23. 04. 2010. u 08:31
Nekoliko riječi urednika o posljednjoj ali ne i zadnjoj knjizi Željka Barišića
Željko Barišić (Mostar, 1967.) pojavio se sa na našoj književnoj sceni romanom »Bilo jednom u Zagrebu« (Stajer Graf, Zagreb, 2006.). Objavljivao je, i to i dalje čini, poeziju i prozu u mnoštvu domaćih i stranih književnih i časopisa za kulturu, a ponešto od toga je i prevedeno. Dobitnik je nagrade Matice hrvatske za pripovijetku.
Ovaj hercegovačko-zagrebačko-splitski autor – rođen je i odrastao u Hercegovini, živio i školovao se u Zagrebu, a do daljnjeg živi s obitelji u Splitu – aktivni je sudionik književnih festivala, sajmova i promocija, iako se drži po strani od književnih krugova i klanova. S jedne strane, možda je razlog tomu što je Barišić dr. stomatologije i puno radno vrijeme provodi u ordinaciji, za razliku od slobodnih pisaca i novinara koji potpuno raspolažu svojim slobodnim vremenom (ma što to značilo!). S druge strane, zanimanje koje pruža financijsku neovisnost od književnih honorara gotovo je aristokratska pozicija u našoj kulturi i malom tržištu knjiga gdje se većina sudionika bavim pukim preživljavanjem. Željko Barišić kontinuirano piše i objavljuje, nije netko tko je napravio samo izlet u književnost. Dok se u svom prvom romanu »Bilo jednom u Zagrebu«, uglavnom bavi studentima koji se na razne načine snalaze u glavnom gradu i pokušavaju pronaći neka uporišta u njemu (uz političke promjene koje u pozadini daju dodatnu dimenziju cijelom romanu), ova knjiga priča tematski i jezično je mnogo raznolikija i bogatija.
Ovdje se vraćam na sintagmu hercegovačko-zagrebačko-splitski autor, kako bi naglasio da Barišić koristi razne izričaje, ali uglavnom sleng(ove) kako bi postigao autentičnost situacije, pa i jezikom potvrdio pripadnost likova nekom miljeu ili subkulturi. Tematski su priče vrlo raznolike, no uglavnom su urbane, prate životne situacije, ponekad su na razini anegdota iz gradskog života ili opisuju zanimljive događaje – tu je Barišić zapravo storyteller, pripovjedač iz tradicije usmene književnosti koji zanimljivo priča i zadržava pažnju slušatelja/čitatelja.
Pripovijedanje je baza Barišićevog »koncepta«; logično nizanje događaja, praćeno duhovitim komentarima, autentičnim jezikom i neobičnim situacijama. No, to nikako ne znači da autor nema jasno mišljenje i stav o našoj svakodnevici ili bliskoj prošlosti. Zanimljivo je i Barišićevo ratno iskustvo koje razotkriva situaciju koja baš i nije za udžbenike povijesti, a vrlo je životna i proživljena.
Autor je sposoban ispisati i vrlo sentimentalne, zavičajne retke, primjerice u priči »Kad bi me samo još jednom dozvala«, o sprovodu bake s kojom je odrastao dok su roditelji radili u inozemstvu. Sjajno nižući asocijacije i prisjećanja, uz istovremenu »grubost današnjeg svijeta« Barišić nas vraća u svoje djetinjstvo onim neizrečenim; možemo samo naslutiti koliko je baka bila nježna i brižna.
Željko Barišić je ne samo kao autor, već i kao osoba vrlo različitih interesa i silne energije – od stomatologije i književ nosti do brzih motora i borilačkih sportova. A pritom živi i obitelj- skim životom. Dakle, životnih iskustava mu nikako ne manjka. I upravo će jedan od njegovih hobija (borilački sportovi) biti tema sljedećeg romana koji će se uskoro pojaviti. Jednom sam u šali prijatelju koji me je pitao »kakav je zapra- vo taj pisac Željko Barišić?« rekao: »On ti doslovno može sve – i razbiti zube i popraviti zube! I napisati sjajnu knjigu!«
Robert Mlinarec
(Knjizevnost.org)
Јовица Ђурђић: ”У ХАЉИНИ ЈОШ МИРИШЕ ЛАН”
Jelena Stojković-Mirić: “Uvek sve može nežnije"
Odgovor Radmili Lazić - Goran Cvetković, pozorišni kritičar
Vojislav Karanović : Pobuna protiv straha
Ajla Terzić: Pravila su kao korzet
Jasna Horvat: Moj je roman kao Rubikova kocka
Mile Stojić: Poezija je i prkos nepodnošljivoj inflaciji riječi
Biografija kao historiografija
Žorž Bataj: Metafizika zla i erotizam ćutanja
"Lomljenje vjetra" Ede Popovića: U Holdingu ništa nije sveto
Dragoljub Stanković, Barka tela, KOV, Vršac, 2010

Prošlo je sedamsedest godina od smrti Virdžinije Vulf. Zarad sećanja na veliku književnicu, predstavljamo vam snimak njenog glasa dok čita sopstveni esej „Craftsmanship” za emisiju BBC-ja emitovanu 29. aprila 1937. godine. Poslušajte!
