22. 03. 2010. u 19:34
Piše: dr. Željko Barišić
U subotu 21. 08. su u cafeu Rockatansky u Makarskoj nastupila trojica mostarskih pjesnika Marinović, Krešić i Karanović. Svojim živim i prepoznatljivim nastupom taj svojevrsni pjesnički band su prolili što friške, što starije stihove na vrelu i ljepljivu makarsku noć te time napravili nešto što u turističkom mjestu naviknutom na hedonizam i konzumerizam najgore vrste nije viđeno valjda nikada.
Osim što ima festival stripa koji se nekim čudom uspio etablirati ovo dalmatinsko mjesto apsolutno ne poznaje takve sadržaje. Kao da postoji kakva kletva pa svemu što ima kreativnosti i ideje zabranjeno je prismrdjeti. No, to u poplavi petparačkih zabava u okolnim kafićima i na rivi te općenito katastrofalnih sadržaja na obali, od kojih su vrhunac primjerice 'pjena party' ili malo dalje 'Splitsko ljeto' ili 'Dubrovačke ljetne igre' dozlaboga dosadne, predvidive i skupe manifestacije, nimalo ne čudi.
Kakva je općenito situacija tamo dalo se saznati primjerice od muža vlasnice cafea koji je Njemac i koji imaju dvoje djece kako jedva čeka da zapali nazad u Berlin. Čovjek je jednostavno ospunut kako osim betonizacije, apartmanizacije i jagme za novcima u mjestu i regiji se ne nudi apsolutno ništa, te ga je za razumjeti što za svoju obitelj želi nešto više. Stoga je bilo iluzorno očekivati da će ovi sjajni autori privući neki veći interes publike, posebice medija, zauzetih predstavljanjem najnovijih jahti i aferama silikonskih fufica i ocvalih jebača. No ljudi koji su došli mogli su zaista uživati. Što se mene tiče ja sam pročitavši najavu za ovaj događaj bez imalo krzmanja zapalio iz Splita, a usput poveo i nešto publike, među kojoj je bio i zasigurno najmlađi poetski fan večeri dvogodišnji sin Leonardo.
Performans se sastojao u naizmjeničnom čitanju po tri pjesme višekratno i duhovitim opservacijama ponaosob. Svatko tko je upoznat s radom ovih autora zna da njihove pjesme izravno, inteligentno, stilski sjajno, duhovito ect. govore o sadašnjem trenutku u Mostaru, u BiH i šire.
Našlo se tu gramzivih gostujućih profesora, triper esforovaca, besramno plaćenih viskih predstavnika, korumpiranih domaćih političara, jadnika izgubljenih u bespućima tranzicije i isključivosti, zapravo buljuk svega onoga što čini i diktira današnji naš život u ovim krajevima. I sve to skupa je nepatvorena pjesnička opservacija i dokument vremena u kojem živimo. Briljantno napisan, nije naodmet to ponavljati, jer momci su se latili nečega što sigurno neće baciti stigmu na poeziju kao nešto unjkavo, dosadno i nerazumljivo. Naprotiv. S njima poezija živi onu čarobnost i neslućene dimenzije koju jedino ona može dosegnuti. A, o čemu se radi vrlo lako ćete saznati ako pronađete njihov zajednički pjesnički prvjenac 'Usred grada tmurnoga nalaktih se da povratim' objavljen 2006. –e, a kada su neobično za tašte pjesničke karaktere nastupili zajedno te prijavili zbirku na Fondaciju za izdavaštvo Federacije BiH i odmah naišli na zanimanje i podršku čitatelja i slušatelja. No, kako to nije objelodanjeno uz veliku pompu i kod nekog izdavača koji ima jaču distribuciju, knjigu je teže pronaći, te preporučam da autore izravno kontaktirate te naručite primjerak. A, paralelno s pjesništvom oni isto tako uspješno vode teatar SIRA te s njime od srednjoškolskih dana periodično nastupaju.
Naravno da ovaj njihov izvrsni rad nije adekvatno popraćen, tako da njihovi novi projekti nisu dovoljno prepoznati te i dalje muku muče sa nastupima, izdavačima i potporama. No, to je stara i dosadna priča u koju smo svi mi koji osjećamo potrebu nešto uraditi jako dobro znamo. Nije isključeno ako se tako nastavi da neće primjeniti strategiju iskakanja iz pjene ili možda pokušati kao DJ-evi na Zrću, te zasemplati koju strofu i time se približiti širokim narodnim masama zauzetih kultom tjela i prokletstvom kredita i kamata.
