24. 08. 2010. u 19:11
Kao žanrovska odrednica – PLESNA PREDSTAVA. Jer – ja pod plesom podrazumevam sve što je telesni izraz, sve što se fizičkim habitusom glumca izražava na sceni, a, zamišljao sam da će, oslobodjeni terora reči i stiha, glumci pokazati posebnu maštovitost i domet poezije pokreta, kao moguću, mnogo bližu odrednicu SNA i SANJANJA, od poetskog teksta.
I eto, završen je i taj drugi pozorišni Festival na atraktivnoj Tvrdjavi Smederevskoj, koji je ove godine hrabro stavio u naslov i tu reč – pojam AMBIJENTALNO!...Istovremeno i izazov propagandnog nastupa, ali i obavezujuća kategorija koncepta i repertoara. Repertoar se, zapravo, sastojao od izabranih domaćih predstava, sa redovnog repertoara pozorišta u Beogradu, Kraljevu, Novom Sadu, Užicu i Somboru, kao i od predstava uličnih trupa i revijalnih mimohoda iz inoistranstva. Izuzetak je bila predstava na otvaranju koja je bila virtuozna cirkuska, ali i estetska atrakcija, na nivou velikih svetskih promocija vrhunskih sportskih sletova, a za kraj je specijalno izabran jedan amalgam ovog dvostrukog koncepta – revijalni nastup, opet jednog domaćeg pozorišta, sa predstavom sa redovnog repertoara i to izvan konkurencije, za nagradjene, SAN LETNJE NOĆI po Šekspiru, ali kao PLESNA PREDSTAVA Novosadsakog pozorišta Ujvideki szinhaz, na madjarskom jeziku, kao njihova druga pojava na Festivalu, posle ČOVEKOVE TRAGEDIJE Imrea Madača i Kokana Mladenovića.
Prirodno je što sam se nadao izvesnom uspehu ovog nastupa u atraktivnom prostoru Malog Grada, odlično restauriranog dela Tvrdjave visokih estetskih, ali i scenskih uslova. Te drvene stepenice uz ogromni zid do samog vrha – kao da idu pravo nebu pod oblake i smelo povezuju svetove koje Šekspir povezuje, konfrontira i ukršta, u svom Snu Ivanjske, najduže u godini, noći. Pa te platforme i razni zidovi i zidići, prozori i rupe u zidovima od starih greda, pa neki tajni prostori srednjevekovnih muka i radosti, u visinama i daljinama drevnih zidina, pa ta voda dobrog i strašnog Dunava, svuda oko tvrdjave, ali i u šancu oko zidina Malog Grada... Mostovi i mostići, kule i puškarnice!..Već sam, u svom snu, video veliko Šekspirovo delo raspojasano po celoj tvrdjavi, po kojoj bi publika samo hrlila, od slike do slike i od scene do scene – po prostorima velikog zdanja istorije i vrhunca, kao i pada države i jednog celog naroda, u prošlosti.
Već sam zamišljao – koji će deo komada u kom delu prostora scenograf i reditelj, sa glumcima osvojiti i na koj način će ga odrediti, tako da nam sudar moći i nemoći, komedije i tragike čovekove prolaznosti i nepostojanosti, o kome Šekspir piše – bude jasniji, bliži primamljivije oslikan i sveže shvaćen. Zamišaljo sam moje omiljene, odlične glumce ovog pozorišta - disciplinovane, razigrane, raspevane, moćne u emocijama i prilagodjavanjima raznim situacijana. Zamišljao sam ih kako briliraju u scenama borbe svetova moći, protiv svetova ljubavi, i pravio u glavi moguću podelu uloga, zamišljajući danima, dok je festival trajao – koji li će glumac i koja li će glumica, dobiti da igra koju ulogu, od mnogih u ovoj gala predstavi velikog maga Vilija? Pogotovo što je pisalo u najavi, kao žanrovska odrednica – PLESNA PREDSTAVA. Jer – ja pod plesom podrazumevam sve što je telesni izraz, sve što se fizičkim habitusom glumca izražava na sceni, a, zamišljao sam da će, oslobodjeni terora reči i stiha, glumci pokazati posebnu maštovitost i domet poezije pokreta, kao moguću, mnogo bližu odrednicu SNA i SANJANJA, od poetskog teksta.
