Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Radionice pisanja  (Posjeta: 2012 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Blijedunjava Mjesečeva kći
Đače prvače
*
Spol: Ženski
Postova: 44



Profil
« : 26.12.2007, 10:29:30 »

Jeste li ikad bili na nekoj radionici kreativnog pisanja i šta mislite o toj sve popularnijoj pojavi?
Evidentirano
ksanaks
Đače prvače
*
Spol: Ženski
Postova: 14



Profil WWW
« Odgovor #1 : 27.12.2007, 12:08:06 »

joj nasa profesorica nam obecava vec godinu dana napraviti takvo nesto..
ja se sva zapalila za to...
al jos uvijek nista...
:'(
Evidentirano

Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise
Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo još vucem navike i sve na tome ostane
Ludi Radoje
Gost
« Odgovor #2 : 27.12.2007, 12:13:30 »

Ma dakako.. Šta bio? Jeo, pio, mio i sl.. Smješko

Mislim da je najveća vrijednost radionica kreativnog ili bilo kakvog drugog (zamisli radionicu psihotičnog ili seljačkog pisanja Smješko ) pisanja u tome što se ljudi okuraže da počnu pisati kući (kao sav pošten svijet). Ili u prirodi pored krvarećih sutona ili pneumatskih bušilica, ovisno o afinitetu, dakle poanta mi je da počnu pisati sami bez tutorove sise.
Radionice im daju opravdanje i šansu da napišu štagod, što je dobro. I većina ih nakon toga nastavi pisati u ubjeđenju da:
-nešto mogu
-im je to lijep hobi za dušu
ili odustanu od daljnjeg pisanja ako su stvarno za ku*ac, a vođa radionice dovoljno čovjek da im kaže.

Mislim da su, radi toga dobre.

S druge strane, da doprinose omasovljenju i popularizaciji pisanja, doprinose. Da to kurva i unižava književnost, hm.. s jedne strane jest samim time da svak ko može piše (a jeftine su olovke i papiri); a s druge strane daje toj cijeloj priči oko pisanja jedan drugi kontekst. Autoterapeutski, narodni, hobistički.

Ne znam. Mislim da su te radionice dobra stvar! Ali da ih ne treba previše brkati s književnošću.

ps - u slučaju dobrog predavača, čovjek može stvarno nešto da nauči.. Smješko
Evidentirano
Blijedunjava Mjesečeva kći
Đače prvače
*
Spol: Ženski
Postova: 44



Profil
« Odgovor #3 : 27.12.2007, 12:53:30 »

Mislis da stvarno moze da se nauci da se pise na takvim mestima, ili je vise poenta u druzenju i razmeni iskustava? Ako si bio, reci nam detaljnije, kakva radionica, ko je vodio, sta se radilo tamo i sl.
Evidentirano
Ludi Radoje
Gost
« Odgovor #4 : 27.12.2007, 01:20:42 »

Ja ih nisam nikad pretjerano volio.. Stoga sam licno pohađao samo par radionica..
Izdvajam radionicu pisanja dramskog teksta koju je vodila Cica Ostojić. Na njoj sam naučio dosta o kompoziciji drame i kako žonglirati elementima kako bi bila što čvršća, što prije nisam znao.. To mi je bilo korisno i osjetio sam moć dramskog teksta. Te odmah nakon radionice pisao kao lud i još luđi..

Ali sam bio blizu ili procesa radionice ili blizak s ljudima koji su vodili takve radionice hrpetinu puta.. I stoga imam čvrste stavove (koje sam iznio u postu naviše Smješko )

Naučiti se pisati na radionici Apsolutno ne može. To je isto kao kad neki klinac koji voli tenis odigra partiju s Pitom Samprasom ili sl.. Ili imaš ili nemaš sam od sebe. Da preciziram, ili imaš talenat ili nemaš sam od sebe.. Pisanje je zanat kao i frizerski, naučiš figure i pisanu estetiku, ali sadržaj tvori pisca.. Sadržaj, ne forma.. Forma samo pomaže.. A sadržaj se ne uči..

Na radionici možeš naučiti kako graditi tu formu, ako ne znaš... Tipa pisati kratku priču ili, štajaznam, haiku...

A poznanstva uvijek dobro dođu...

Mislim, u pitanju ići ili ne ići; zastupam (kao i za sve ostalo u životu) Ići!
Evidentirano
tramtincica
Književnik
****
Spol: Ženski
Postova: 316



Profil WWW
« Odgovor #5 : 27.12.2007, 09:50:37 »

Ja sam prošle zime pohađala radionicu koju je vodio prof. Ferić.
Dva puta tjedno sastajali smo se s Ferićem i svaki put je trebalo napisati zadaću. Dvije priče tjedno, to je puno pisanja. Mislim da mi je najviše koristilo što sam shvatila da mogu navesti svoj mozak da konstantno smišlja priče. Znala sam se probuditi s gotovom pričom u glavi, samo ju je trebalo zapisati. Neke od tih priča su prilično uspjele, poslije sam ih slala po natječajima.
Korisne su i kritike. netko misli da je majstor opisa, ali kad deset ljudi počne okretati očima, zamisli se ne bi li mogao ipak malo skratiti. Ferić nam je dao neke opće smjernice i dosta primjera, ne i gotova pravila.
Ne slažem se s Ludim Radojem. Kod dobrog dijela polaznika radionica vidio se napredak u pisanju od početnih sastavaka do priča koje su čitali na završetku radionice. Pomogle su kritike, a pomoglo je i što smo isprobavali različite stvari. nekome je bilo otkriće da može napisati priču  gotovo svu u dijalogu, netko je naučio da kod opisa tržnice ne mora opisivati svaku jabuku da bi dao kompletnu sliku.
Meni je bilo teško ponovo napisati jednu Carverovu priču, a da ne kopira original.

Talent je preduvjet, ali tehniku malo tko ima iz prvog pokušaja. Konačno, zašto bi pisanje bilo drugačije od svih ostalih umjetnosti? Slikari, glazbenici, plesači, svi imaju škole i akademije, zašto bi se od pisaca očekivalo da sve nauče sami?

sad čitam Novakovićevu Radionicu pisanja fikcije, udžbenik za kolegije kreativnog pisanja na američkim sveučilištima. dosta toga čini mi se kao opće poznato, ali svejedno preporučujem.
« Zadnja izmjena: 27.12.2007, 09:52:25 tramtincica » Evidentirano
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na: