvučeš među zube, sve do korijena jezika.
volim kurvice,
naročito kurvice koje drže do određenih manira:
zašto ločeš, zlato?
dođi, dođi kod mene
popušit ću te, pustit ću te dole - bio si tamo?
nije važno - pička nije cilj, pička je parking
dođi, zaboravi alarm
ta vrata, ta drolja
ti farovi te neće odvesti daleko.

još jedna čaša
dvije čaše
nemaš ključ, nije važno
možeš da odgrizeš grudnjak
da je baciš na leđa i obiješ zip
možeš da uletiš, znaš trik -
mali pritisak palcem i evo nas
savršeno goli, savršeno sami,
odvratno pijani beskorisni idioti koji love sjene u noći
tona je mraka iznad nas, ljepotice - pokaži mi rupu dovoljno duboku da nas srušim?
hajde, kretenu, ti nemaš vremena za pauzu
ovo je tvoj mir, tvoj momenat da me poljubiš u dupe
probaj - svejedno kako, odležala sam 1.000 orgazama
nije problem da odglumim još par.
sačekaj, kučko - znam to ludilo
što me siječe ko ivica zid
1.000 molitva sahranit ću noćas i
1.000 sjećanja nabit ti u pičku
kad konjak napuste boje
i kad si led jebe mater.

(prevod sa makedonskog:V. Trlek/Petrof)

[neko-neko]

Sara Teasdale

I Am Not Yours

I am not yours, not lost in you,
Not lost, although I long to be
Lost as a candle lit at noon,
Lost as a snowflake in the sea.

You love me, and I find you still
A spirit beautiful and bright,
Yet I am I, who long to be
Lost as a light is lost in light.

Oh plunge me deep in love—put out
My senses, leave me deaf and blind,
Swept by the tempest of your love,
A taper in a rushing wind.

[neko-neko]

Walt Whitman

A Noiseless, Patient Spider

A noiseless patient spider,
I mark'd where on a little promontory it stood isolated,
Mark'd how to explore the vacant vast surrounding,
It launch'd forth filament, filament, filament, out of itself,
Ever unreeling them, ever tirelessly speeding them.

And you O my soul where you stand,
Surrounded, detached, in measureless oceans of space,
Ceaselessly musing, venturing, throwing, seeking the spheres to connect them,
Till the bridge you will need be form'd, till the ductile anchor hold,
Till the gossamer thread you fling catch somewhere, O my soul.



William Blake

Love’s Secret

Never seek to tell thy love,
  Love that never told can be;
For the gentle wind doth move
  Silently, invisibly.
 
I told my love, I told my love,
  I told her all my heart,
Trembling, cold, in ghastly fears.
  Ah! she did depart!
 
Soon after she was gone from me,
  A traveller came by,
Silently, invisibly:
  He took her with a sigh.

[neko-neko]

Miladin Beric - Epilog

Nisam li drugacije zamisljao ovu noc,
purpurnu do zvijezda,
biserno-hladnom sobicku bez zidova
i dva malena svica utetovirana u tvoju kosu.
Bit ce da jesam jer samo klovnovi znaju
koliko je najcesce tuzno ono sto izaziva smijeh...

A ja jos uvijek nosim one iste
vagone neistovarene njeznosti ispod koze
kao usnulu obalu vrele krvi
u ocima koje su ponekad zelene.

Na sto te nocas sjeca sve to?
Dva svjetla u jednom mraku sta cine?
More ili moru...
Okean ili kap...
Trijumpf ili elegiju...

Znam,
vrijeme je rastanka
i svaka staza nekuda vodi...
osim unatrag.
A ja bih nocas upravo unatrag...

Ti dobro znas, biseri u mom oku ne poticu od kapi
vec od uplasenih svitaca koji ti vise ne pripadaju.
Rukama sada gutam prazninu dok tisina postaje bodljikava,
kao noc usamljenog vojnika.
Prst sudbine... ili dva i po prsta sudbine?
Dvije jednake zvijezde nisu li najudaljenije?
U praskozorje kad nas vise ne bude
ostace samo milion pahulja vrelog snjega na vrsku granate.

I mjesec je svjestan da postoji jos samo dok pliva na povrsini vode,
kao posljednji camac u posljednoj noci,
a srebrni trak rijeke u njegovom oku je samo mac sudbine
koja ga dijeli na pola.
Zatvori vrata,
iza crvene zavjese je i crvena svjetlost.
manje crvena, a
ja iza nje ucim da zaboravim.

U svijetu slavuja i cvrcaka osim krvi postoji jos pjesma,
nemoj nikad bar to da zaboravis,
ostalo je uglavnom nevazno.