A šta smo dobili?...Plesnu predstavu na jednoj drvenoj platformi, improvizovanoj pozornioci, kao da bi bila bilo gde - koju kao da je spremala ekipa polaznika plesne škole – grupa igrača salonskih plesova – od tanga do stepovanja, uz neki neodredjeni valcer i fokstrot, sa nekoliko vratolomija gimnastičkog nastupa u parternoj gimnastici – zvezda i premet. Bilo je tu i vučenja po sceni zaspalih ljubavnika - to jest premeštanja nijihovih tela da leže sad na jednom, a sad na drugom partneru, što je trebalo da prikaže moć Vilinskog sveta nad uspavanim ljubavnicima. A ljubavnici su plesali i udvoje i utroje, neki skoro rock 'n rol aranžman, ali sasvim kao na časovima plesne škole!
Muzika raznih autora savremenog džeza i plesne muzike, bila je dobra, ali svejedno je utisak bio isprazan i totalno amaterski. To je bilo pre svega zbog dramaturgije predstave, koja se vodila scenama koje je napisao Šekspir, ali ih je prevodila, banalno i srednjoškolski, na loše plesne numere. I bar da su to bile neke numere, nego su to bili revijski aranžmani jedne prilično kiselkaste lokalne TV stanice, koja je rešila da, uz pomoć dima i svetla , sa jakim ozvučenjem i izabranom poznatom muzikom miliona, otpleše naučene korake, bez mnogo truda da nešto sveže odigra i izvede, nego je to bio banalni šablon za šablonom na sceni. Još su i kostimi bili tako kičasti, kao za nastup pomenutih plesača u takmičarskom programu plesnih škola – sve je svetlucalo od šljokica i turističkog zlatnog veza na odelima, a devojke su još nosile i istovetne frizerske, plastične perike, kao da bi bile deindivdualizovane - i bile su nema šta!...Zapravo sam se začudio kad sam posle predstave prepoznao neke svoje omiljene glumice ovog vrednog i talentovanog ansambla, koje na sceni nisam uopšte primetio.
Sve u svemu – kakav Festival, takva i završnica!...Slabo, slabo, naivno, nemaštovito, na ivici diletantizma, zasnovano na logici mladjih od 17, godina sa mnogo pretenzija i sve to u fascinantnom viševekovnom prostoru drevne Tvrdjave Grada Smedereva, na Dunavu mirnom i trajnom. Sve je to tamo izgledalo još slabije i prolaznije. Valjda će se neko dosetiti jadu, da to tako ne ide, pa će se uzeti u pamet!...Ali – da je publike bilo - bilo je i to mnogo, mnogo, nema šta!...Ali, videćemo dokle će!
Goran Cvetković, Radio Beograd 2- ponedeljak 23.avgust 2010.
Јовица Ђурђић: ”У ХАЉИНИ ЈОШ МИРИШЕ ЛАН”
Jelena Stojković-Mirić: “Uvek sve može nežnije"
Odgovor Radmili Lazić - Goran Cvetković, pozorišni kritičar
Vojislav Karanović : Pobuna protiv straha
Ajla Terzić: Pravila su kao korzet
Jasna Horvat: Moj je roman kao Rubikova kocka
Mile Stojić: Poezija je i prkos nepodnošljivoj inflaciji riječi
Biografija kao historiografija
Žorž Bataj: Metafizika zla i erotizam ćutanja
"Lomljenje vjetra" Ede Popovića: U Holdingu ništa nije sveto
Dragoljub Stanković, Barka tela, KOV, Vršac, 2010

Prošlo je sedamsedest godina od smrti Virdžinije Vulf. Zarad sećanja na veliku književnicu, predstavljamo vam snimak njenog glasa dok čita sopstveni esej „Craftsmanship” za emisiju BBC-ja emitovanu 29. aprila 1937. godine. Poslušajte!
Pesmu Gđa Faust britanske pesnikinje Kerol En Dafi, dobitnice nagrade T.S. Eliot (2006), ali i domaće a međunarodne nagrade Branko Radičević (2011), možete pročitati na stranama Kulturnog dodatka Politike, na ovom linku.
