Koja je omiljena pjesma?

[Malvina]

E, a ovo volim:

SLOVO O MUKAMA

Pomešah se sa stokom nerazumnom
i izjednačih se sa njom,
bivajući ubog dobrim delima,
a bogat strastima,
ispunjem sramom,
lišen Božje slobode,
osuđen od Boga,
oplakan od anđela,
bivajući na smeh besovima,
obličavan svojom savešću,
posramljen zlim svojim delima.

I pre smrti bivam mrtav,
i pre Suda sam se osuđujem,
pre beskrajne muke
sobom sam mučen od očajanja.

Sava Nemanjić

[hux]

Ma pjesma je super, nego mi se nekako krevet i devet nazor urimovase

[0000]

        Mišel Uelbek


        * * *

        Tolika već kucaše srca, na zemlji,
        A sitni predmeti stešnjeni po škrinjama
        Kazuju crnu i jadnu priču
        Onih koji ne doživeše ljubav na zemlji.
        Sitno suđe samaca starih,
        Načeti escajg ratne udovice,
        O, Bože! I maramice frajli starih,
        Interijer ormara, o, kako surov je život!
        Lepo poslagani predmeti a život sasma prazan,
        Večernji pazar, ostaci namirnica,
        Prazan pogled pred ekranom, nemoćno obedovanje
        Te na kraju bolest, koja još mučnijim čini sve,
        I umorno telo što sa zemljom se meša,
        Nikad ljubljeno telo što bez tajne gasne.

                                             
                                                       Preveo Boris Lazić

[Malvina]

"Nikad ljubljeno telo što bez tajne gasne."

To ću da zapamtim.

[neko-neko]

Enes Kisevic - Sve je u svemu

Izasao sam samo iz sna u san.
Lica se svoga ne sjecam.
Gubitka nema. Plakati cemu?
Opet sam tu. Sve je u svemu.

Dok bijah ko vi, lelujah zrak,
a sad sam kao svjetlost lak.
Tijelo mi vise ne baca sjenu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.

Izvan zivota, izvan smrti,
nikakve boli vise ne cutim.
Ne pitam tko sam. Nit tezim cemu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.

O, kad bih mogao, blazeni grebe,
od svega toga oduzet sebe
ja sve bih dao za mrvu zara,
da opet sebe iz nista stvaram.

M.B.Romanov - Tetovirana jesen

Ti i ne znas kako je carobno
znati da negdje postojis
jednako draga i krhka
i na poludjelom moru
u ovu tetoviranu jesen
koje se sve manje bojis
u svijetu u kojem leptiri
i ne docekaju zoru.

Sakriven u tvojim venama
ja sam kap sto ne otice
ma kako bili daleko
ma kako izgledali tudji,
srecom ne gube klovnovi
na kraju svake price
mada iz nje izlaze
bar za milimetar ludji.

A, ti, ti si zvijezda
zaspala na mom dlanu
i ja te cuvam i ne dam
i nemoj da se bojis,
a ako vec budes bodez
i napravis nekakvu ranu
i tad cu da budem sretan
sto jos uvijek negde postojis.


Enes Kišević - Zajedno ćemo svući tijela

Ne guši krik poljupcima
pusti glas
pusti glas u noć
neka misle da radjamo se
neka misle da umiremo
udahni me
svu me udahni
popij
do dna
do dna dna
zajedno ćemo svući tijela
i smijat ćemo se
i smijat ćemo se i plakati
zajedno
jos samo malo
jos samo malo se drži
za moje ruke od svjetla

[abudimir85]

H.W.Auden: XXX / Zaustavite satove...

Zaustavite sve satove, telefon isključite,
Sočnom kosti lavež psa spriječite,
Utišajte glasovire i uz bubanj prigušeni
Iznesite lijes, neka dođu ožalošćeni.

Neka zrakoplovi kruže jecajući nada mnom
Ispisujući na nebu poruku Mrtav je on,
Mašnu žalosti golubicama oko bijelog vrata stavite,
Prometni policajci neka nose crne pamučne rukavice.

Bio je moj Sjever, moj Jug, moj Istok i Zapad,
Moj radni tjedan i nedjeljnog odmora hlad,
Moje podne, moja ponoć, moj govor, moja pjesma;
Mislio sam da će ljubav vječno trajati: zabluda smiješna.

Zvijezde sada nisu poželjne, ugasite ih sve;
Spakirajte mjesec i sunce razoružajte;
Izlijte ocean i pometite šume sve.
Jer ništa više ne može krenuti na bolje.

Prijevod: Ante Budimir

[bookeraj]

Ante, dosta ti je dobar prijevod, sjećam se te pjesme iz udžbenika iz engleskog jezika, čitala sam je u originalu i odmah sam je prepoznala u prijevodu. To je jedna jako lijepa, nježna posmrtna pjesma.