Bilo kako bilo ono zbog čega mogu biti mirni je bezrezervna podrška ljudi koji ih poznaju i njihova mladost, te je vjerovati da ovaj njihov entuzijazam neće izdahnuti, a da će se u međuvremenu stvari koje čine infrastrukturu kulture poboljšati. U ovo drugo malo sumnjam, zato ljudi pronađite neki tamo vaš Rockatansky, mikrofon u šake i opletite! Uostalom, pada mi na pamet zašto ne bi primjerice u Makarskoj napravili neki stalni program poezije na plaži pa da pjesnici i pjesnikinje u kupaćim gaćicama i toplesima pokažu svoja neodoljiva tijela i vrhunske umotvorine te počmu semplati, solirati, recitirati itd. Jer, kažu, sve se na kraju svodi na ponudu i potražnja, tako da uključiti se u opće trendove samo po sebi se nameće.
A, za ovaj put direktno iskačući iz pjene, preplanulog torza kojemu nijedna Čehinja ne može odoljeti, izdvajam dvije o kopanju i jednu o profesorima koji, čini se, najradije bi malo mladog mesa omirisali;
------
Narod je jamijo kopat
Narod je jamijo kopat
Od noseva do masovne iza kuće
I rupe za trešanja
Oboje iza kuće
I neće na dobro
Izbezumljeni očevici svjedoče svoja trumatična iskustva
Kako narod pronalaze u svojim posljednjim hropcima sklupčanih pokraj raspaljenih freza na njivama
Dok freze paranoidno sriču svoje zadnje kapi mješavine
Snažnije iz naroda nalaze u predsmrtnom živčanom grču
Koji zabacuje s lijeve nadesno i obratno
Gadno je za gledati
I sigurno neće na dobro
Jer je narod nemilice jamijo kopat ko budala!
Sunce cijedi sol iz tjela
Mozak sahne, preskače i bulazni
Neprirodno je toliko kopat
Ali, džaba...
Sve ukazuje na to da se narod ne zna držati pravila o pravilnom rukovanju dikelom i krasnom
Ne drži se liječničkih savjeta i ne postupa po dijagnozama
Toliko puta je dokazano da se narodu ne može kazat
Nama je kopat, ko vode se napit
Only God saves, kad narod jami kopat
Jamilo se kopat
I sve da hoćeš, sad više i ne može na dobro.
(Vlatko Marinović)
------
O, poštovanje
Poštovani,
Samo mi dajte motiku
Pa ćete vidjet belaja od mene
I koliko mogu kopat.
Unaprijed sam zahvalan
I ako me odbijete
Ali ako mi samo date motiku
Svu ću vam baštu prekopati
Besplatno.
To ono da se dokažem
A onda poslije
Tko zna
Možda i bude nešto od toga svega
Možda oženim vašu kćerku
Ili se zabijem autom u zid kuće
Pijan i drogiran
Ali sretan
Jer sam dosta kopao
A ja, poštovani,
Ja najviše volim
Kopati
Sve samo da se dokažem.
(Ivo Krešić)
------
Da da profesore
Da da profesore,
Bez Vaših riječi, bio bih Tabula rasa
Vi ste mjerodavni za moj usud
Motivirali ste me za sve što radim
Motivirali ste me da postojim
Vaša vješto prepisana knjiga koju ste mi prodali
Je meni istinska zvijezda vodilja
Da, da,
Želim biti baš kao Vi
Uistinu Ste više biće
Tako ste lijepi, duhoviti i potkovani
Da se stvarno nadam
Da Vas nitko neće sačekati negdje u mraku
Kad izlazili iz zasluženih kola
Koja su Vam bezgriješno ispolirali
Vaši bivši studenti u autopraoni
Bila bi šteta
Velika šteta
(Goran Karanović)
------
Poslušao, napio se, zapisao:
Željko Barišić
Rakitno/Split
Јовица Ђурђић: ”У ХАЉИНИ ЈОШ МИРИШЕ ЛАН”
Jelena Stojković-Mirić: “Uvek sve može nežnije"
Odgovor Radmili Lazić - Goran Cvetković, pozorišni kritičar
Vojislav Karanović : Pobuna protiv straha
Ajla Terzić: Pravila su kao korzet
Jasna Horvat: Moj je roman kao Rubikova kocka
Mile Stojić: Poezija je i prkos nepodnošljivoj inflaciji riječi
Biografija kao historiografija
Žorž Bataj: Metafizika zla i erotizam ćutanja
"Lomljenje vjetra" Ede Popovića: U Holdingu ništa nije sveto
Dragoljub Stanković, Barka tela, KOV, Vršac, 2010

Prošlo je sedamsedest godina od smrti Virdžinije Vulf. Zarad sećanja na veliku književnicu, predstavljamo vam snimak njenog glasa dok čita sopstveni esej „Craftsmanship” za emisiju BBC-ja emitovanu 29. aprila 1937. godine. Poslušajte!