O pronicljivoj, razumnoj i nadasve poštenoj kritici medija koju je okupljenim novinarima upriličio Ginter Gras, možete čitati ovde.
Izdavačka kuća “Booka” objaviće novi roman Frederika Begbedea "Ljubav traje tri godine". Vest o tome možete pročitati na ovom linku, a njegovo gostovanje u emisiji „Nedjeljom u dva” (novembar 2007) pogledati ovde.
„Guardian” je nakon izjave književnika i nobelovca V. S. Naipaula da mu nijedna žena nije ravna u pisanju, osmislio test u kojem se nudi 10 odlomaka iz 10 različitih knjiga, a vi morate procijeniti radi li se o autoru ili autorici. Guardian-ov test i sami možete „isprobati”...
Pisma koja je Mileva Marić-Ajnštajn pisala svojim kumovima iz Ciriha od 1935. do 1941. godine u Novi Sad, objavljena u knjizi “Dragi moji kumovi”. Opširnije.

Američki pisac Philip Roth dobitnik je međunarodne književne nagrade Man Booker. Vest o tome pročitajte ovde .
Kritika je uglavnom bila suglasna, Wallace je dostojni nasljednik Pynchona i DeLilla, najtalentiraniji američki prozaik koji se pojavio u posljednjih 30 godina. “Književnost treba opisati što to znači biti jebeno ljudsko biće. Želim pisati strastvenu moralističku prozu”, govorio je David Foster Wallace. Ovih dana objavljen je njegov nedovršeni roman “The Pale King”, djelo na kojem je radio desetljeće pred smrt. Opširnije.
Beograđanka Tea Obreht dobitnica je ovogodišnje britanske "Orindž" nagrade za svoj prvi roman "Tigrova žena" (The Tiger's Wife) o nedavnim sukobima na Balkanu. Knjigu će objaviti izdavačka kuća „Laguna”, pa će ona, od septembra, biti dostupna i našim čitaocima. Saznajte više!
Dobitnik glavne književne nagrade ovogodišnjeg sajma knjiga u Leipzigu 28-godišnji je Clemens Johann Setz. On je u jednom intervjuu rekao: 'Realizam je najlakši put da bi se došlo do srži jednog lika ili priče. Zbog toga se mnogi pisci zaustavljaju kada imaju priliku otići u nadrealno ili fantastično, jer smatraju da se to ne uklapa. Ali u znanstveno-fantastičnom je itekako moguće opisati jednu figuru, čak mnogo bolje nego jezikom svakodnevice. Za mene je to pitanje iskrenosti.' Saznajte više.
"Vavilonska kula od knjiga", impresivna umetnička instalacija sagrađena od 30.000 knjiga napisanih na raznim jezicima sveta, podignuta je na San Martinu, centralnom gradskom trgu Buenos Airesa, povodom proglašenja tog grada od strane UNESCO-a za svetsku prestonicu knjige 2011. godine. Kako, pročitajte ovde.
Thomas Pynchon vjerojatno je kandidat broj jedan za status najvećeg suvremenog američkog književnika. Kao da nema dovoljno bizarnih stvari povezanih s Thomasom Pynchonom, osmi maj od sad će u javnosti biti poznat i kao Dan Pynchona .
У Европи сада имамо врло добре законе, и ако је судити по „папирима” жена је равноправна мушкарцу. Међутим још увек је јака традиција дискриминације – каже за „Политику” Дача Мараини. Опширније.
Književni portali:
Za ljubitelje SF&F-a:
Online knjižare:
Besplatne e-knjige:
Književni blogovi:
Sajtovi pisaca:
Ostalo
Sve što vas zanima o autoru romana Krvoslednici, Manchester City Blues i WAR možete naći na: Sajt pisca - Saša Stojanović Čarli
------
Zavirite u Jurski park, novu knjigu Željka Barišića, mnoštvo čuda Vas očekuje.
Kontakt: robertmlinarec@yahoo.com
Cijena: 80 KN ili 20 KM ili 1000 DIN
------
Ovdje možete reklamirati svoj rad, knjigu, blog ili neku četvrtu književnu dranguliju. Cijena simbolična, prostor ponuđen! Javite se! (knjizevnost.org@gmail.com)