'Hemingwayev brod' otkriva pisca u novom svjetlu

13. 10. 2011. u 23:04

O Ernestu Hemingwayu se toliko toga zna, iz njegovih romana, te brojnih novinskih članaka i biografija koje su dosad posvećene ovom nobelovcu, no čini se da je Paul Hendrickson u svojoj knjizi 'Hemingway's Boat', koja prati piščev život od 1934. do smrti, uspio napisati biografiju koja slavnog autora prikazuje u novom svjetlu.

U svojoj 35. godini života Ernest Hemingway je bio vjerojatno tada najslavniji pisac na svijetu. Već je objavio svoje klasične romane 'A sunce izlazi' i 'Zbogom oružje', koji su postali i veliki bestseleri, pisao je reportaže za najčitanije američke medije, uspješno se okušao u ulozi velikog zavodnika, lovca i ribolovca, avanturista i celebrityja.

Prijateljevao je s kolegama poput Scotta Fitzgeralda, Gertrude Stein i Ezre Pounda, jedinog kojeg se nikad nije odrekao, pa ni kada je ovaj fašist poludio nakon Drugog svjetskog rata. Te 1934. godine Hemingway je ostvario i svoj dugogodišnji san o kupnji broda, što je želio još kao dječak, nabavivši ribarsku brodicu kojom je plovio između Floride i Kube. Brod je nazvao Pilar, što je bilo njegovo omiljeno španjolsko žensko ime, i do kraja svojeg života je na njemu proveo mnogo vremena, ugostivši i ljude poput kolege Johna Dos Passosa. Taj je brod ujedno i polazišna točka nove i vrlo originalne biografije Ernesta Hemingwaya, naslovljene 'Hemingway's Boat' (Hemingwayev brod), s dugim i pomalo senzacionalističkim podnaslovom 'Everything He Loved in Life and Lost, 1934-1961'.

Razloga za strah ipak nema, jer autor spomenute knjige (koju je objavio Knopf) je Paul Hendrickson, nekoć ugledni novinar The Washington Posta, a odavno i nagrađivani pisac neuobičajenih publicističkih knjiga. Hendrickson ima običaj da poznatoj temi, za koju se misli da je već sve rečeno, pristupi iz nove i neočekivane perspektive, što mu je najviše uspjelo u knjizi 'Sons of Mississippi' kojom se bavio rasizmom na američkom Jugu.

Hendrickson je o dramatičnim godinama pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, odnosno pokretu koji je predvodio Martin Luther King, odlučio pisati iz perspektive bijelih šerifa Mississippija, koji su činili sve u svojoj moći da se segregacija crnaca što više produži. Za tu knjigu je autor dobio i National Book Award, iskazavši se ne samo originalnim pristupom i odličnim istraživanjem, nego i pamtljivim književnim stilom. Ukratko, Hemingway je u Hendricksonovim rukama itekako siguran, između ostaloga i jer je publicist veliki poklonik lika i djela slavnog američkog nobelovca.

'Hemingway's Boat' je knjiga koja nema namjeru 'razvaliti Hemingwaya', niti mu poricati književnu važnost, nego je Hendricksonov cilj proniknuti u Hemingwayeve tajne, ali i uhvatiti atmosferu vremena u kojem je živio i lokacija na kojima je obitavao. Hendrickson tako ujedno pripovijeda o Kubi prije revolucije Fidela Castra, o ribolovu na sabljarke, a svoju upoznatost sa svim relevantnim detaljima Hemingwayeva života demonstrira i pričom o samom brodu Pilar, koji dobiva poglavlje posvećeno vlastitoj povijesti, od toga tko ga je projektirao i izgradio, pa sve do toga kako je uopće došao u Hemingwayev posjed.

Ernest Hemingway je uvijek bio spoj, ponekad nezgrapan, različitih stvari, pa Hendrickson dio knjige posvećuje i njegovom odnosu s drugim književnicima. S mnogima je započinjao prijateljstva, koja je kasnije dramatično razvrgavao, te su mu pisma ispunjena gorkim razočaranjem u svoje kolege. Naravno, kao naklonjen ali i dalje skeptičan istražitelj, Hendrickson čitatelju ne nudi samo Hemingwayevu verziju događaja, nego ispuhuje piščevu samohvalu i mitologiziranje kad je to potrebno. S druge strane, danas je teško zamisliti koliki je kult vladao oko Hemingwaya i kolika je on bio inspiracija za mlade autore, o čemu najbolje svjedoči anegdota koju je ispričao Gabriel Garcia Marquez. Kao mladi kolumbijski novinar on je u drugoj polovici pedesetih posjetio Pariz, te je jednoga dana ugledao na ulici Hemingwaya s tadašnjom, kojom već po redu, suprugom. Mladi Marquez je bio toliko uzbuđen da se američkom nobelovcu nije usudio prići, nego mu je s druge strane ulice doviknuo 'Maestro!'. Hemingway se okrenuo prema nepoznatom mladom čovjeku, mahnuo mu i, prepoznavši njegovo latinoameričko porijeklo, doviknuo 'Adios, amigo!'. Onda se okrenuo i nestao u gradskoj gužvi. Naravno, Marquez se toga sjeća i danas.

Koliko god Ernest Hemingway bio fascinantan – kao vječni avanturist i kao književnik koji je započeo s nevjerojatno svježim i nesvakidašnjim književnim glasom, a završio kao karikatura samoga sebe – u knjizi 'Hemingway's Boat' ima još jedna osoba koja svojom kompleksnošću, životnim nedaćama i tragedijama može parirati nobelovcu. Riječ je o njegovom najmlađem sinu Gregoryju, briljantnom liječniku, koji je umro 2001. u 69. godini života. U tom trenutku se nalazio u ženskom zatvoru na Floridi, primljen pod imenom Gloria Hemingway. Više od toga nije uputno otkriti, osim reći da se knjiga Paula Hendrickosna 'Hemingway's Boat' itekako treba pročitati, ne samo kao biografija jednog pisca, nego kao vrijedno i samosvojno publicističko djelo.

 

Autor: Gordan Duhaček

 

tportal.hr

---

---

Frontpage Slideshow (version 2.0.0) - Copyright © 2006-2008 by JoomlaWorks

Rss