[abudimir85]

Hvala.  Našao sam par prijevoda na netu, ali nisu mi baš najbolji. U mojoj knjižnici (BJ) ima samo jedna Auden-ova knjižica poezije s prijevodom iz 1960-ih tako da sam preveo kako sam umio da mogu uživati u pjesmi. Ipak, u originalu je doista divna, slažem se s tobom, nježna pjesma...

Slučajno naletjeh na Vaš forum u potrazi za prijevodima pa rekoh da stavim i svoj. Možda nekome posluži. 

[vortexmoon]

Vjerovali ili ne, ja sam se s tom pjesmom susrela u nekom ljubavnom filmu s Hugh Grantom i odmah mi se urezala u sjećanje.. Tamo ju je neki muškarac recitovao na sahrani svog prijatelja i jako se lijepo uklopila u svu tu scenu...

[bookeraj]

mislim da su Četiri vjenčanja i sprovod, ali nisam sigurna.

[vortexmoon]

Jeste, taj je.

Evo video: http://www.youtube.com/watch?v=b_a-eXIoyYA

[neko-neko]

Teška bolest
Dusko Trifunovic

Kakve li su tvoje misli
dok ja smišljam
kako da te pitam za njih

za te misli
sakrivene
iza tvoga mirisnog lica
na koje se privikavam

Eto ležiš
Evo ležim

oko nas je besposlena romantika
nož u zidu
i haljina tvoja njime
samo meni na videlu
prikovana


ja slušam tvoje srce
ono mojoj ljubomori malo kaže

ja hoću tvoje misli
ja hoću da uništim zadnju kap
u tvom tajnom kapilaru
gde se krije

povremeni san o njemu
o detinjstvu
o slobodi

ja hoću tvoje misli
sakrivene
iza tvoga opasno lepoga lica
na koje se ubistveno privikavam

A ti ćutiš
Nema leka

[NP]

Raymond Carver - Happiness

So early it's still almost dark out.
I'm near the window with coffee,
and the usual early morning stuff
that passes for thought.

When I see the boy and his friend
walking up the road
to deliver the newspaper.

They wear caps and sweaters,
and one boy has a bag over his shoulder.
They are so happy
they aren't saying anything, these boys.

I think if they could, they would take
each other's arm.
It's early in the morning,
and they are doing this thing together.

They come on, slowly.
The sky is taking on light,
though the moon still hangs pale over the water.

Such beauty that for a minute
death and ambition, even love,
doesn't enter into this.

Happiness. It comes on
unexpectedly. And goes beyond, really,
any early morning talk about it.

[°° marija]

Dobriša Cesarić
Molitva

Što htjedoh reći, davno sve sam
U djetinjstvu još reko bogu,
Ali da nisam kakav jesam
I da vjerovat još mogu,
Za ovo dijete koje volim,
Ovako boga bih da molim:

Svojim si zvijezdama napiso
U prazno nebo sve sudbine,
I mi smo samo tvoja miso,
Što sija zvjezdama iz tmine.
Svejedno dali ćemo stići
Na vrhove il past u bezdan,
Mi moramo tek ići, ići
Svud kud nas put vodi zvjezdan!

O dobri Bože, ako one
Zvijezde što sjaju njoj sudbinu
U nevolju i jad je gone,
U očajanje i crninu,
Milostiv pogled na nju svrni,
Gle, ima oči kao lane,
Od budućih joj dana crnih
Učini, Bože, svijetle dane!

Sve zvijezde što joj život mrače,
O dobri Bože, ti ugasi -
Sve one zvijezde koje znače
Besanih noći sijede vlasi,
I one koje bolest nose
U svojemu sjaju blijedom,
I one koje prijete bijedom.
I one koje prijete bijedom.

Al ako nećeš da ih zgasiš
I ako iskušenja treba,
Ti moraš, Bože, da je spasiš
Pred ponorima mostom neba.
I nemoj da joj život zgadiš,
Odrediv puno bola za nju,
A kada spustiš ruku na nju,
Spusti je samo da je gladiš!

[JohanMose]

    I poslije toga
    na koljenima izmeđ razbacanih jastuka
    misliš
    na smrt


    O dijete!
    Ja neću da te novim poljupcima smirim
    u zaborav
    Puštam da ti blijedim licem suze teku


    Sutra
    smirit će se tvoje srce
    koje sada očajalo tuče


    Sutra
    kad stupiš među svoje mlade druge
    s dvije tamne sjenke ispod očiju
    začudit će se tvoje mlade druge
    Al nijedna neće moći da otkrije
    skrivenu udno tvojih očiju
    blijedu zvijezdu


    Ne plači dijete: noć se plavi zimska
    Za mojim stopama će zapadati bijel visok snijeg


A.B.Šimić