Pesmu Gđa Faust britanske pesnikinje Kerol En Dafi, dobitnice nagrade T.S. Eliot (2006), ali i domaće a međunarodne nagrade Branko Radičević (2011), možete pročitati na stranama Kulturnog dodatka Politike, na ovom linku.
O pronicljivoj, razumnoj i nadasve poštenoj kritici medija koju je okupljenim novinarima upriličio Ginter Gras, možete čitati ovde.
Izdavačka kuća “Booka” objaviće novi roman Frederika Begbedea "Ljubav traje tri godine". Vest o tome možete pročitati na ovom linku, a njegovo gostovanje u emisiji „Nedjeljom u dva” (novembar 2007) pogledati ovde.
„Guardian” je nakon izjave književnika i nobelovca V. S. Naipaula da mu nijedna žena nije ravna u pisanju, osmislio test u kojem se nudi 10 odlomaka iz 10 različitih knjiga, a vi morate procijeniti radi li se o autoru ili autorici. Guardian-ov test i sami možete „isprobati”...
Pisma koja je Mileva Marić-Ajnštajn pisala svojim kumovima iz Ciriha od 1935. do 1941. godine u Novi Sad, objavljena u knjizi “Dragi moji kumovi”. Opširnije.

Američki pisac Philip Roth dobitnik je međunarodne književne nagrade Man Booker. Vest o tome pročitajte ovde .
Kritika je uglavnom bila suglasna, Wallace je dostojni nasljednik Pynchona i DeLilla, najtalentiraniji američki prozaik koji se pojavio u posljednjih 30 godina. “Književnost treba opisati što to znači biti jebeno ljudsko biće. Želim pisati strastvenu moralističku prozu”, govorio je David Foster Wallace. Ovih dana objavljen je njegov nedovršeni roman “The Pale King”, djelo na kojem je radio desetljeće pred smrt. Opširnije.
Beograđanka Tea Obreht dobitnica je ovogodišnje britanske "Orindž" nagrade za svoj prvi roman "Tigrova žena" (The Tiger's Wife) o nedavnim sukobima na Balkanu. Knjigu će objaviti izdavačka kuća „Laguna”, pa će ona, od septembra, biti dostupna i našim čitaocima. Saznajte više!
Dobitnik glavne književne nagrade ovogodišnjeg sajma knjiga u Leipzigu 28-godišnji je Clemens Johann Setz. On je u jednom intervjuu rekao: 'Realizam je najlakši put da bi se došlo do srži jednog lika ili priče. Zbog toga se mnogi pisci zaustavljaju kada imaju priliku otići u nadrealno ili fantastično, jer smatraju da se to ne uklapa. Ali u znanstveno-fantastičnom je itekako moguće opisati jednu figuru, čak mnogo bolje nego jezikom svakodnevice. Za mene je to pitanje iskrenosti.' Saznajte više.
"Vavilonska kula od knjiga", impresivna umetnička instalacija sagrađena od 30.000 knjiga napisanih na raznim jezicima sveta, podignuta je na San Martinu, centralnom gradskom trgu Buenos Airesa, povodom proglašenja tog grada od strane UNESCO-a za svetsku prestonicu knjige 2011. godine. Kako, pročitajte ovde.
Thomas Pynchon vjerojatno je kandidat broj jedan za status najvećeg suvremenog američkog književnika. Kao da nema dovoljno bizarnih stvari povezanih s Thomasom Pynchonom, osmi maj od sad će u javnosti biti poznat i kao Dan Pynchona .
У Европи сада имамо врло добре законе, и ако је судити по „папирима” жена је равноправна мушкарцу. Међутим још увек је јака традиција дискриминације – каже за „Политику” Дача Мараини. Опширније.
Književni portali:
Za ljubitelje SF&F-a:
Online knjižare:
Besplatne e-knjige:
Književni blogovi:
Sajtovi pisaca:
Ostalo
Sve što vas zanima o autoru romana Krvoslednici, Manchester City Blues i WAR možete naći na: Sajt pisca - Saša Stojanović Čarli
------
Zavirite u Jurski park, novu knjigu Željka Barišića, mnoštvo čuda Vas očekuje.
Kontakt: robertmlinarec@yahoo.com
Cijena: 80 KN ili 20 KM ili 1000 DIN
------
Ovdje možete reklamirati svoj rad, knjigu, blog ili neku četvrtu književnu dranguliju. Cijena simbolična, prostor ponuđen! Javite se! (knjizevnost.org@gmail.com)