Mali moj svicu, ciji mrak nocas cinis blagim.


ovo je preslatka i predivna pjesmica uvukla mi se pod kozu sad , bas sad sad sad


Zeljko Krznaric - Ne volim te vise

Ne volim te vise da znas
ali uvijek mi tako ponekad
u vremenu dodjes
pa pomislim da si mi sve na svijetu
i ne mogu ni zamisliti
kako lezis u nekom drugom krevetu
a ista si i kad kisa pada i kad hlace obuces
i kad suknju skidas
a ne places nikad
jednog cu te dana ubiti zbog svega
jer si tako slatka
bezobrazna i kratka
ako ne racunam noge
jer si fina djevojcica
i najhrabrija kurva
jer si mi u oci usla
bez kucanja i srama
ubit cu te prije spavanja
da se probudis kao dama
da imas pune sobe ljubavi
kao zimnicu spremne
i ne volim te vise da znas
i sve ce novine pisati o tome
u restorane vise neces uci
ludo moja mala
neugledna plava
predivno stvorenje bozje i moje
raspitaj se kod prijatelja
sto je jos tvoje
a sto meni pripada
raspitaj se jer ne dam ti vise
ni da mislis
ubit cu te sto se skitas svijetom
policija ce te traziti
sto bludnicis s ljetom na javnom mjestu
pa ces onda opet k meni
dovoditi ljude
da me ubijaju dugo i da se cude
sto volis na meni
i ne volim te vise da znas
ali te trazim
jer si tako prosta i slatka kao sirup
jer si tako divlja
kad ti vrat zagrizem
a bas nikakva nisi kad te zubi bole
necu vise ni da mislim o tebi
dok si od mene daleko
sto ja znam ljubi li te netko
jer ti je toplo u sobi
bezobraznice mala
igraj se jos malo
dok mi mrak ne padne u krevet
ludo
cekam te i sutra
kao uvijek u devet.

[hux]

E je..ga to u krevet i devet mi pokvarise pjesmu

[0000]

Nije bas omiljena, ali...


O ubogom B.B.
Bertolt Brecht


Ja, Bertold Brecht, dolazim iz crnih šuma.
Moja  me majka unijela u gradove
Dok sam ležao u njezinu krilu. I hladnoća šuma
Ostat će u meni dok ne odumrem.

U asfaltnom sam gradu kod kuće. Od sama početka
Snabdjeven posmrtnim sakramentom:
Novinama. I duhan. I rakija:
Nepovjerljiv i lijen i zadovoljan na kraju.

Prijazan sam s ljudima. Stavljam na glavu
Krut šešir po njihovu običaju.
Kažem: to su životinje koje sasvim posebno mirišu
I kažem: ne mari, ja sam takva životinja.

U svoje prazne stolice – ljuljačke
Posadim s vremena na vrijeme prije podne nekoliko žena
I promatram ih bezbrižno i tiho im kažem:
U meni imate nekoga s kim ne možete računati.

Navečer okupljam oko sebe muškarce.
Oslovljavamo se tada s „džentlmen“ i spominjemo rad.
Oni drže noge na mom stolu
I kažu: ide nabolje. A ja ih ne pitam: kad?

Pred jutro, u sivu zoru, pišaju borovi
I njihova gamad, ptice, počinju vikati.
U to vrijeme ispijam svoju čašu u gradu i bacam
Od sebe opušak od cigarete i smireno zaspim.

Mi smo sjedali, lakoumni naraštaj,
U kućama za koje se smatralo da su nerazorive
(Tako smo gradili dugačka zdanja otoka Manhattan
I tanke antene koje zabavljaju Atlantsko more.)

Od ovih gradova ostat će: onaj koji je kroz njih prošao, vjetar!
Kuća veseli onoga tko jede: on je prazni žedno.
Mi znamo da smo privremeni
I nakon nas će doći: ništa što je vrijedno spomena.

Pri potresima koji će doći valjda neću
Dopustiti da mi se ugasi virdžinija u ogorčenju,
Ja, Bertolt Brecht, bačen u asfaltne gradove
Iz crnih šuma u rano doba moje majke.


Preveo s njemačkog Mario Kopić

[Malvina]

0000, sjajna pesma, svidja mi se. Hvala.

[0000]

Jos jedna.


PITANJA RADNIKA KOJI ČITA
B. Brecht

Ko je sagradio sedmovratu Tebu?
U knjigama pišu imena kraljeva.
Jesu li kraljevi dovlačili komade stena?
A višektarno razarani Vavilon,
ko ga je toliko puta sagradio? U kojim su kućama
zlatosjajne Lime stanovali graditelji?
Kud li su one večeri kad je kineski zid bio gotov otišli
zidari? Veliki Rim
pun je trijumfalnih lukova. Nad kim su
trijumfovali cezari?  Da li su u mnogoopevanoj Vizantiji
za stanovnike postojale samo palate? Čak i na
                                                       basnoslovnoj Atlantidi,
u noći dok ju je gutalo more, derali su se i zvali
davljenici svoje robove.
Mladi je Aleksandar osvojio Indiju.
On sam?
Cezar je potukao Gale.
Zar pored njega nije bio bar kuvar?
Filip je Španski plakao kad mu je flota
propala. Zar niko više?
Fridrih Drugi pobedio je u sedmogodišnjem ratu. Ko je
pobedio sem njega?
Svaka strana po pobeda.
Ko je spremao pobednu gozbu?
Svakih deset godina po jedan velikan.
Ko je podneo trošak?

Koliko podataka,
toliko pitanja.


Preveo B. Petrović

[neko-neko]

E je..ga to u krevet i devet mi pokvarise pjesmu

oooooooow ali zasto hhahaha

meni je preslatka..nije i nikad nece biti omiljena, obicno mi se nikad ne bi svidjele ove sladunjave stvarcice... ali ne znam zasto mi je ova upravo kul... mozda zbog onog -najhrabrija kurva- hahaa