Pesmu Gđa Faust britanske pesnikinje Kerol En Dafi, dobitnice nagrade T.S. Eliot (2006), ali i domaće a međunarodne nagrade Branko Radičević (2011), možete pročitati na stranama Kulturnog dodatka Politike, na ovom linku.
O pronicljivoj, razumnoj i nadasve poštenoj kritici medija koju je okupljenim novinarima upriličio Ginter Gras, možete čitati ovde.
Izdavačka kuća “Booka” objaviće novi roman Frederika Begbedea "Ljubav traje tri godine". Vest o tome možete pročitati na ovom linku, a njegovo gostovanje u emisiji „Nedjeljom u dva” (novembar 2007) pogledati ovde.
„Guardian” je nakon izjave književnika i nobelovca V. S. Naipaula da mu nijedna žena nije ravna u pisanju, osmislio test u kojem se nudi 10 odlomaka iz 10 različitih knjiga, a vi morate procijeniti radi li se o autoru ili autorici. Guardian-ov test i sami možete „isprobati”...
Pisma koja je Mileva Marić-Ajnštajn pisala svojim kumovima iz Ciriha od 1935. do 1941. godine u Novi Sad, objavljena u knjizi “Dragi moji kumovi”. Opširnije.

Američki pisac Philip Roth dobitnik je međunarodne književne nagrade Man Booker. Vest o tome pročitajte ovde .
Kritika je uglavnom bila suglasna, Wallace je dostojni nasljednik Pynchona i DeLilla, najtalentiraniji američki prozaik koji se pojavio u posljednjih 30 godina. “Književnost treba opisati što to znači biti jebeno ljudsko biće. Želim pisati strastvenu moralističku prozu”, govorio je David Foster Wallace. Ovih dana objavljen je njegov nedovršeni roman “The Pale King”, djelo na kojem je radio desetljeće pred smrt. Opširnije.
Beograđanka Tea Obreht dobitnica je ovogodišnje britanske "Orindž" nagrade za svoj prvi roman "Tigrova žena" (The Tiger's Wife) o nedavnim sukobima na Balkanu. Knjigu će objaviti izdavačka kuća „Laguna”, pa će ona, od septembra, biti dostupna i našim čitaocima. Saznajte više!
Dobitnik glavne književne nagrade ovogodišnjeg sajma knjiga u Leipzigu 28-godišnji je Clemens Johann Setz. On je u jednom intervjuu rekao: 'Realizam je najlakši put da bi se došlo do srži jednog lika ili priče. Zbog toga se mnogi pisci zaustavljaju kada imaju priliku otići u nadrealno ili fantastično, jer smatraju da se to ne uklapa. Ali u znanstveno-fantastičnom je itekako moguće opisati jednu figuru, čak mnogo bolje nego jezikom svakodnevice. Za mene je to pitanje iskrenosti.' Saznajte više.
"Vavilonska kula od knjiga", impresivna umetnička instalacija sagrađena od 30.000 knjiga napisanih na raznim jezicima sveta, podignuta je na San Martinu, centralnom gradskom trgu Buenos Airesa, povodom proglašenja tog grada od strane UNESCO-a za svetsku prestonicu knjige 2011. godine. Kako, pročitajte ovde.
Thomas Pynchon vjerojatno je kandidat broj jedan za status najvećeg suvremenog američkog književnika. Kao da nema dovoljno bizarnih stvari povezanih s Thomasom Pynchonom, osmi maj od sad će u javnosti biti poznat i kao Dan Pynchona .
У Европи сада имамо врло добре законе, и ако је судити по „папирима” жена је равноправна мушкарцу. Међутим још увек је јака традиција дискриминације – каже за „Политику” Дача Мараини. Опширније.
Književni portali:
Za ljubitelje SF&F-a:
Online knjižare:
Besplatne e-knjige:
Književni blogovi:
Sajtovi pisaca:
Ostalo
Sve što vas zanima o autoru romana Krvoslednici, Manchester City Blues i WAR možete naći na: Sajt pisca - Saša Stojanović Čarli
------
Zavirite u Jurski park, novu knjigu Željka Barišića, mnoštvo čuda Vas očekuje.
Kontakt: robertmlinarec@yahoo.com
Cijena: 80 KN ili 20 KM ili 1000 DIN
------
Ovdje možete reklamirati svoj rad, knjigu, blog ili neku četvrtu književnu dranguliju. Cijena simbolična, prostor ponuđen! Javite se! (knjizevnost.org@gmail.com)